Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-276/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Kati Brajković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika GJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2421/2022-14 od 7. veljače 2024., dana 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja se prihvaća kao osnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv- 2421/2022-14 od 7. veljače 2024.
a ) potvrđuje u točki I. izreke
b) preinačuje u točki II. izreke tako da ista glasi:
" Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u svoti od 125,00 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja
II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 15,6 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ABC iz [adresa], poslovni broj Ovrv-37142/22 od 23.lipnja 2022. za iznos od 78,07 eur, zajedno sa zateznim kamatama u iznosu od 2,31 eur obračunatim na pojedinačne iznose kako su navedeni u izvadku iz poslovnih knjiga od slijedećeg dana od dana dospijeća do 28. ožujka 2022., nadalje od 29.ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je [obrt] središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja [obrt], sve u roku od 8 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 54,75 eur sa zateznim kamatama od 7. veljače 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a 2 za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je [obrt] banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja [obrt] u roku 15 dana."
2.Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), pobijajući odluku o troškovima postupka (točka II.) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu odluku i dosuditi tužitelju cjelokupni iznos zatraženog troška, dok tuženik presudu pobija, ne navodeći zakonske žalbene razloge, smatrajući istu nezakonitom s prijedlogom da se ista "poništi i stavi izvan snage".
3.Na žalbe nije odgovoreno.
4.Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.
5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članak 458. ZPP-a.
6. Prema odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane u članku 354. stavku 2. točki 2., 4.,. 8., 9. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
8. Predmet spora je tužiteljeva novčana tražbina utemeljena na pruženoj usluzi isporuke vode za period od kolovoz – rujna 2021. u ukupnom iznosu glavnice od 78,07 EUR, sa pripadajućim kamatama.
9. Prvostupanjski je sud utvrdio relevantne činjenice :
- da je tuženik u utuženom razdoblju u tužiteljevoj evidenciji zavedena kao korisnik vodoopskrbnog priključka za stambeni prostor na adresi u [adresa]
- da je tužitelj izvršio uslugu isporuke vode u utuženom periodu za vodoopskrbni priključka za navedenu nekretninu na adresi u [adresa]. i obračunavao potrošnju vode prema Općim i tehničkim uvjetima za opskrbu;
- da je tužitelj ispostavio račune za izvršenu uslugu;
- da korisnik usluge nije prigovarao ispostavljenim računima u odnosu na činjenicu da računi ne odražavaju stvarnu potrošnju vode u predmetnom prostoru;
- da izvršena usluga iskazanu po računima za period kolovoz i rujan 2021. nije plaćena;
10.Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo održavši na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika nalogom tuženiku platiti tužitelju za pruženu uslugu isporuke vode, zatraženi iznos ,za period kolovoz-rujan 2021, sa zateznim kamatama navedene u izreci pobijane prvostupanjske presude. Naime, u postupku utvrđeno da je tuženik korisnik nekretnine na kojoj se vrši isporuka vode, to je u obvezi platiti vodne usluge za utuženo razdoblje, a nesporno nije dokazao da je utuženo potraživanje podmirio dok je tužitelj dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva izvodom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepisima računa, iz kojih je vidljivo utuženo razdoblje i visina duga prema računima. Dakle, tužitelj je dokazao kako postojanje pravnog odnosa među strankama, tako i visinu tražbine koja proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu te je tuženik u obvezi podmiriti utuženo potraživanje na temelju odredbe iz članka 42. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj: 66/19-dalje - ZOVU) kojom je propisano da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga.
11.Pri tome, žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda, koji prigovori su činjenične naravi, a presuda u sporu male vrijednosti ne može s uspjehom pobijati iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12. Slijedom svega navedenog, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.
13.Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka, iako tužitelju ne pripada trošak postupka u cjelokupno zatraženom iznosu. Prvostupanjski je sud odluku o troškovima parničnog postupka donio na temelju članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a, međutim tužitelju temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa), imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 78,07 EUR, pripada trošak jednokratne nagrada iz Tbr. 7.9 Tarife po kojoj bi tužitelju za cijeli postupak pripala nagrada u visini od 100,00 EUR uz PDV od 25% odnosno 125,00 EUR, dok u preostalom iznosu do zatraženog iznosa od 188,04 (l.s. 73), nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odnosno za 71,00 EUR više nego što je prvostupanjski sud u pobijanom dijelu odluke dosudio radi čega je odlučeno kao u točki I. b izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a.
14. Tužitelju je potrebno dosuditi trošak žalbe s obzirom na to da je sa žalbom djelomično uspio i to prema vrijednosti predmeta spora odnosno ožalbenog dijela troška, a prema Tbr. 10.4 Tarife kojom je propisano da za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3. i 6., s pripadajućim PDV- om. U konkretnom slučaju tužitelju treba priznati trošak žalbe u iznosu od 12,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 25,00 EUR na koji iznos je potrebno dodati pripadajući PDV u iznosu od 6,25 EUR kn, pa taj trošak ukupno iznosi 31,25 EUR, a s obzirom da je tužitelj uspio polovično , pripada mu iznos od 15,6 EUR. Dubrovnik, 18. prosinca 2024.
Sutkinja
Kate Brajković
