Poslovni broj: Usž-3021/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja KŽ, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, Rudeška cesta 91, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1873/2023-8 od 27. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1873/2023-8 od 27. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/22-01/03209673678, URBROJ: 341-99-05/3-22-7389 od 19. travnja 2023.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-03/22-01/03209673678, URBROJ: 341-25-05/3-22-57837 od 4. studenoga 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti oca OŽ.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da mu sud nije dao mogućnost sudjelovanja u postupku jer mu uz odgovor na tužbu nije dostavio dokaze na koje se poziva tuženik, a koje sud navodi u obrazloženju pobijane presude. Također ističe da se sud nije očitovao na tužbene navode u kojima je isticao da tuženik nije otklonio njegove žalbene prigovore protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela. Nejasno mu je kako je njegovom pokojnom ocu priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 25. travnja 2012., s obzirom na to da je isti preminuo prije donošenja tog rješenja. Ističe da se i u točki 9. obrazloženja pobijane presude navodi da je podnio zahtjev za obiteljsku mirovinu iza pokojnog oca GŽ pa nije razvidno o kojem je spisu sud odlučivao. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra istu neosnovanom iz svih razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, odgovoru na tužbu, na ročištu i obrazloženju pobijane presude te ju predlaže odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).
8. Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika i provedene usmene rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke u skladu s člankom 33. stavkom 2. ZUS-a, pravilno utvrdio da je o pravu tužitelja na obiteljsku mirovinu riješeno zakonito i na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje su primijenjene mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. - dalje: ZOMO), citirane u presudi. Pri tome je ocijenio sve navode tužitelja iz tužbe, a koje ponovno iznosi i u žalbi te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i članak 69. ZOMO-a, osnovano odbio tužbeni zahtjev, za što je dao dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud.
9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu vodio se po zahtjevu tužitelja od 21. ožujka 2022. za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza pokojnog oca OŽ. Iz podataka u spisu proizlazi da je pokojnom OŽ rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 17. prosinca 2012. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 25. travnja 2012. Također je nesporno da je otac tužitelja preminuo **.**.2012. te da je tužitelj do dana njegove smrti navršio 30 godina i 11 mjeseci života.
10. Povodom zahtjeva tužitelja u prvostupanjskom upravnom postupku provedeno je vještačenje po ovlaštenom vijeću vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu te je nalazom i mišljenjem od 26. listopada 2022., na temelju pregleda i uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, utvrđeno da kod tužitelja nije postojao potpuni gubitak radne sposobnosti na dan prije smrti oca.
11. Povodom žalbe tužitelja provedeno je vještačenje u drugostupanjskom upravnom postupku te je vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda Zagreb, donijelo nalaz i mišljenje od 30. ožujka 2023. kojim je potvrđeno utvrđenje iz nalaza i mišljenja od 26. listopada 2022. Nalazom i mišljenjem se dodatno obrazlaže kako iz raspoložive dokumentacije nije moguće utvrditi potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja dan prije smrti oca niti da priznata prava iz socijalne skrbi automatizmom uvjetuju priznanje prava prema ZOMO-u. Nalaz i mišljenje vijeća vještaka od 26. listopada 2022. te nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka od 30. ožujka 2023. prvostupanjski sud navodi i ocjenjuje u presudi.
12. Tužitelju se pri tome napominje da u skladu s člankom 33. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Tužitelj na okolnost da je kod njega nastupio gubitak radne sposobnosti ili da je isti utvrđen pravomoćnim rješenjem nakon provedenog propisanog postupka, nije predložio dokaze u skladu s člankom 34. ZUS-a, a utvrđeno činjenično stanje proizlazi iz dokumentacije u spisu.
13. Potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti utvrđuje se u svakom pojedinom slučaju na temelju medicinske dokumentacije prema uvjetima iz članaka 39. ZOMO-a, zbog čega činjenica priznatog prava na osobnu invalidninu i/ili doplatka za pomoć i njegu ne znači da je kod osobe ujedno nastupio i gubitak radne sposobnosti. Kako kod tužitelja nije utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti na dan prije smrti oca, pravilno je odlučeno da nije bilo osnove za primjenu članka 69. ZOMO-a.
14. U odnosu na prigovor tužitelja da je njegovom pokojnom ocu priznato pravo na invalidsku mirovinu nakon njegove smrti, ovaj Sud upućuje na zaključak sa sjednice Mirovinsko-invalidsko-zdravstvenog odjela od 31. ožujka 2011., prema kojem ako u tijeku postupka stranka umre, postupak se može nastaviti, iako se radi o osobnom pravu, kad zahtjev sadrži – po prirodi stvari – i neostvareno imovinsko potraživanje (mirovina, osobna invalidnina, doplatak za njegu i pomoć, pravo iz zdravstvenog osiguranja i sl.), to je s obzirom na narav upravne stvari tuženik mogao nastaviti postupak i odlučiti o zahtjevu tužiteljeva oca, imajući na umu da je postupak za priznanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut za života oca tužitelja i da se radi o osobnom pravu koje sadrži neostvareno imovinsko potraživanje. Stoga su javnopravna tijela pravilno okončala predmetni upravni postupak i odlučila o pravu na invalidsku mirovinu.
15. Prigovor tužitelja da mu nije dostavljen spis tuženika uz odgovor na tužbu nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude. Odredbama ZUS-a nije propisana obveza suda da tužitelju dostavi cjelokupni spis tuženika, a na temelju članka 53. ZUS-a stranke imaju pravo razgledati spis te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, a koja mogućnost je također predviđena i člankom 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.).
16. Neosnovan je i žalbeni navod da iz pobijane presude nije razvidno o kojem predmetu je sud odlučivao. Iako je prvostupanjski sud u točki 9. obrazloženja pobijane presude naveo da je tužitelj podnio zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu po ocu GŽ, umjesto ispravno OŽ, iz cjelokupnog obrazloženja presude može se zaključiti da se radi o očitoj omašci u pisanju. Naime, u preostalom dijelu presude sud navodi točno ime oca tužitelja, iznosi utvrđeno činjenično stanje te sve relevantne podatke spisa predmeta koji upravo proizlaze iz spisa tuženika i dokumentacije koju je tužitelj priložio tijekom upravnog postupka iz čega ne proizlazi da se upravni spor ne odnosi na predmet tužitelja iz upravnog postupka.
17. Prema važećim propisima iz mirovinskog osiguranja nema zakonske mogućnosti za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, iz kojeg razloga ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
18. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
