Poslovni broj: Usž-3433/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MK, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Bepo Marušić, odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3/II, protiv tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, Donje Svetice 38, radi vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1795/2023-6 od 6. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1795/2023-6 od 6. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I- 602-06/23-04/87, URBROJ: 355-03-01/30-23-01 od 26. lipnja 2023. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja protiv mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji tuženika, KLASA: 602-06/23-04/396, URBROJ: 355-03-01/30-23-02 od 5. svibnja 2023.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodeći točku 15. obrazloženja pobijane presude, ističe da prvostupanjski sud priznaje da u Republici Hrvatskoj ne postoje pozitivni propisi kojima bi se regulirala predmetna upravna stvar, a iz čega proizlazi da se mišljenje tuženika ne temelji na zakonu i pozitivnim propisima, već isključivo na njegovom diskrecijskom pravu. Smatra da je navedeno proturječno s točkom 18. obrazloženja u kojoj je navedeno da mišljenje tuženika ima uporište u činjenicama utvrđenima u upravnom postupku te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu. Smatra da se sve odluke moraju donositi u skladu s mjerodavnim propisima te se ne mogu i ne smiju temeljiti na diskrecijskoj ocjeni javnopravnog tijela bez navođenja zakonske odredbe jer je u Republici Hrvatskoj zajamčena vladavina prava. Navodi da je tuženik do sada davao pozitivno mišljenje u činjenično istoj upravnoj stvari, a nejasno mu je zašto je došlo do promjene mišljenja jer navedeno nema uporište ni u kakvom zakonskom propisu. Predlaže poništiti pobijanu presudu i rješenje te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu i rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Upravni postupak vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada pokrenut je zahtjevom tužitelja od 21. ožujka 2023. za izdavanje mišljenja o visokoškolskoj kvalifikaciji prvostupnik (bachelor) inženjer prometa, stečenoj završetkom studijskog programa Promet i logistika, smjer Cestovni promet na visokom učilištu Sveučilište u Mostaru, Sveučilišni odjel promet i logistika, Mostar, Bosna i Hercegovina.
8. Tuženik je nakon analize razine, obujma, profila i kvalitete inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj dao mišljenje od 5. svibnja 2023. da se razina predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije tužitelja koju je stekao na Sveučilištu u Mostaru, Sveučilišnom odjelu prometa i logistike, Mostar, Bosna i Hercegovina, ne može usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj.
9. Tužitelj je na temelju članka 9. stavka 4. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, 69/22. – dalje: Zakon) na navedeno mišljenje uložio prigovor čelniku tijela, a koji prigovor je odbijen osporenim rješenjem tuženika od 16. lipnja 2023.
10. Mišljenje, a i osporeno rješenje tuženika, temelji se na činjenici da Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete (HEA), kao nadležna institucija za vanjsko osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, nije uspjela dokazati usklađenost svog rada, kao ni postupaka koje provodi s europskim standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja te da nije dokazana niti adekvatna primjena načela bolonjskog procesa na kojima se temelji sustav visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, već isti djeluje na netransparentnim postupcima vanjskog osiguravanja kvalitete, pa nije utvrđeno da je riječ o učinkovitom sustavu vanjskog osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju kojim se osigurava kvalitetan rad visokih učilišta, kvaliteta studijskih programa te stjecanje ishoda učenja i kompetencija koji su odgovarajuće složenosti i dosega za razinu kvalifikacija. Pored navedenog, istaknuto je da je utvrđeno kako u Bosni i Hercegovini, kao državi stjecanja visokoškolske kvalifikacije, nije razvijen jasan, pouzdan i usporediv nacionalni kvalifikacijski okvir. U mišljenju je također navedeno da je odluka o zapošljavanju i uvjetima koje osoba mora ispuniti da bi se zaposlila na određeno radno mjesto u Republici Hrvatskoj u diskreciji poslodavca, uz iznimku reguliranih profesija za koje uvjete za obavljanje profesije utvrđuju te rad u profesiji odobravaju nadležna tijela.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog tijela i sudskog spisa te je na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članke 6., 8. i 9. Zakona i odbio tužbeni zahtjev. Pri tome je ocijenio da je tuženik u obrazloženju mišljenja i osporenog rješenja iznio valjane, dostatne i obrazložene razloge zašto smatra da razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije tužitelja koju je stekao nakon završetka studijskog programa Promet i logistika, smjer Cestovni promet na Sveučilišnom odjelu promet i logistika Sveučilišta u Mostaru, Mostar, Bosna i Hercegovina, nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj.
12. S obzirom na navedeno, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Prigovori koje iznosi u žalbi u bitnome su istovjetni prigovorima koje je iznosio i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i razložno očitovao, a s kojim zaključcima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.
13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.
14. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
