Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-373/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670 Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženice JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naplate, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-129/2024-3 od 7. svibnja 2024., 18. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažuje te se presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-129/2024-3 od 7. svibnja 2024. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe odlučeno je doslovno:

"Tužena JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna je isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, iznos od 3.943,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2023. do isplate, a temeljenom na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 156/22), sve u roku od 15 dana, a sa zahtjevom za naknadom troškova tužitelj se odbija."

2. Protiv navedene tuženica je pravodobno izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavcima 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Nije bilo odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijanom presudom zbog ogluhe prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim je traženo naložiti tuženici platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 3.943,50 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 24. listopada 2023. do isplate.

6. U žalbi se s pravom ističe da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i jer su činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio (članak 331.b stavak 1. točke 3. i 4. ZPP-a).

6.1. Naime, u tužbi se ističe da je tuženici za vrijeme korištenja prava na roditeljsku brigu u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. (dakle, za razdoblje od 12 mjeseci) nepripadno isplaćen iznos kako je utvrđeno pravomoćnim rješenjem klasa:

UP/I-502-06/22-08/768 od 15. svibnja 2023. temeljem Zakona o roditeljskim potporama ("Narodne novine", broj 85/08, 110/08, 34/11,54/13. 152/14, 59/17, 37/20 i 85/22), prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke konstatira da iz priložene dokumentacije uz tužbu proizlazi da je riječ o potraživanju za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2022. (dakle, za razdoblje od 18 mjeseci), dok je iznos koji se traži tužbenim zahtjevom prema priloženom obračunu isplaćenih i pripadajućih novčanih naknada pokriva razdoblje od 6 mjeseci.

7. Kako je na opisani način ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 5. ZPP-a, na koju žalba sadržajno ukazuje, jer u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe, slijedom čega je žalbu tuženika valjalo uvažiti i pobijanu presudu zbog ogluhe temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

8. Ocjenjuje se oportunim ukazati prvostupanjskom sudu na postojanje presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu J protiv Republike Hrvatske ([broj]) od 26. travnja 2018. u kojoj je taj sud zauzeo stav da se pojedinci koji ni na koji način nisu doprinijeli tomu da upravni akti koji su doneseni u njihovu korist budu nepravilni, trebaju moći osloniti na takve konačne upravne akte donesene u njihovu korist. Iako upravni akti mogu i trebaju biti podložni kontroli, izmjeni ili obustavi s djelovanjem ubuduće, u nedostatku posebno ozbiljnih razloga zaštite javnog interesa ili interesa trećih, Europski sud za ljudska prava ističe da savjesni korisnici prava iz konačnih upravnih akata imaju legitimna očekivanja da takvi upravni akti ne budu mijenjani retroaktivno, te je u tom predmetu zaključio da odluka suda kojom se nalaže povrat naknada koje su podnositeljici nepripadno isplaćivane greškom nadležnog tijela nakon što su protekli zakonski rokovi u kojem je ona takve naknade mogla zakonito primati, predstavlja prekomjeran teret na strani podnositeljice. Zbog toga je odluka o povratu neproporcionalna i predstavlja povredu članka 1. Protokola I. uz Konvenciju.

Dubrovnik, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac