REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-4262/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Specijalna bolnica za plućne bolesti u Zagrebu, Rockefellerova 3, OIB: 75982310877, zastupanog po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice IU, odvjetničkog vježbenika, i zamjenika punomoćnika tuženika ČU, odvjetničkog vježbenika, 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Specijalna bolnica za plućne bolesti u Zagrebu, Rockefellerova 3, OIB: 75982310877, isplatiti tužiteljici NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.575,18 eura bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 2.575,18 eura, kako slijedi:

- na iznos od 134,58 eur od 16.02.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 90,81 eur od 16.03.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 77,69 eur od 16.04.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 122,58 eur od 16.05.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 142,20 eur od 16.06.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 85,00 eur od 16.07.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 182,10 eur od 16.08.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 97,40 eur od 16.09.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 85,59 eur od 16.10.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 125,64 eur od 16.11.2016. godine pa do isplate:

- na iznos od 117,50 eur od 16.12.2016. godine pa do isplate;

- na iznos od 88,81 eur od 16.01.2017. godine pa do isplate:

- na iznos od 80,15 eur od 16.02.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 31,49 eur od 16.03.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 26,55 eur od 16.04.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 55,48 eur od 16.05.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 0,00 eur od 16.06.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 10,07 eur od 16.07.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 38,72 eur od 16.08.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 9,19 eur od 16.09.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 12,62 eur od 16.10.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 11,18 eur od 16.11.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 8,12 eur od 16.12.2017. godine pa do isplate;

- na iznos od 4,48 eur od 16.01.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 4,48 eur od 16.01.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 27,25 eur od 16.02.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 43,86 eur od 16.03.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 18,26 eur od 16.04.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 38,36 eur od 16.05.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 53,78 eur od 16.06.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 53,73 eur od 16.07.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 74,38 eur od 16.08.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 45,40 eur od 16.09.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 37,76 eur od 16.10.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 7,76 eur od 16.11.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 9,70 eur od 16.12.2018. godine pa do isplate;

- na iznos od 29,96 eur od 16.01.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 12,61 eur od 16.02.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 9,47 eur od 16.03.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 10,80 eur od 16.04.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 36,83 eur od 16.05.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 35,72 eur od 16.06.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 51,85 eur od 16.07.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 50,95 eur od 16.08.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 75,97 eur od 16.09.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 76,98 eur od 16.10.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 16,13 eur od 16.11.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 39,24 eur od 16.12.2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 5,62 eur od 16.01.2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 7,31 eur od 16.02.2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 52,84 eur od 16.03.2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 5,73 eur od 16.04.2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 8,98 eur od 16.05.2020. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za iznos od 118,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 12,55 eur od 16.12.2015. godine pa do isplate;

- na iznos od 105,75 eur od 16.01.2016. godine pa do isplate, kao i u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate koja teče na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu od 2.575,18 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Specijalna bolnica za plućne bolesti u Zagrebu, Rockefellerova 3, OIB: 75982310877, da tužiteljici NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.394,31 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi u tužbi i tijekom postupka da je zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu medicinske sestre.

2. Zbog prirode posla, rad tužiteljice organiziran je u smjenama, dvokratno, noću, vikendima - subotom i nedjeljom, blagdanom i prekovremeno.

3. Plaća tužiteljice i određeno uvećanje plaće, kao i ostala prava iz radnog odnosa, regulirana su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18). Dodatkom I KU-a NN 92/19 te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18 i 2/19) te Dodatkom TKU (NN 123/19).

4. Tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je ista i tijekom prekovremenog rada radila u otežanim uvjetima. Tužiteljica ima pravo potraživati dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate, i to na temelju čl. 57 KU/13 i čl. 55. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) i prema "Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak".

5. U utuženom razdoblju tuženik tužiteljici nije isplaćivao ni dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, iako je tužiteljica svaki sat redovnog i prekovremenog rada radila na svom radnom mjestu i imala je i tijekom redovnog i tijekom prekovremenog rada jednaku odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Pravo tužiteljice na isplatu dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate zasniva se na odredbi čl. 58 KU-a (NN 29/18).

6. Prema čl. 36 KU/13 i čl. 34 st. 2 KU/18 radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

7. TKU za državne službenike i namještenike u čl. 59 (TKU/12) i TKU/17 u čl. 58 st. 1 propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna 3 mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

8. Propustom da tužiteljici obračunava i isplaćuje utužene dodatke na sve odrađene sate i redovne i prekovremen tuženik je tužiteljici pogrešno utvrdio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

9. Nadalje tužitelj navodi da pri izračunu plaće nije primijenjena osnovica od 5.415,37 kn / 718,28 eura, i to u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. te je i na navedeni način tužiteljica oštećena.

10. Nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku da joj isplati na ime potraživanja po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate i neobračunatih dodataka za život i zdravlja ljudi na prekovremene sate, na ime manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, sve za razdoblje od studenog 2015. do travnja 2020, te na ime obračuna po osnovici od 5.415,37 kn, za razdoblje od 1.12.2015. do 31.1.2017. iznos od ukupno 2.693,48 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

11. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da je tužiteljici ispravno obračunao i isplatio plaću, kao i sve dodatke na istu. Obračun plaća izvršen je preko centraliziranog obračuna plaća (COP). Neosnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi i iz čl. 53 st. 5 KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Naime iz iste odredbe proizlazi da se svi dodaci i uvećanja plaća iz KU-a obračunavaju na osnovnu plaću.

12. Tužiteljica se paušalno poziva na zakonske odredbe i odredbe kolektivnih ugovora, stoga se predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

13. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i dodatke (str. 9-95 spisa), TKU za službenike i namještenike u javnim službama (str. 96-138 spisa), isplatne liste (str. 196 spisa), kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu te proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja (str. 216-233 spisa).

14. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

15. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

16. Nije sporno između stranaka da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika kao medicinska sestra, a isto je razvidno i iz obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljice za utuženo razdoblje.

17. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) koji je zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 49. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

18. Isto je bilo propisano i KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15).

19. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18 i 2/19) koji se primjenjuje također na tužiteljicu, plaća radnika je u članku 50. definirana na jednak način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

20. Člankom 55. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

21. Isto pravo propisano je i u čl. 21 Dodatka II KU (NN 92/19).

22. Isto pravo bilo je propisano i u čl. 57 KU-a iz 2013.

23. Člankom 58. KU-a (NN 29/18) propisano je da iznimno od čl. 57 ovog ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

24. U čl. 24 Dodatka II KU utvrđuje se da se u čl. 57 KU brojka 4% zamjenjuje s brojkom 8%.

25. Pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i za ostale zdravstvene i nezdravstvene radnike koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja bilo je propisano i Dodatkom I KU-a (NN 96/15).

26. Tužiteljica u ovoj pravnoj stvari tvrdi da joj tuženik kao poslodavac nije isplatio u cijelosti naprijed navedene dodatke, odnosno nije joj ih obračunao i isplatio za sve odrađene sate, odnosno sate rada odrađene u prekovremenom radu.

27. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl.2 Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09).

28. Zbog nastupa recesije, 13.5.2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, a povećanje osnovice za preostalih 5% iz 2009. sporazumno je odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Odredbama IV. -V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

29. Napominje se da je između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen 23.11.2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je osnovica za izračun plaća u javnim službama ugovorena u iznosu od 5.415,37 kn od 2009. , ali je naprijed navedenim Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, osnovica privremeno smanjena u 2009. na 5.108,84 kn, a u čl. III utvrđeno je vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog mjesečnog BDP-a.

30. Između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene su 26.10.2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno u čl. III da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više % (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg mjesečnog BDP dva uzastopna tromjesečja).

31. Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7.12.2011.

32. Vlada RH i Sindikati javnih službi su 21.12.2012. usvojili vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u svezi čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazuma.

33. Državni zavod za statistiku je 28.8.2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4.9.2015.

34. DZS je 27.11.2015. objavio priopćenje za javnost iz kojeg je vidljivo da je u trećem tromjesečju 2015. realan rast BDP iznosio 2,8%.

35. Iz naprijed navedenih podataka slijedi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji rast BDP iznosio točno 2%.

36. Iz navedenog slijedi da je ispunjen uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, odnosno ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju (jer je došlo do rasta međugodišnjeg BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2%), stoga proizlazi da postoji i razlika bruto plaće tužiteljice za sporno razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017.

37. U ovoj pravnoj stvari provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja koja je u nalazu i mišljenju od 21.6.2023. utvrdila da za razdoblje od 1.11.2015. do 3.4.2020. potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate iznosi 1.105,48 eura, za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada 194,57 eura, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 193,64 eura.

38. Za razdoblje od 1.12.2015. do 31.1.2017. pod pretpostavkom da tužiteljici pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice, visina potraživanja po osnovi rada iznosi 1.199,79 eura, pa slijedom navedenog visina potraživanja tužiteljice iznosi ukupno 2.693,48 eura po svim utuženim osnovama.

39. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedaba, iste je imao tuženik, stoga je sud saslušao vještaka na ročištu 4.11.2024. te je ista navela da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja te navodi da tuženik u svom prigovoru ukazuje da je vještak utvrdila potraživanja po osnovi prekovremenog rada od 1.199,79 eura, ali to nije točno, odnosno radi se o iznosu potraživanja kojeg je izračunala ne ime neprimijenjene utužene osnovice.

40. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković kao stručan i objektivan. Vještak je u cijelosti odgovorila na zadatak vještačenja i izvršila izračun na temelju dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis, uključivo i isplatne liste za sporno razdoblje. Nakon što je izvršila uvid u prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještak se očitovala usmeno, uvjerljivo na ročištu 4.11.2024., ostala je u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, a parnične stranke nisu za istu imale daljnjih pitanja.

41. Potraživanje tužiteljice osnovano je s naslova uvećanja plaće za otežane uvjete rada te joj pripada pravo na uvećanje plaće po navedenom osnovu za svaki sat koji je radila u otežanim uvjetima rada, uključivo i redovne i prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužiteljici pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada, bilo kao sate redovnog radnog vremena, bilo kao prekovremene sate. Navedeno se zasniva na odredbi čl. 57 KU-a iz 2013., čl. 55. KU-a iz 2018., odnosno čl. 21 Dodataka II KU iz 2019. koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

42. Potraživanje tužiteljice osnovano je s naslova uvećanja plaće za dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate (i redovne i prekovremene) na temelju čl. 59. Dodatka i KU (NN 96/15), čl. 58. KU-a iz 2018. i čl. 24 Dodatka II KU-a budući je i tijekom redovnog radnog vremena i tijekom prekovremenog rada tužiteljica imala jednaku odgovornost za život i zdravlje ljudi i tijekom redovnog i prekovremenog rada obavljala je iste poslove, a dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tuženik je isplaćivao tužiteljici za sate rada odrađene u redovnom radnom vremenu, a ne i za sate rada odrađene u prekovremenom radu, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

43. Nadalje, obzirom je tuženik tužiteljici u spornom razdoblju pogrešno obračunavao plaću zbog neisplate utuženih dodataka, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade bruto plaće tužiteljice za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme bolovanja, budući je iz naprijed citiranih odredba KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i temeljnog Kolektivnog ugovora za državne službenika i namještenike razvidno da je za obračun ovih naknada relevantan prosjek plaće tužiteljice isplaćene joj u 3 mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, odnosno bolovanja te je na navedeni način vještak i izračunala naknadu plaće tužiteljice za vrijeme korištenja bolovanja i godišnjeg odmora.

44. Slijedom navedenog osnovanost potraživanja tužiteljice s naslova neisplaćenih dodataka za rad u otežanim uvjetima, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te razlike naknade bruto plaće, u iznosima koje je utvrdila vještak u nalazu i mišljenju.

45. Utvrđeno je nadalje da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13.05.2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

46. Utvrđeno je da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26.10.2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. -V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 07.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano.

47. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

48. Sporno je je li tuženik tužiteljici trebao u predmetnom razdoblju (od 1.12.2015. do 31.1.2017.) plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

49. Sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), a kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a (NN 115/10) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a (NN 141/12). Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28.12.2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011.

50. Iz priopćenja za javnost DZS-a od 28.8.2015. i 27.11.2015. proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. BDP realno veći za 1/,2% u drugom tromjesečju 2015. te kako je realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na ista tromjesečja 2014., a sezonski prilagođeni BDP u odnosu na prethodno razdoblje zabilježio je pozitivnu stopu promjene od 1,3%, a u odnosu na isto tromjesečje 2014. realno je veći za 2,7%.

51. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

52. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene su na rok od 5 godina, kako to proizlazi iz čl. XI. istih, što znači da bi istekle 25.10.2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok važenja navedenih Izmjena istekao je s 26.1.2017.

53. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26.10.2011. te Arbitražne odluke od 07.12.2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Nadalje stav je suda da isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja tužiteljičino individualno pravo prema tuženiku kao njenom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužiteljica može ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Međutim, sukladno članku 43. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužiteljica može zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužitelja. Dakle, tuženik je kao poslodavac tužiteljice pasivno legitimira budući je predmet ovog postupak isplata razlike plaće, a na postojanje pasivne legitimacije tuženika ne utječe ni činjenica koju navodi u odgovoru na tužbu da obračun plaće vrši FINA te da tuženik nije bio u mogućnosti određivati osnovicu za obračun plaće.

54. Tuženikova obveza tužiteljici isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od 07.12.2011. proizlazi iz članka 8. stavak 1. ZR-a (NN 93/14) kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

55. Slijedom naprijed navedenog, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. -IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba članka VII. stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26.10.2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn.

56. Vještak je izračunala za sporno razdoblje razliku bruto plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kn u iznosu navedenom u nalazu i mišljenju.

57. Utvrđeno je da ukupna potraživanja tužiteljice po svim utuženim osnovama sukladno nalazu i mišljenje, za razdoblje od studenog 2015. do travnja 2020. iznose 2.693,48 eura.

58. Tuženik je u tijeku postupka istaknuo prigovor zastare, a isti je djelomično osnovan. Sukladno čl. 139 Zakona o radu zastarni rok iznosi 5 godina od dospijeća potraživanja do podnošenja tužbe. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 4.2.2021. pa iz navedenog slijedi da je potraživanje tužiteljice od 12,55 eura, koje dospijeva 16.12.2015, i potraživanje od 105,75 eura, koje dospijeva 16.1.2016., u zastari, slijedom čega je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 118,30 eura.

59. U preostalom dijelu prigovor zastare je neosnovan, stoga je potraživanje tužiteljice osnovano za daljnji iznos od 2.575,18 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

60. Tužiteljica je tužbeni zahtjev preinačila nakon što je izrađen nalaz i mišljenje, sukladno izračunu vještaka iz nalaz i mišljenja a sud je takvu preinaku dopustio kao svrsishodnu te preinačenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje po istim osnovama iznose koje je vještak utvrdila u nalazu i mišljenju.

61. Tijekom postupka tuženik je uložio žalbu na rješenje suda od 6.12.2022. kojim je pozvan dostaviti obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice za sporno razdoblje, međutim tuženik nema pravnog interesa za podnošenje navedene žalbe (istu je podnio 21.12.2022.) budući je podneskom od 20.12.2022. dakle prije podnošenja žalbe udovoljio rješenju suda od 6.12.2022. te dostavio zatražene obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice za sporno razdoblje.

62. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, koja teče od svakog šesnaestog u mjesecu u odnosu na potraživanje za prethodni mjesec. Međutim, istu je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 2.575,18 eura. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R- 376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

63. Odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

64. Parnični trošak priznat tužiteljici, zastupanoj po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je sukladno zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to: za sastav tužbe 100 bodova OT (tbr. 7/1), podnesak 9.2.2022. kojim se očitovala na odgovor na tužbu 100 bodova (tbr. 8/1), pristup na ročište 6.10.2023. 100 bodova OT (tbr. 9/1), sastav podneska 14.9.2023. kojim je specificirala tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještaka 25 bodova OT (tbr. 8/4), obrazloženi podnesak 26.9.2023. 100 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 6.12.2023. 100 bodova OT (tbr. 9/1), obrazloženi podnesak 19.12.2023. 100 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 11.6.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 4.11.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), dakle, ukupno 825 bodova OT što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 1.650,00 eura, a što uz PDV od 25% 2.062,50 eura.

65. Na navedeni iznos valja pridodati iznos plaćenog predujma za knjigovodstveno financijsko vještačenje jer je provedba ovog dokaza bila neophodna za ishod parnice, slijedom čega parnični trošak priznat tužiteljici iznosi 2.394,31 eura.

66. Tužiteljici u parnični trošak nije priznat podnesak s nadnevkom 26.10.2022. jer nije bio potreban za vođenje postupka.

67. Tužiteljici je parnični trošak priznat u cijelosti, budući smo s neznatnim dijelom nije uspjela s tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari.

68. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. prosinca 2024.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku