Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-623/2021-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivani Mandić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Sanji Porobiji, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 23. C) Ugovora o namjenskom kreditu broj:3207152537, kreditna partija 7103249723, potvrđen po javnom bilježniku Biserka Arambašić, broj: UO-634/2006, od 18.8.2006.g.. zaključenog između tužitelja KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Zagrebačka Banka d.d. Zagreb, Paromlinska 2, OIB:92963223473 u dijelu koji glasi: korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate“.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., iz Zagreba, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 da tužitelju KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti novčani iznos od 525,64 eur s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana 15.12.2011.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015.g. pa do 31.12.2022.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., iz Zagreba, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473 da tužitelju KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi parnične troškove u iznosu od 977,31 EUR uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude, odnosno od 18. prosinca 2024., do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 10. kolovoza 2006. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 3207152537, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Biserke Arambašić pod brojem OU-634/06 a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 71.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 23. točka C ugovorena je i naknada za prijevremenu otplatu kredita. Tužitelj drži da je predmetna naknada ništetna jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti ovu naknadu osim toga da je sporna naknada neodređena i neodrediva, te da se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer je naknada kao takva proizvodno nametnuta tužitelju ponudom ugovora, te on na nju nije mogao utjecati niti pregovarati o istoj, a osim toga osporavana naknada ne odgovora nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik i ista je na strani tužitelja izazvala samo dodatne nepotrebne troškove. Tužitelj predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da je visina naknade za odobrenje kredita bilo propisana ugovorom o kreditu, pa predlaže stoga odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužitelja.

4. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 10. kolovoza 2006. godine sklopile ugovor o kreditu broj 3207152537, te da je tužitelj po sklopljenom ugovoru dana 15. prosinca 2011. godine zbog prijevremene otplate kredita platio tuženiku iznos od 3.960,46 HRK.

5. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

6. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

7. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

8. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

10. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

11. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj s tuženikom ugovorio kredit za kupovinu obiteljske kuće u valuti CHF, te da mu je tuženik predmetni kredit ponudio kao najpovoljniji. Tužitelj navodi da vezano za navedeni kredit nije mogao promijeniti niti jednu ugovornu odredbu, već da mu je predočen od strane banke gotovi ugovor koji je već sastavljen sa strane banke, te koji je ukoliko žele realizaciju istoga mogao samo potpisati, odnosno prihvatiti. Tužitelj navodi i to da mu osobni bankar nije objasnio sadržaj ugovornih odredbi, da je ugovor o kreditu pročitao, no da ga nije razumio, a posebno da nije razumio odredbu o izlaznoj naknadi. Tužitelj navodi i to da je prilikom plaćanja izlazne naknade probao razgovarati s bankovnim službenikom da ta naknada bude manja, međutim da to nije dolazilo u obzir, a da mu za plaćanje te naknade nisu predočeni niti parametri za izradu takve izlazne naknade niti su mu predočeni parametri izračuna, a sam izračun nije niti dobio na uvid, već je samo pozvan platiti određenu svotu na ime izlazne naknade. Tužitelj konačno iskazuje i to da je znao u kojem iznosu se zahtijevaju naknade od njega nije siguran da bi pristao na zaključenje takvog ugovora.

12. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 23. točka C Ugovora o kreditu broj 3207152537 sklopljenog dana 10. kolovoza 2006. godine, budući je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena te je po navedenoj ugovornoj odredbi tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa je ista nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa je kao takva ništetna u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

13. Kako je tuženik temeljem ništetne odredbe od tužitelja primio iznos od 3.960,46 kn, protuvrijednost 525,64 eur, to je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju traženi iznos počevši od 15. prosinca 2011. pa do isplate, a temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

14. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

15. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 17. lipnja 2022., 5. prosinca 2022., 19. veljače 2023., 19. svibnja 2023., svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 24. travnja 2023. i 20. studenoga 2024. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, te trošak pristojbe na tužbu 13,27 eura i pristojbe na presudu 26,54 eura, daje konačni iznos troška od 977,31 EUR.

Osijek, 18. prosinca 2024.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika