REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1956/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d. iz Zagreba, Planinska 13A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Đorđićeva 24, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1467/2020-27 od 8. ožujka 2024., 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1467/2020-27 od 8. ožujka 2024. u točkama I., II. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 905,06 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa navedenog u izreci presude pa do isplate prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci te presude (točka I. izreke presude). Istom presudom sud prvog stupnja prvostupanjski je sud odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu zateznih kamata pobliže navedenih u izreci navedene presude (točka II. izreke presude) te je rješenjima o troškovima postupka sadržanim u presudi naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.950,73 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2024. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci te presude (točka III. izreke presude) dok je odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.125,00 EUR sa zateznim kamatama. Tako je prvostupanjski sud presudio primjenom odredbe članka 1072. stavaka 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) jer je nakon provedenog postupka ocijenio da je suvozač vozila osiguranog kod tuženika koji je otvorio vrata vozila u trenutku kada je pored tog vozila prolazilo vozilo osigurano kod tužitelja isključivo kriv za nastanak štetnog događaja – prometne nezgode u kojoj je nastala šteta na vozilu osiguranom kod tužitelja, a koju je tužitelj podmirio svom osiguraniku kao oštećeniku. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj u žalbi navodi točke I. i III. izreke presude te ističe da je predmet spora regresni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku s kojim je imao sklopljen ugovor o kasko osiguranju za štetu koja je nastala u prometnoj nezgodi za koju smatra odgovornim osiguranika tuženika. Žalitelj ističe da je između stranaka nesporna aktivna i pasivna legitimacija i visina štete. Sporno je da li je šteta koju je prouzročio suvozač pokrivena ugovorom o obveznom osiguranju automobilske odgovornosti ili se radi o šteti koja nije pokrivena tim ugovorom ili se radi o šteti koja je uzrokovana isključivo radnjom suvozača. Žalitelj smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbe članaka 1045. i 1049. Zakona o obveznim odnosima po kriteriju krivnje kojim je isključena odgovornost vlasnika motornog vozila (osiguranika) jer je za štetu odgovorna treća osoba, odnosno suvozač u vozilu osiguranika tuženika jer je neoprezno otvorio vrata vozila ne provjerivši može li to učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Iz iskaza saslušanih svjedoka SV i UV saslušanih tijekom postupka proizlazi da je suvozač otvorio vrata vozila osiguranika tuženika koje je bilo zaustavljeno. I iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je štetni događaj nastao upravo radnjom suvozača pa stoga postoji isključiva odgovornost treće osobe za nastanak štetnog događaja jer tužitelj nije dokazao protupravnost na strani osiguranika tuženika kao ni krivnju za predmetnu nezgodu koja je nastala od opasne stvari. Žalitelj se poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2014/14 od 12. siječnja 2016. te smatra da je uslijed nezakonite odluke nezakonita i odluka o parničnom trošku pa predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da preinači prvostupanjsku odluku te preinači odluku o parničnim troškovima stranaka; tuženik potražuje trošak drugostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 272,82 EUR.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Tuženikova žalba nije osnovana.
Ispitavši pobijanu presudu u točkama I., III. i IV. izreke temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava o odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
4. Iz spisa proizlazi nespornim da se 22. ožujka 2018. oko 8:00 sati u Poreču, u Ulici Rade Končara (koja je jednosmjerna ulica) dogodila prometna nezgoda na način da je suvozač vozila osiguranog kod tuženika, neposredno nakon što je vozač tog vozila parkirao vozilo, otvorio vrata tog vozila bez da je prethodno pogledao desni bočni retrovizor i okretanjem glave u desnu stranu provjerio svoj desni takozvani „mrtvi kut”. Upravo zbog toga što je suvozač vozila osiguranog kod tuženika otvorio vrata vozila neposredno prije nailaska vozila osiguranika tužitelja, došlo je do prometne nezgode u kojoj je nastala šteta na vozilu osiguranom kod tužitelja u iznosu od 6.819,21 kn. Nadalje, između stranaka je nesporna visina štete na vozilu osiguranom kod tužitelja kao i činjenica da je tuženik tu štetu naknadio oštećeniku (str. 31. i 32. spisa) čime je na njega u smislu članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima prešlo pravo potraživati tu štetu od osobe odgovorne za štetu odnosno, prema odredbi članka 964. stavka 1. istog Zakona, od tuženika kao osiguratelja osobe odgovorne za štetu.
S obzirom na to da je tuženik osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva ističući da ugovorom o osiguranju automobilske odgovornosti nisu pokrivene štete koje prouzroče putnici (premda tuženik tijekom cijelog postupka u smislu odredbe članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku nije dostavio sudu navedeni ugovor kojeg je sklopio sa svojim osiguranikom) te je smatrao da njegov osiguranik nije odgovoran za naknadu štete nego treća osoba odnosno putnik u vozilu njegova osiguranika, između stranaka je sporno je li tuženik u obvezi naknaditi štetu tužitelju. Prvostupanjski je sud zamolbeno putem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču proveo dokaz saslušanjem stranaka SV (str. 69. -70. spisa) i UV (str. 90.-91. spisa). Sud prvog stupnja je proveo i dokaz prometnim vještačenjem po sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću (str. 100. -104. spisa) te je izvršio uvid u isprave priložene spisu. Na temelju tako provedenog postupka, prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.
5. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da je tuženik u obvezi podmiriti tužitelju nastalu štetu na vozilu tužiteljeva osiguranika za koju je odgovoran suvozač vozila osiguranog kod tuženika. Naime, za razliku od prvostupanjskog suda koji je primijenio isključivo odredbu članka 1072. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da se krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio te da se ne primjenjuje (i) odredba članka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine” broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) prema kojoj su osiguranjem vlasnika prijevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pokrivene i štete koje prouzroče osobe koje voljom vlasnika sudjeluju u uporabi prijevoznog sredstva, ovaj sud smatra da se primjenjuju obje zakonske odredbe.
Naime, ovaj sud kao i Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-1864/18 od 9. travnja 2019. sa str. 54. -59. spisa na koju se odluku u podnesku od 16. ožujka 2021. pozvao tužitelj, smatra da u slučaju kada je šteta nesporno nastala upotrebom vozila osiguranog kod tuženika na način da je suvozač tog vozila otvorio suvozačeva vrata pri čemu je došlo do naleta prednjeg dijela vozila osiguranog kod tužitelja na ta suvozačeva vrata i time do nastanku štete na vozilu osiguranom kod tužitelja, radi se o krivnji osobe koja je voljom vlasnika vozila osiguranog kod tuženika sudjelovala u upotrebi tog vozila odnosno koja se poslužila tim vozilom (zapravo, dijelom tog vozila – suvozačkim vratima). Prema tome, budući da je do štete tužiteljeva osiguranika kao treće osobe došlo uslijed uporabe/korištenja tog vozila od strane suvozača koji je prilikom nastanka štetnog događaja otvorio suvozačeva vrata tog vozila bez da je prethodno pogledao desni bočni retrovizor i okretanjem glave u desnu stranu provjerio svoj desni takozvani „mrtvi kut”, to je suvozač u vozilu osiguranom kod tuženika isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode.
Slijedom toga, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika da tužitelju naknadi štetu čija je visina u ovom predmetu nesporna. Jednako tako, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka potrebne za vođenjem ovog spora i u cijelosti odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.
Stoga je tuženikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijane točke izreke prvostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
