Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-7092/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe KANAAN d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe HA, zastupani po branitelju Hrvoje Grubeša, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 224. stavka 1. točke 12. i stavak 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj: 66/2019, 84/2021, 47/2023), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Donjem Miholjcu od 14. lipnja 2023., broj: Pp-857/2023-6, na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom I okrivljena pravna osoba KANAAN d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba GA proglašeni su krivima i kažnjeni i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.100,00 eura / 8.287,95 kuna i II okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura / 2.260,35 kuna, zbog prekršaja iz članka 224. stavka 1. točke 12. i stavak 2. Zakona o vodama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura / 226,04 kuna.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji navodeći da kažnjavanje novčanim kaznama ispod minimalno propisanih iznosa se ne postiže svrha kažnjavanja već potiče neodgovorno ponašanje u poslovanju.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uz ocjenu navoda žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Donjem Miholjcu na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, imajući u vidu pravnu oznaku djela, ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju postojala zakonska osnova za izricanje novčane kazne I. okrivljenoj pravnoj osobi uz primjenu članka 37. stavka 3. točka 2. Prekršajnog zakona, u iznosu od 1.100,00 eura / 8.287,95, kao i II okrivljeniku odgovornoj osobi pravne osobe uz primjenu navedenih odredbi Prekršajnog zakona, stavka 3. točka 1. novčanu kaznu u iznosu od 300,00 eura / 2.260,35 kuna.

8. Odredbama članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je da izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja, te određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Izričući počinitelju novčanu kaznu sud će uzeti u obzir i njegovo imovinsko stanje.

9. Nadalje, uzevši u obzir ranije ponašanje okrivljenika vidljivo je da isti nisu do sada prekršajno kažnjavani, budući je II. okrivljeniku koji je bio pravomoćno proglašen krivim, sukladno čl. 77. Prekršajnog zakona, nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti odluke o prekršaju proteklo tri godine, što ukazuje na izostanak sklonosti činjenju prekršaja odnosno nepoštivanju zakona.

10. Slijedom navedenoga, vodeći računa o ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja u konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud primijenio institut ublažavanja kazne, davši razloge koji su prihvatljivi i ovom drugostupanjskom sudu, pri čemu odmjerena kazna predstavlja primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj i opravdano se može očekivati da će se njome postići opća i posebna svrha kažnjavanja.

11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 18. prosinca 2024.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.