REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1265/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ISTO GRUPA d.d., Varaždin, A. Šenoe 4-6, OIB: 78858201330, kojeg zastupaju punomoćnice Nicole Kwiatkowski i Mihaela Vilus, odvjetnice u Zagrebu, protiv tuženika PLINARA d.o.o., Pula, Industrijska 17, OIB: 18436964560, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belušić, odvjetnik u Labinu, Sv. Katarine 14, radi isplate iznosa od 79.600,24 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-133/2022-70 od 11. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-133/2022-70 od 11. siječnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Pazinu je odlučio:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku PLINARA, d.o.o., OIB: 18436964560 da tužitelju ISTO GRUPA d.d., OIB: 78858201330 isplati iznos od 79.600,24 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 26. studenog 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od osam dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.000,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 225., čl. 360. i čl. 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), kao i čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude iz svih propisanih žalbenih razloga, navodeći u bitnom kako smatra da je potpuno neprihvatljiv stav prvostupanjskog suda da je tuženik izveo ugovorene radove, a da je preostao mali ili neznatan iznos na ime radova koji nisu izvedeni (kao razlika između isplaćenog predujma i vrijednosti izvedenih radova), kao i da nije ispravan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljev prednik nije poštivao proceduru raskida Ugovora predviđenu čl. 8. Ugovora. Zaključci prvostupanjskog suda ne proizlaze iz dokaza koji su provedeni, a odlučne činjenice prvostupanjski sud nije niti utvrđivao, niti pozvao stranke da ih pojasne niti je s potrebom dostave eventualno relevantne dokumentacije upoznao stranke te je i donio presudu iznenađenja, sve kako je naprijed opisano protivno čl. 5. Zakona o parničnom postupku ali i protivno čl. 219. st. 2. u svezi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Pored naprijed navedenog, po mišljenju tužitelja, prvostupanjski sud je svojim miješanjem povrijedio temeljna ljudska prava tužitelja i to:

- pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije (pravo na pristup sudu kao sastavni dio toga prava);

- pravo vlasništva, odnosno mirnog uživanja vlasništva iz čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. i Protokola uz Konvenciju te pravo na jednakost pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske. Predložio je ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.1. Tuženik se u odgovoru na žalbu izjasnio na način da je odluka suda pravilna te je predložio odbijanje žalbe, potvrđivanje presude i nalaganje tužitelju da mu naknadi trošak u iznosu od 1.500,00 EUR za sastav s PDV-om.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu u označenom dijelu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.

6. Predmet ovog postupka je isplata iznosa od 79.600,24 EUR zajedno sa zateznom kamatom na ime povrata uplaćenog predujma za radove na priključenju na distribucijski sustav, a koja tražbina je ustupljena tužitelju.

7. Pobijana presuda je jasno obrazložena i ne sadrži proturječnosti.

8. Neosnovani su žalbeni navodi o donošenju presude iznenađenja i povredi načela otvorenog pravosuđenja, jer da strankama nije pružena mogućnost raspravljanja o navodnoj ništetnosti ugovora o cesiji. Naime, sud je o ništetnosti odlučio po službenoj dužnosti, a njegovu odluku ovaj sud prihvaća. Prema tome, nema povrede načela otvorenog pravosuđenja. U konkretnom slučaju DT je kao direktor Quadro projekta d.o.o. sklopio ugovor o prijenosu potraživanja prema tuženiku na Isto grupu d.d., za koju je potpisao ugovor također u svojstvu direktora, pri čemu tužitelj ne navodi da bi potpisnik imao posebno odobrenje skupštine d.o.o. ni nadzornog odbora d.d. niti da je bio jedini član društva (d.o.o.). Stoga dakle, tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovom sporu i sud je pravilno primijenio odredbu čl. 41. u vezi s odredbom čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima.

9. Ovaj sud ističe i kako prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare. Naime, prema iskazu svjedoka IT su najkasnije u 2011. godini bili izvedeni radovi na plinofikaciji objekta QUADRO PROJEKTA d.o.o. pa proizlazi da je tužba trebala biti podnijeta najkasnije do 31. prosinca 2016. prema općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a. Kako je tužba podnijeta 4. srpnja 2020. jasno je da je nastupila zastara. Kraj takvog stanja stvari nije odlučno očitovati se o raskidu ugovora.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na koju tužitelj ne ističe neke posebne žalbene razloge, već je samo uopćeno pobija, također je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

11. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak