Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-185/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [obrt]. 14, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv protivnice osiguranja ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], J, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-446/2024 od 4. rujna 2024., 18. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-446/2024 od 4. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovno:
„I. Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja zaprimljen pred ovim sudom dana 23. srpnja 2024. godine za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere koja glasi:
'I. Zabranjuje se protivnici osiguranja ZB OIB: [osobni identifikacijski broj] da prilazi na taracu omeđenu objektom izgrađenim na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], skalama i prolazom koji vode s ulice, ogradom i vrtom (arlom), te joj se osobito zabranjuje bacati ili pomicati sušilo s tarace i polijevati vodom osobe koje se nalaze na taraci.
Ova zabrana se smatra provedenom danom dostave protivnici osiguranja.
II. Ukoliko protivnica osiguranja ne postupi po zabranama iz točke I. izreke ovog rješenja, izreći će joj se novčana kazna u iznosu od po 3.980,00 eura.
III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka zbog smetanja posjeda.
IV. Žalba na ovo rješenje ne odgađa provedbu privremene mjere.
V. Nalaže se protivnici osiguranja da predlagatelju osiguranja naknadi troškove ovoga postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja odluke pa do isplate, sve u roku od 8 (osam) dana.'
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja za naknadu troškova ovog postupka osiguranja.“
2. Predlagatelj osiguranja je protiv navedenog rješenja podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga previđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), čija primjena proizlazi iz članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16–Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ), te je predložio drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje na način da se prihvati prijedlog predlagatelja osiguranja u cijelosti, sve uz dosudu troškova predlagatelju osiguranja kao što su zatraženi u prijedlogu uvećanih za sastav ove žalbe, kao i zatezne kamate, podredno ukinuti ga i vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje.
3. Protivnica osiguranja nije odgovorila na žalbu.
4. Žalba je pravovremena i dopuštena.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje navodi da je u uknjižen kao vlasnik 94/233 dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je protivnica osiguranja uknjižena kao vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a njen suprug kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U naravi da je riječ o dvjema susjednim kućama (zgradama). Iako je predlagatelj osiguranja upisan kao suvlasnik, da je u naravi vlasništvo nad kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podijeljeno na točno određene dijelove nekretnine na način da on isključivo koristi donji stan zgrade i taracu ispred njega. Predlagatelj osiguranja da s protivnicom osiguranja, koja mu je sestra, već dugi niz godina ima nesređene odnose oko granica njihovih nekretnina te da se između njih vodio veći broj postupaka, a trenutno da je između njih pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem R1- 10/2023 u tijeku postupak uređenja međa. Predlagatelj osiguranja da oduvijek mirno koristi taracu koja se prostorno nalazi ispred njegove zgrade odnosno njegova stana, konkretno ispred vrata sobe njegova stana, između ostalog i za sušenje odjeće na sušilu za odjeću, a da istu od bespravno izgrađene garaže i apartmana obitelji protivnice osiguranja dijele skalini, prolaz i ograda. Dalje se navodi da je protivnica osiguranja 19. srpnja 2024. ujutro oko 7:45 sati došla na taracu u posjedu predlagatelja osiguranja te je bacila sušilo za robu u vrt ispod nje, a što je sve na svoje oči vidio predlagatelj osiguranja. Potom da je supruga predlagatelja osiguranja, NB, izašla iz stana te otišla po sušilo, a da bi ju protivnica osiguranja pri tome uz povike sa svoje tarace na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] počela zalijevati crijevom za vodu u trajanju od više minuta. Takvim postupanjem da je protivnica osiguranja smetala posjed predlagatelja osiguranja. Štoviše, pri povratku s kupanja navečer istoga dana (19. srpnja 2024.) da je predlagatelj osiguranja ponovno zatekao pomaknuto sušilo. U svakom slučaju da postupci protivnice osiguranja ukazuju na nasilnu eskalaciju njenoga ponašanja, a s obzirom na problem koji među strankama egzistira već dulje vrijeme da postoji realna opasnost da će se takvi njezini neprihvatljivi postupci nastaviti i u budućnosti, a potencijalno i dodatno eskalirati. Radnje protivnice osiguranja da se ne mogu kvalificirati drugačije nego nasilje, a ono i dalje prijeti, osobito imajući u vidu već dulje vrijeme narušene odnose i brojne sudske postupke koji su se vodili ili se vode. Stoga da je nužno makar privremeno urediti odnos među strankama radi osiguranja pravnoga reda i sprječavanja nasilja kako bi se spriječili daljnji pokušaji nasilnog rješavanja problema koji se u konačnici mogu riješiti samo sudskim putem.
6. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je predlagatelj osiguranja u smislu članka 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16– Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ) učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine – prava na zaštitu posjeda.
6.1. Prvostupanjski sud, međutim, utvrđuje da nije ispunjen drugi uvjet iz članka 346. OZ-a za određivanje privremene mjere - vjerojatnost da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje. Taj sud iz vjerojatnosti činjenice da je protivnica osiguranja bacila ili uklonila sušilo svojatajući dio tarace na kojoj se isto nalazilo zaključio da nije riječ o takvoj vrsti nasilja koja bi opravdavala donošenje privremene mjere, jer bi to bilo osobito ozbiljno nasilje, nasilje kojim se može povrijediti život ili zdravlje osobe, imovina (većeg opsega) ili nasilje koje u predlagatelja izaziva visoku razinu uznemirenosti, nelagode, opravdanog straha i bojazni, što bacanje sušila za odjeću nije, tim više što iz Izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave nasilja u obitelji, sastavljenom malo više od 2 sata nakon predmetnog incidenta, policijski službenici utvrđuju da je NB "bez straha i bez uznemirenosti" (list spisa 92). U odnosu na navodno polijevanje vodom supruge predlagatelja od strane protivnice osiguranja, prvostupanjski sud zaključuje da vjerojatnost te radnje ne proizlazi iz spisa, imajući u vidu da supruga predlagatelja i protivnica različito iskazuju pred policijskim službenicima kako je do te situacije došlo. Predlagateljeva supruga tako navodi da ju je protivnica osiguranja namjerno zalijevala vodom, a protivnica navodi da je zalijevala svoju palmu (pretpostavlja se – palmu na dijelu koji obje stranke svojataju, list spisa 88), kad je predlagateljeva supruga došla do nje i stala pred mlaz da iscenira sve ovo, frustrirana radi imovinsko pravnog spora kojeg je izgubila. Policijski službenici da nisu pronašli elemente kaznenog djela, pa čak ni prekršaja, odnosno, nisu ih mogli utvrditi. Prvostupanjski sud iz dokaza priloženih u spisu nije mogao utvrditi postojanje vjerojatnosti da je do stanja na fotografiji na listu spisa 14 (koji prikazuje žensku osobu, pretpostavlja se, predlagateljevu suprugu, mokre kose i odjeće), došlo na način kako to opisuje predlagatelj u svom prijedlogu. Imajući u vidu da su stranke u drugogodišnjim sporovima i da nikad nije (dosad) došlo do incidenta (barem ga predlagatelj ne navodi), prvostupanjski sud zaključuje da se ne bi se moglo govoriti o opasnosti od nasilja ili nekoj eskalaciji nasilja od strane protivnice osiguranja koje zahtijevaju izricanje privremene mjere, a da pritom nije od presudnog značaja činjenica da je predlagatelj 1. kolovoza 2024. kazneno prijavio supruga protivnice osiguranja zbog kaznenog djela prijetnje, jer da se čak ni eventualno počinjenje kaznenog djela od strane supruga protivnice osiguranja ne bi moglo tumačiti kao eskalacija nasilja počinjena od strane same protivnice osiguranja u odnosu na koju se privremena mjera traži.
7. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi s člankoa 381. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ovaj sud u cijelosti prihvaća gornja činjenična utvrđenja i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog suda iz pobijanog rješenja, kao i primjenu materijalnog prava.
9. Žalbenim navodima se bezuspješno pokušava dovesti u sumnju pravilna i cjelovita ocjena dokaza prvostupanjskog suda, pa se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjskog rješenja.
10. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije trebao protivnici osiguranja zabraniti bacanje ili pomicanje sušila s tarace s obzirom na pravilan zaključak tog suda da nije riječ o vrsti nasilja koja bi opravdavala donošenje privremene mjere niti joj je trebao zabraniti polijevanje vodom osobe koje se nalaze na taraci s obzirom na također pravilan zaključak tog suda da vjerojatnost te radnje ne proizlazi iz spisa. Uostalom, sporni odnosi između parničnih stranaka predmet su i parnice za smetanje posjeda u kojoj se odlučuje hoće li tužitelju biti pružena posjedovna zaštita.
11. I odluka o troškovima je u svemu pravilna i zakonita.
12. Budući žalba nema opravdanja, istu je valjalo odbiti, pa je stoga odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod 1. temeljem članka 380. točke 2. supsidijarnog ZPP-a.
13. Kako žalitelj nije uspio u žalbi valjalo je u točki 2. izreke ovog rješenja temeljem članka 154. stavka 1. supsidijarnog ZPP-a odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe.
U Dubrovnik, 18. prosinca 2024.
S u d a c:
Srđan Kuzmanić
