REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Dubrovniku
DUBROVNIK
Poslovni broj: Gž-87/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovnik, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupaju punomoćnice ĐL, dipl.iur. i DL, dipl.iur., tužiteljeve zaposlenice, protiv tuženika SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-327/2018-20 od 17. lipnja 2020., 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-327/2018-20 od 17. lipnja 2020.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:
„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 795,35 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na potraživanje iz obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 636,28 kuna, od 5. kolovoza 2016. do isplate, i dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 159,07 kuna, od 26. kolovoza 2016. do isplate, kao i troškove postupka te zakonske zatezne kamate od dospijeća do isplate, po istoj stopi, sve u roku 15 dana."
2. Protiv presude pravodobnu žalbu izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja, žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama 2. i 3. ZPP-a te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, a podredno je ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik je odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom naknade prouzročene štete od štetnika temeljem članka 136. stavka 1. i članka 142. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne Novine", broj 80/13 i 137/13 – u daljnjem tekstu: ZOZO) po štetnom događaju od 25. lipnja 2016., kad je tuženik navodno nanio tjelesne ozljede tuženikovom osiguraniku UL iz [adresa], na način da ga je udario u lijevu ruku, kako to proizlazi iz priložene liječničke dokumentacije. Tužbenim zahtjevom traži se naknada ukupnih troškova po štetnom događaju sa zateznom kamatom od dana štetnog događaja odnosno od dana isplate svakog pojedinog davanja do uplate, sukladno članku 147. stavku 2. točki 3., a u vezi s člankom 148. stavkom 3. ZOZO-a.
6. U ovom se slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. ZPP-a, s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn (protuvrijednost 1.320,00 EUR). Prema članku 467. stavcima 1. i 2. ZPP- a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11. ovog zakona ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga istaknuti žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može biti ispitan u žalbenom postupku.
7. Protivno žalbenim navodima, nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer izreka presude nije nerazumljiva, ista ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Ispitujući nadalje prvostupanjsku presudu u granicama razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 457. stavkom 1. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti da je pobijanom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo. 9. Na neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka žalitelji u žalbi ne ukazuju, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 1. ZPP-a.
10. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:
– da je UL, kao osiguranik tužitelja, zaprimljen u [obrt] 25. lipnja 2016. te da je prema izjavi ozlijeđenog stradao u tučnjavi u kojoj je zadobio udarce u lijevu ruku te mu je postavljena dijagnoza površinske ozljede podlaktice, a ista je kvalificirana kao laka ozljeda,
– da je iz dostavljenog izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju od strane [obrt], ..., od **.**.2016., BL kao tuženik, izjavio da je otvorio ogradu u namjeri da motokultivatorom izađe iz dvorišta te je tom prilikom zatvorio cestu kojom se služi susjed UL koji je u tom trenutku osobnim automobilom prolazio cestom te obzirom da mu je cesta bila zatvorena, izašao iz vozila, prijeteći mu raznim riječima da bi mu naposljetku uzeo mobitel iz ruke (jer je BL htio pozvati policiju) i pri tome ga izgrebao po podlaktici lijeve ruke i bacio mobitel u travu,
– da je iz izvješća PP Zabok utvrđeno da je obavljen razgovor i sa UL koji navodi da je sa svojim automobilom išao po cesti, a tom je prilikom njegov susjed BL otvorio ogradu od dvorišta obiteljske kuće te mu zatvorio navedenu cestu, nakon čega je UL izašao iz automobila i rekao BL da ne može zatvoriti cestu, a nakon čega ga je BL fizički napao,
– da je istom prilikom izvršen alkotest UL, a kojim je utvrđena koncentracija od 1,14 g/kg alkohola u organizmu te da je obavljen razgovor sa svjedocima VL i HL koji svjedoče o međusobnom naguravanju Đ i ŽL tijekopm kojeg je ŽL udario Đ u predjelu glave uslijed kojeg udarca Đ pao,
– da je PP Zabok protiv Đ BL podnio optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Zlataru, a zbog počinjenja prekršaja protiv javnog reda i mira, – da se medicinskim vještačenjem provedenim po sudskom vještaku za kirurgiju, prim. dr. ABC, ne može utvrditi uzročno-posljedična veza između ozljeda osiguranika tužitelja i tuženika
11. Na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski odbio tužbeni zahtjev istaknuvši da nije dokazana uzročno-posljedična veza između nastalih ozljeda tužiteljevog osiguranika i načina njihova nastanka kako ga tužitelj opisuje. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio nespornim da je tužiteljev osiguranik u događaju od 25. lipnja 2016. zadobio ozljedu u području lijevog lakta, ali da u spisu predmeta nema podataka o mehanizmu nastanka ozljede, kao ni točnog opisa lokalizacije rane, pa tako ostaje nejasno na koji način je navedena ozljeda nastala. Neprijeporno je da je ozljeda kod tužiteljevog osiguranika nastala prilikom pada, ali nije bilo moguće utvrditi je li pad uzrokovao udarac koji je tuženik nanio tužiteljevom osiguranika ili je pad uzrokovan alkoholiziranošću samog tužiteljevog osiguranika pa nije na nedvojben način utvrđeno niti je tužitelj uspio dokazati da je tuženik svojim aktivnim djelovanjem tj. udarcem u glavu osiguranika tužitelja uzrokovao njegov pad.
12. U žalbi se u bitnom ističe da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir izjave svjedoka predmetnog događaja, koji su kako tvrdi žalitelj učinili nespornim da je tuženik udario tužiteljevog osiguranika u glavu uslijed čega je isti pao, kao i to da se tuženikov iskaz opisan u izvješću ... te tuženikov iskaz pred prvostupanjskim sudom razlikuju slijedom čega je sud temeljem nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenio materijalno pravo. Navodi kako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između razloga presude i sadržaja isprava, kojim postupanjem je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
13. U odnosu na navedene žalbene navode istaknuti je da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuje članak 370. ZPP-a što bi značilo da drugostupanjski sud nije ovlašten rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje ako smatra da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom. Dakle, žalbeni navodi izneseni u cilju ponovnog ispitivanja činjenične građe irelevantni su za ovaj postupak.
13.1. U odnosu na žalbeni navod o propustu prvostupanjskog suda da uzme u razmatranje iskaze svjedoka, valja istaknuti kako je sud na glavnoj raspravi održanoj 12. lipnja 2019. (list spisa 42 do 44) pravilno odbio taj tužiteljev zahtjev sukladno članku 461.a stavku 10. ZPP-a. Naime, sukladno članku 461.a stavku 9. ZPP-a, u sporovima male vrijednosti stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu ili u podnescima, a sukladno članku 461.a stavku 10. ZPP-a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile protivno stavku 9. istog članka sud neće uzeti u obzir.
14. Slijedom navedenog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 457. ZPP-a.
Dubrovnik, 18. prosinca 2024.
S u d a c:
Srđan Kuzmanić
