Poslovni broj: Usž-4060/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ME, državljanina Savezne Demokratske Republike Nepal, smještenog u [adresa] u [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3598/2024-11 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3598/2024-11 od 17. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/24-06/8739, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 22. srpnja 2024. (točka I. izreke). Točkama II. i III. izreke odobrena je tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu te je naloženo tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Rješenjem tuženika od 22. srpnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj te mu je naloženo da u roku od 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da povratkom Nepal neće biti progonjen zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Navodi da u Nepalu vlada visoki stupanj korupcije te bi zbog prekomjernih i neosnovanih zaduženja i kredita bio zatvoren ili u zatvoru možda ubijen. Smatra da isto predstavlja osnovani i realni razlog za strah od proganjanja i realnu prijetnju od proganjanja i napada na život i tijelo. Dalje navodi da način naplate dugova koji primjenjuje Nepal predstavlja sustav dužničkog ropstva koje je neprihvatljivo za pravne standarde zemalja Europske unije. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 5. lipnja 2024. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu te je 11. lipnja 2024. podnio zahtjev u kojemu je u bitnome naveo da je Nepal napustio zbog financijskih problema. Izjavio je da skrbi o bolesnim roditeljima i o dvoje djece te da ima dug od devet tisuća eura u banci. Legalno je napustio Nepal te je putem agencije dobio radnu dozvolu za rad u Republici Hrvatskoj. Smatra da u zemlji podrijetla ne može dobiti dobar posao jer se nije obrazovao i nema mogućnosti za bolje prilike, a mora se brinuti za obitelj i bolesne roditelje. Tijekom upravnog postupka je saslušan te je u izjavi na zapisnik od 22. srpnja 2024. ponovio navode iz zahtjeva te je dodao da će u slučaju povratka u Nepal ostati bez kuće.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članke 20., 21. i 38. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev. 9. Člankom 20. Zakona propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
10. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. tog Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka ozbiljna nepravda definirana je kao prijetnja smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
11. Navodima u žalbi tužitelj ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio prvostupanjski sud u upravnom sporu ni tuženik u upravnom postupku.
12. Tužitelj je u upravnom postupku iskazao da je napustio Nepal zbog svoje teške materijalne situacije, odnosno da u Nepalu ne može zaraditi dovoljno da otplati kredit i uzdržava svoju obitelj i roditelje. Naveo je da je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj nakon što mu je ukinuta dozvola za boravak i jer se nije htio vratiti u zemlju podrijetla. U upravnom sporu tužitelj, iako uredno pozvan, nije pristupio na zakazanu raspravu te nije iskoristio procesne mogućnosti i iznio sve činjenice za koje je smatrao da bi mu u postupku priznavanja međunarodne zaštite mogle ići u prilog.
13. Ovaj Sud smatra da je u upravnom postupku i u prvostupanjskom upravnom sporu pravilno utvrđeno da je tužitelj napustio zemlju podrijetla isključivo iz ekonomskih razloga te da ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojih se tužitelj ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Također nije utvrđeno postojanje predvidivog, stvarnog i osobnog rizika pri povratku u zemlju podrijetla od smrtne kazne ili smaknuća, mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja te ozbiljne i individualne prijetnje životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
14. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak tuženika i prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila ni supsidijarne zaštite te da ne postoji rizik da će tužitelj biti izložen proganjanju.
15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.
16. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
