Poslovni broj: Gž-249/2021-2

 

 

                                                                                  Poslovni broj: Gž-249/2021-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik K. Ć., odvjetnik u Z., protiv tuženice K. R., OIB …, Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 9 Povrv-884/2019-12 od 30. lipnja 2020., 28. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 9 Povrv-884/2019-12 od 30. lipnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi J. b. K. H. pod poslovnim brojem Ovrv-3031/19 od 13. svibnja 2019. god., te se u cijelosti odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka.“

 

              2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

 

              2.1. U žalbi ističe da je tuženica u poslovnim knjigama tužitelja i dalje evidentirana kao kupac i korisnik predmetnog brojila, da je tužitelj pružio uslugu električne energije, ista je korištena od strane tuženice, odnosno treće osobe koja je koristila nekretninu i promjena vlasničkih odnosa nije od utjecaja na obvezu tuženice te je ista dužna podmiriti dug. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

              3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode u cijelosti. Ističe  da su ona i M. L., kao kupac njenog suvlasničkog dijela kuće, pravovremeno obavijestili tužitelja o promjeni korisnika brojila, da je tužitelj podneskom od 3. rujna 2023., dostavljenim suprugu tuženice, potvrdio da je kao obveznik plaćanja potrošene električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu evidentiran M. L.. Ponovno dostavlja prepisku stranaka u prilog svojih navoda. Dodaje da se radi o neispravnom priključku, u kući u ruševnom stanju, koja nije podobna za život pa nije bilo ni mogućnosti korištenja električne energije, o čemu je tužitelj upoznat pravovremeno, a nije ništa poduzeo radi otklanjanja nedostataka, iako takvo stanje predstavlja i opasnost za okolinu. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

              4. Tužitelj se nije očitovao na odgovor na žalbu.

 

5. Žalba je neosnovana.

 

              6. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti, te se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to izričito određeno člankom 467. stavkom 1. ZPP.

 

7. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

7.1. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od izvedenih dokaza.

 

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za plaćanje dospjelih, a neplaćenih računa za električnu energiju za razdoblje od rujna 2014. pa nadalje.

 

9. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.

 

10. Tužitelj je dužan dokazati pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U situaciji kada tuženik osporava postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, u skladu s člankom 221.a ZPP, u vezi s člankom 219. stavkom 1. ZPP, teret dokaza da je tužitelj pružio tuženiku utuženu uslugu, kada, na kojoj adresi i temeljem koje pravne osnove (kojeg ugovora), je na tužitelju, kao i teret dokaza visine duga tuženika.

 

10.1. Slijedom toga, tužitelj je dužan dokazati da je u utuženom razdoblju pružio tuženici uslugu čija naplata duga je predmet ovog spora, kao korisnici usluge evidentiranoj u poslovnim knjigama tužitelja, u skladu s pravilima struke.

 

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja kada je zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženica obveznica plaćanja duga za električnu energiju po predmetnom brojilu, pa je pravilnim uvažavanjem prigovora promašene pasivne legitimacije ukinuo platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika, u skladu s člankom 451. stavkom 3. ZPP.

 

12. Tužitelj je i sam, svojim podneskom od 3. rujna 2013. (stranica 17 spisa) izričito istaknuo da se kao obveznik plaćanja naknade za električnu energiju po predmetnom brojilu vodi M. L., a ne tuženica, dakle, još prije utuženog razdoblja, uvažavajući pri tome činjenicu prodaje suvlasničkog dijela tuženice M. L. i zahtjev za promjenu obveznika plaćanja naknade

 

12.1. Naime, tuženica je prodala svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine od ½ dijela M. L., ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 26. travnja 2013. (stranice 12-14 spisa). Tuženica i M. L. su tužitelja, dopisom od 20. veljače 2013., suglasno tražili da se kao obveznik plaćanja naknade za električnu energiju naznači M. L., umjesto tuženice (dakle, čak i prije formalnog sklapanja ugovora o kupoprodaji).

 

13. U tom smislu prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge, u skladu s izvedenim dokazima, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju.

 

14. Pri tome se napominje da tužitelj u žalbi ističe da u svojim evidencijama  nije mogao promijeniti obveznika plaćanja naknade električne energije zbog neispravnosti predmetnog brojila, bez prethodnog popravka istog, uvažavajući izuzetno loše stanje građevinskog objekta u kojem se brojilo nalazilo, kao i stanja brojila. Istovremeno tvrdi da je usluga isporuke električne energije pružena tuženici, odnosno trećoj osobi kao korisniku.

 

14.1. Slijedom toga, upitno je kako je tužitelj mogao isporučivati električnu energiju tuženici u utuženom razdoblju preko takvog brojila (ili bilo kojoj trećoj osobi kao korisniku, npr. M. L., kao evidentiranom obvezniku plaćanja naknade, u skladu s dopisom tužitelja od 3. rujna 2013.). Stoga su, po ocjeni ovog suda, žalbeni navodi ne samo neosnovani, već djelomično i protivni sami sebi.

 

15. Shodno navedenom, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak1. ZPP).

 

Sisak, 28. prosinca 2023.