Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10605/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe SEKHMET d.o.o. i odgovorne osobe ČĆĆ, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine, broj: 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 145/10, 76/13, 52/2021), odlučujući o žalbi okrivljenika pravne osobe SEKHMET d.o.o. i odgovorne osobe ČĆĆ koje brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lipovšćak & partneri d.o.o. iz Zagreba, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija RH, Financijskog inspektorata, Vijeća za prekršajni postupak od 15. srpnja 2022., Klasa: 440-08/21-04/83, Ur.broj: 513-08-01/109-22-20, u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
IU povodu žalbe okrivljenika pravne osobe SEKHMET d.o.o. i odgovorne osobe ČĆĆ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se rješenje o prekršaju i izriče:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) protiv okrivljenika pravne osobe SEKHMET d.o.o. i odgovorne osobe ČĆĆ
ODBIJA SE OPTUŽBA
da:
a)protivno članku 51. Zakona o deviznom poslovanju i Odluci o prikupljanju podataka za potrebe sastavljanja platne bilance, stanja inozemnog duga i stanja međunarodnih ulaganja, ne bi Hrvatskoj narodnoj banci dostavili prijavu inozemnog vlasničkog ulaganja (Obrazac IU-IP) u propisanom roku do 30. prosinca 2018., tj. 30 dana nakon isteka mjeseca u kojem je prema rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-18/40831-2 od 19. studenog 2018., došlo do promjene vlasničke strukture vezano za prijenos vlasništva s nerezidenta SĆĆ na nerezidenta LEOCORI Capital GmbH (87,5%, 17.500,00 kn) i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-18/41436-2 od 26. studenog 2018. prema kojem je jedini član društva postao nerezident fizička osoba LĆĆ, [adresa] (100%, 20.000,00 kn) i do 30. svibnja 2019., tj. 30 dana nakon isteka mjeseca u kojem je prema rješenju trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-19/14613-1 od 8. travnja 2019. nerezident fizička osoba, jedini član društva SEKHMET d.o.o., OIB: 58390994544, postao BĆĆ, rezident s prebivalištem u [adresa], već su to učinili 21. svibnja 2021.,
čime da bi počinili prekršaj kažnjiv po odredbi članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju.
IIUslijed odluke iz točke I izreke ove presude, žalba okrivljenika pravne osobe SEKHMET d.o.o. i odgovorne osobe ČĆĆ u tom dijelu postala je bespredmetna.
IIIOdbija se neosnovanom žalba okrivljenika pravne osobe SEKHMET d.o.o. i odgovorne osobe ČĆĆ, te se potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan pod točkom b).
IVUslijed odluka pod točkama I i III izreke, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog pod točkom b) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, okrivljenoj pravnoj osobi SEKHMET d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 1.194,51 eura (tisućustodevedesetčetirieuraipedesetjedancent), a okrivljenoj odgovornoj osobi LĆĆ u iznosu od 106,18 eura (stošesteuraiosamnaestcenti), koju su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a okrivljenicima će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko isti, u naprijed navedenom roku, plate dvije trećine izrečene novčane kazne.
VNa temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba SEKHMET d.o.o. i odgovorna osoba LĆĆ, obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura - svaki okrivljenik, koji su dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Rješenjem o prekršaju Ministarstva financija RH, Financijskog inspektorata, Vijeća za prekršajni postupak od 15. srpnja 2022., Klasa: 440-08/21-04/83, Ur.broj: 513-08-01/109-22-20, proglašeni su okrivljenici pravna osoba SEKHMET d.o.o. i odgovorna osoba LĆĆ, zbog dva prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, te su kažnjeni i to pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 kuna, a okrivljena odgovorna osoba u ukupnom iznosu od 1.800,00 kuna.
2.Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka i to svaki u iznosu od 600,00 kuna.
3.Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenici su podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći kako je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona, jer niti na ročištima za glavnu raspravu 3. svibnja 2022. i 12. srpnja 2022. nije sudjelovalo cijelo Vijeće za prekršaje, već samo voditeljica postupka VĆĆ, a u donošenju pobijanog rješenja o prekršaju sudjelovale su i Jadranka Brlić kao predsjednica Vijeća i Ana Rotar kao članica Vijeća iako je nesporno da na ročištima nisu bile. Žalitelji ističu kako nisu upoznati da bi postojalo bilo kakvo ovlaštenje iz članka 30. Zakona o financijskom inspektoratu Republike Hrvatske. Nadalje, žalitelji ističu kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti tzv. načelo oportuniteta iz članka 109.b stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona te voditi prekršajni postupak samo za jedan prekršaj, budući da vođenje prekršajnog postupka za drugi prekršaj zaista nije smjelo imati bitan utjecaj na izricanje kazne jer se radi o prekršajima iste vrste koji su počinjeni propustom dostave zahtijevanih izvješća, a koja su odmah dostavljena, te su tako posljedicu u konkretnom slučaju otklonili. Nadalje, žalitelji ističu kako obrazloženje pobijanog rješenja sadrži bitno proturječje u odnosu na izricanje ukupne novčane kazne, te također smatraju kako su izrečene novčane kazne previsoke i trebalo bi ih ublažiti. To stoga jer nije bilo namjere u počinjenju prekršaja, nisu do sada kažnjavani, te su u cijelosti postupili po obvezi i sva izvješća dostavili Hrvatskoj narodnoj banci zbog čega je bilo i uvjeta za primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona. Zbog svega navedenog, žalitelji predlažu ovom Sudu preinačiti pobijano rješenje o prekršaju i osloboditi ih kazne, podredno, isto ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.
4.Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.
5.U povodu žalbe okrivljenika, ovaj Sud je po službenoj dužnosti ispitao pobijano rješenje o prekršaju u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak više ne može voditi zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju pod točkom a), jer je od vremena kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen - 31. svibnja 2019., proteklo više od četiri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.
6.Iz izloženih razloga trebalo je, preinačiti prvostupanjsko rješenje o prekršaju i u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se odbija optužba protiv okrivljenika pravne osobe SEKHMET d.o.o. i odgovorne osobe ČĆĆ zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju pod točkom a), zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.
7.Ispitujući nadalje predmet u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i u okviru žalbenih navoda okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan pod točkom b) izreke pobijanog rješenja o prekršaju nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.
8.Tvrdnja žalitelja kako je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona jer da bi Vijeće za prekršaje bilo nepropisno sastavljeno, nije osnovana. Naime, člankom 195. stavkom 1. točkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji ako je sud (u ovom postupku vijeće za prekršaje) bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudac koji nije sudjelovao u vođenju postupka odnosno na glavnoj raspravi, osim ako je raspravu ili postupak sukladno zakonu vodio sudački savjetnik, ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja. Nadalje, odredbom članka 189. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je da u tijelu državne uprave prekršajni postupak provodi, odluku o prekršaju i druge odluke donosi voditelj postupka pojedinac, osim ako zakonom nije određeno da postupak provodi vijeće, te vijeće iz stavka 1. ovoga članka može ovlastiti člana vijeća za vođenje postupka i donošenje odluka tijekom postupka, osim donošenja odluke o prekršaju.
9.Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju za vođenje prekršajnog postupka nadležno je Vijeće za prekršaje Financijskog inspektorata (članak 28. stavak 3. Zakona o Financijskom inspektoratu Republike Hrvatske), a razmatrajući predmet utvrđeno je kako spisu prileži odluka od 15. ožujka 2022. kojom Vijeće za prekršaje daje ovlaštenje samo jednom članu za vođenje postupka - VĆĆ i isto je dano u skladu s odredbom članka 30. Zakona o Financijskom inspektoratu Republike Hrvatske kao i članka 189. stavka 2. Prekršajnog zakona, jer je potpisano od svih članova Vijeća za prekršajni postupak, zbog čega je na ročištima za glavnu raspravu 3. svibnja 2022. i 12. srpnja 2022. trebala biti prisutna samo voditeljica postupka po ovlaštenju VĆĆ, dok je pravilno prilikom donošenja rješenja o prekršaju sudjelovalo cijelo Vijeće za prekršajni postupak.
10.U vezi navoda žalitelja kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti tzv. načelo oportuniteta iz članka 109.b stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona te voditi prekršajni postupak samo za jedan prekršaj, budući da vođenje prekršajnog postupka za drugi prekršaj zaista nije smjelo imati bitan utjecaj na izricanje kazne jer se radi o prekršajima iste vrste koji su počinjeni propustom dostave zahtijevanih izvješća, a koja su odmah dostavljena, te su tako posljedicu u konkretnom slučaju otklonili, ističe se da su odredbama članka 109.b Prekršajnog zakona propisana ovlaštenja tužitelja prilikom odlučivanja o pokretanju prekršajnog postupka protiv okrivljenika, te prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak po podnesenom optužnom prijedlogu tužitelja ne može primjenjivati navedenu odredbu. Napominje se da prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kao i ovaj Sud po službenoj dužnosti pazi na povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava, te je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak valjano obrazložilo zašto smatra da je pravilno podnesen optužni prijedlog za dva prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju i s kojim obrazloženjem se slaže i ovaj Sud.
11.Razmatrajući nadalje žalbu okrivljenika i ispitujući rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje i pravilno pravno označilo prekršaj koji su počinili okrivljenici činjenično opisan pod točkom b) izreke pobijanog rješenja o prekršaju. Naime, u provedenom postupku na temelju izvedenih dokaza, a naročito na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, kao i na temelju priznanja okrivljenika, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenici protivno odredbama članka 49. stavka 5. Zakona o deviznom poslovanju i Odluke o prikupljanju podataka za potrebe sastavljanja platne bilance, stanja inozemnog duga i stanja međunarodnih ulaganja, nisu Hrvatskoj narodnoj banci dostavili Godišnje izvješće o prihodima i rashodima od razmjene usluga s inozemstvom na obrascu US-GP u propisanom roku do 31. siječnja 2021. za 2020. godinu, u kojoj su prihodi od prodaje usluga s inozemstvom, prema knjigovodstvenoj evidenciji (konto 7519 - prihodi o prodaje ostalih usluga), iznosili 6.797.592,00 kuna, što je više od iznosa od 750.000,00 kuna, koliko je minimalni iznos ostvaren od prihoda od prodaje usluga s inozemstvom za dostavljanje navedenog obrasca Hrvatskoj narodnoj banci kako je propisano citiranom Odlukom, već su to učinili u roku od prigovora na zapisnik 4. kolovoza 2021., te su time ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju.
12.Za počinjenje prekršaja, u smislu odredbe članka 25. Prekršajnog zakona, kriv je počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje. Okrivljenici se nisu držali pažnje glede protupravnosti, a što su prema svojim mogućnostima i sposobnostima mogli i morali, budući su dužni upoznati se s pozitivnim propisima u pogledu obavljanja svoje djelatnosti pa tako i sa Zakonom o deviznom poslovanju i permanentno voditi brigu da se pridržavaju propisanih obveza, između ostalih, i dostave propisanih izvješća Hrvatskoj narodnoj banci.
13.Stoga i ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenike osnovano proglasilo krivima zbog prekršaja koji im je stavljen na teret optužnim prijedlogom pod točkom b). Svoju odluku o utvrđenim činjenicama i krivnji žalitelja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je valjano i argumentirano obrazložilo, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenici žalbenim navodima nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava.
14.Razmatrajući odluku o utvrđenim novčanim kaznama za navedeni prekršaj, ovaj Sud je utvrdio da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 18. i stavka 2. Zakona o deviznom poslovanju u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 15.000,00 do 200.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u iznosu od 3.000,00 do 20.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine, broj: 141/22), a koji za navedeni prekršaj propisuje novčanu kaznu za pravnu osobu u iznosu od 1.990,00 eura do 26.540,00 eura (što je protuvrijednost od 14.993,66 kuna do 199.965,63 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna), a za odgovornu osobu u iznosu od 390,00 eura do 2.650,00 eura (što je protuvrijednost od 2.938,46 kuna do 19.966,35 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna). Okrivljenicima su za prekršaj iz točke b) izreke presude bile utvrđene novčane kazne i to pravnoj osobi u iznosu od 9.000,00 kuna, a što sada iznosi 1.194,51 eura (fiksni tečaj konverzije 7,5345), te odgovornoj osobi u iznosu od 800,00 kuna, a što sada iznosi 106,18 eura.
15.Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da su utvrđene novčane kazne za okrivljenike pravilno odmjerene uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona o ublažavanju novčane kazne i utvrđene prema svim okolnostima slučaja uzimajući u obzir utvrđenu olakotnu okolnost - nekažnjavanost okrivljenika, te da su izvješće naknadno dostavili Hrvatskoj narodnoj banci, zbog čega bi ovako utvrđene novčane kazne bile utvrđene i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.
16.Okrivljenici se upozoravaju da ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plate dvije trećine izrečene novčane kazne, da će se smatrati da su te novčane kazne u cjelini plaćene.
17.Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanju zaštićenog dobra te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, bez obzira na iznesene žalbene navode o naknadnom ispunjenju propisane obveze zbog čijeg je neispunjena pokrenut prekršajni postupak te prijedlog da ih se oslobodi od kazne u skladu s odredbom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nije prihvatio prijedlog žalitelja, smatrajući da su utvrđene novčane kazne primjerene i dostatne kako svim okolnostima konkretnog slučaja (potrebni obrazac dostavljen je nakon dužeg vremena po proteku roka za dostavu), tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te da će se odmjerenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvog ili sličnih prekršaja.
18.Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i stavka 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
19.Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 18. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Mladen Genc v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija RH, Financijskom inspektoratu, Vijeću za prekršajni postupak u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
