Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-227/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovnik, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz ... [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-325/2021-32 od 17. veljače 2023., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Žalbe tužitelja u pobijanom dijelu (točka V izreke) se uvažava, dok se žalba tuženika u pobijanom dijelu (točka I, II, III i V izreke) djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-325/2021- 32 od 17. veljače 2023.,
a) preinačava u točki V izreke, u odluci o parničnim troškovima, tako da ista glasi:
„ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.475,70 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17. veljače 2023. do 29. prosinca 2023., prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine“.
b) potvrđuje u točki I, II i III izreke presude.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-325/2021-32 od 17. veljače 2023., odlučeno je:
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita] koji su dana **.**.2007. zaključili tužitelj NM i tuženik ... i to odredba čl. 2. Ugovora o [broj kredita] od **.**.2007., a kojom odredbom je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o [broj kredita] koji su dana **.**.2007. zaključili tužitelj NM i tuženik ..., i to odredba čl. 7. Ugovora o [broj kredita] od **.**.2007., a kojom odredbom je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a koja je ništetna.
III. Nalaže se tuženiku ... isplatiti tužitelju NM iznos od 5.214,46 EUR / 39.288,37 kn1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući ove na iznos od:
1,14 EUR / 8,58 kn od 01.04.2008.,
12,30 EUR / 92,66 kn od 01.11.2008,
0,57 EUR / 4,29 kn od 01.12.2008.,
15,48 EUR / 116,62 kn od 01.01.2009.,
17,77 EUR / 133,88 kn od 01.02.2009.,
18,81 EUR /141,69 kn od 01.03.2009.,
15,95 EUR/120,19 kn od 01.04.2009.,
16,50 EUR/124,29 kn od 01.05.2009.,
12,13 EUR / 91,41 kn od 01.06.2009.,
8,92 EUR/ 67,20 kn od 01.07.2009.,
9,77 EUR / 73,64 kn od 01.08.2009.,
11,47 EUR / 86,40 kn od 01.09.2009.,
11,32 EUR / 85,29 kn od 01.10.2009.,
9,61 EUR / 72,39 kn od 01.11.2009.,
12,82 EUR / 96,60 kn od 01.12.2009.,
15,40 EUR / 116,01 kn od 01.01.2010.,
19,06 EUR /143,62 kn od 01.02.2010.,
18,22 EUR / 137,29 kn od 01.03.2010.,
23,19 EUR / 174,75 kn od 01.04.2010.,
22,25 EUR /167,65 kn od 01.05.2010.,
24,09 EUR /181,50 kn od 01.06.2010.,
40,01 EUR / 301,42 kn od 01.07.2010.,
36,73 EUR / 276,73 kn od 01.08.2010.,
46,74 EUR / 352,15 kn od 01.09.2010.,
43,28 EUR / 326,09 kn od 01.10.2010.,
37,72 EUR / 284,18 kn od 01.11.2010.,
49,45 EUR / 372,61 kn od 01.12.2010.,
64,39 EUR / 485,11 kn od 01.01.2011.,
53,81 EUR / 405,45 kn od 01.02.2011.,
57,52 EUR / 433,39 kn od 01.03.2011.,
52,81 EUR / 397,86 kn od 01.04.2011.,
53,65 EUR / 404,24 kn od 01.05.2011.,
73,67 EUR / 555,05 kn od 01.06.2011.,
75,62 EUR / 569,74 kn od 01.07.2011.,
92,34 EUR / 695,74 kn od 01.08.2011.,
83,75 EUR / 631,01 kn od 01.09.2011.,
74,35 EUR / 560,16 kn od 01.10.2011.,
73,34 EUR / 552,56 kn od 01.11.2011.,
72,61 EUR / 547,10 kn od 01.12.2011.,
77,10 EUR / 580,90 kn od 01.01.2012.,
81,01 EUR / 610,36 kn od 01.02.2012.,
81,53 EUR / 614,31 kn od 01.03.2012.,
78,83 EUR / 593,93 kn od 01.04.2012.,
80,65 EUR / 607,69 kn od 01.05.2012.,
81,90 EUR / 617,10 kn od 01.06.2012.,
79,80 EUR / 601,26 kn od 01.07.2012.,
80,35 EUR / 605,43 kn od 01.08.2012.,
78,78 EUR / 593,55 kn od 01.09.2012.,
75,37 EUR / 567,89 kn od 01.10.2012.,
79,00 EUR / 595,25 kn od 01.11.2012.,
80,75 EUR / 608,38 kn od 01.12.2012.,
79,52 EUR / 599,17 kn od 01.01.2013.,
72,68 EUR / 547,57 kn od 01.02.2013.,
78,49 EUR / 591,41 kn od 01.03.2013.,
79,00 EUR / 595,24 kn od 01.04.2013.,
76,72 EUR / 578,06 kn od 01.05.2013.,
69,63 EUR / 524,61 kn od 01.06.2013.,
69,45 EUR / 523,25 kn od 01.07.2013.,
71,19 EUR / 536,38 kn od 01.08.2013.,
73,98 EUR / 557,43 kn od 01.09.2013.,
77,85 EUR / 586,57 kn od 01.10.2013.,
75,86 EUR / 571,54 kn od 01.11.2013.,
77,27 EUR / 582,18 kn od 01.12.2013.,
78,87 EUR / 594,26 kn od 01.01.2014.,
79,87 EUR / 601,76 kn od 01.02.2014.,
81,97 EUR / 617,63 kn od 01.03.2014.,
81,28 EUR / 612,43 kn od 01.04.2014.,
1657,22 EUR / 12.486,29 kn od 01.04.2014.,
sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope [obrt] koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženici ... isplatiti tužitelju NM iznos od 13.047,32 kn / 1.731,68 EUR zajedno sa zateznim kamatama računajući ove na iznos od:
106,90 kn /14,19 EUR od 01.12.2007.,
105,68 kn /14,03 EUR od 01.01.2008.,
106,88 kn /14,19 EUR od 01.02.2008.,
107,20 kn /14,23 EUR od 01.03.2008.,
108,25 kn /14,37 EUR od 01.04.2008.,
104,82 kn /13,91 EUR od 01.05.2008.,
159,23 kn /21,13 EUR od 01.06.2008.,
160,12 kn /21,25 EUR od 01.07.2008.,
156,09 kn /20,72 EUR od 01.08.2008.,
155,08 kn /20,58 EUR od 01.09.2008.,
155,60 kn /20,65 EUR od 01.10.2008.,
167,00 kn /22,16 EUR od 01.11.2008.,
157,34 kn /20,88 EUR od 01.12.2008.,
166,63 kn /22,12 EUR od 01.01.2009.,
166,86 kn /22,15 EUR od 01.02.2009.,
166,25 kn /22,07 EUR od 01.03.2009.,
266,03 kn /35,31 EUR od 01.04.2009.,
264,47 kn /35,10 EUR od 01.05.2009.,
257,42 kn /34,17 EUR od 01.06.2009.,
251,66 kn /33,40 EUR od 01.07.2009.,
250,40 kn /33,23 EUR od 01.08.2009.,
250,02 kn /33,18 EUR od 01.09.2009.,
247,59 kn /32,86 EUR od 01.10.2009.,
243,46 kn /32,31 EUR od 01.11.2009.,
244,54 kn /32,46 EUR od 01.12.2009.,
244,83 kn /32,49 EUR od 01.01.2010.,
246,15 kn /32,67 EUR od 01.02.2010.,
242,85 kn /32,23 EUR od 01.03.2010.,
245,33 kn /32,56 EUR od 01.04.2010.,
241,85 kn /32,10 EUR od 01.05.2010.,
241,03 kn /31,99 EUR od 01.06.2010.,
253,86 kn /33,69 EUR od 01.07.2010.,
247,93 kn /32,91 EUR od 01.08.2010.,
254,59 kn /33,79 EUR od 01.09.2010.,
248,33 kn /32,96 EUR od 01.10.2010.,
240,13 kn /31,87 EUR od 01.11.2010.,
247,96 kn /32,91 EUR od 01.12.2010.,
258,43 kn /34,30 EUR od 01.01.2011.,
245,57 kn /32,59 EUR od 01.02.2011.,
245,66 kn /32,60 EUR od 01.03.2011.,
238,19 kn /31,61 EUR od 01.04.2011.,
235,62 kn /31,27 EUR od 01.05.2011.,
249,22 kn /33,08 EUR od 01.06.2011.,
247,17 kn /32,81 EUR od 01.07.2011.,
233,01 kn /30,93 EUR od 01.08.2011.,
223,13 kn /29,61 EUR od 01.09.2011.,
212,73 kn /28,23 EUR od 01.10.2011.,
143,61 kn /19,06 EUR od 01.11.2011.,
140,82 kn /18,69 EUR od 01.12.2011.,
140,44 kn /18,64 EUR od 01.01.2012.,
139,65 kn /18,53 EUR od 01.02.2012.,
137,25 kn /18,22 EUR od 01.03.2012.,
133,46 kn /17,71 EUR od 01.04.2012.,
131,58 kn /17,46 EUR od 01.05.2012.,
129,42 kn /17,18 EUR od 01.06.2012.,
125,90 kn /16,71 EUR od 01.07.2012.,
123,31 kn /16,37 EUR od 01.08.2012.,
119,99 kn /15,93 EUR od 01.09.2012.,
115,85 kn /15,38 EUR od 01.10.2012.,
114,53 kn /15,20 EUR od 01.11.2012.,
112,31 kn /14,91 EUR od 01.12.2012.,
109,04 kn /14,47 EUR od 01.01.2013.,
103,68 kn /13,76 EUR od 01.02.2013.,
102,82 kn /13,65 EUR od 01.03.2013.,
100,06 kn /13,28 EUR od 01.04.2013.,
96,33 kn /12,79 EUR od 01.05.2013.,
91,19 kn /12,10 EUR od 01.06.2013.,
88,18 kn /11,70 EUR od 01.07.2013.,
85,73 kn /11,38 EUR od 01.08.2013.,
83,55 kn /11,09 EUR od 01.09.2013.,
81,54 kn /10,82 EUR od 01.10.2013.,
77,91 kn /10,34 EUR od 01.11.2013.,
75,12 kn /9,97 EUR od 01.12.2013.,
72,35 kn /9,60 EUR od 01.01.2014.,
69,40 kn /9,21 EUR od 01.02.2014.,
66,62 kn /8,84 EUR od 01.03.2014.,
66,59 kn /8,84 EUR od 01.04.2014.,
do 31.12.2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
V. Nalaže se tuženiku ... naknaditi tužitelju NM parnične troškove u iznosu od 1.123,47 EUR / 8.464,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana“.
2. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom V izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka preinači i zahtjev tužitelja prihvati.
2.1. Protiv presude žalbu je u pobijanom dijelu (točka I, II, III i V izreke) izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za [adresa] franke (CHF), te isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu što su ga parnične stranke zaključile **.**.2007..
6. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila dana **.**.2007. (dalje: Ugovor) kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 30.547,84 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te da je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te je li zahtjev tuženika za vraćanje stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF zastario.
7. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužitelj, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-249/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u CHF odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev- 2221/18.
8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da su više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, kao i da su povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03,- dalje u tekstu: ZZP/03) te kasnije protivno odredbama članka 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09, - dalje u tekstu: ZZP/07).
9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivne tužbe utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete i isplatu pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi te članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19-dalje u tekstu: ZZP/14) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice.
10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare djelomično prihvatio i to u pogledu promjenjive kamatne stope jer je od trenutka pravomoćne presude donesene u predmetu po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.) do podnošenja tužbe (23. studenog 2021.) protekao opći petogodišnji zastarni rok, pa je u tom dijelu pod točkom IV izreke zahtjev odbio kao neosnovan, dok u odnosu na pitanje valutne klauzule u CHF taj rok nije protekao obzirom da je presuda (Pž-6632/2017) postala pravomoćna 14. lipnja 2018.
11. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i to ukupno 5.214,46 EUR / 39.288,37 kn, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos pod točkom III izreke prihvatio tužbeni zahtjev jer on predstavlja korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju koju je tuženik ostvario zbog ništetne odredbe Ugovora, a za koju ništetnost je sam tuženik kriv.
12. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja pozivajući se pri tom na odredbe članka 323., članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).
13. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik u žalbi.
14. Ocjenjujući važnije žalbene razloge tuženika treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).
14.1. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da presuda ne sadrži razloge o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Naime, iz presude jasno proizlazi da je sud svoja utvrđenja o ništetnosti utemeljio na utvrđenjima iz presuda donesenih u predmetima radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i odluka sudova navedenih u obrazloženju odluke temeljem članka 502 c ZPP.
14.2. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužitelja o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o tim rizicima, ali tužitelj na te okolnosti nije predložio dokaze, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe.
14.3. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena, pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koja se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje.
15. Dakle, utvrdivši ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu, te prihvativši tužbeni zahtjev za isplatu iznosa koji ustvari predstavlja razliku koja je nastala zbog tečaja valute u trenutku sklapanja ugovora i rasta tečaja valute, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo
16. U vezi žalbenog navoda da podnošenjem kolektivne tužbe nije moglo doći do prekida zastare u ovom predmetu valja reći da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da zastara nije nastupila. S tim u vezi ukazuje se na stav Građanskog odjela ovog suda od 22. rujna 2022. koji glasi: „Zastara, u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača („švicarac“) počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost.“
17. U konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule je počela teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (23. studenog 2021.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.
18. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika da se učinci presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, obzirom da činjenica da je neki ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih njegovih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.
18.1. Kako iz procesne građe proizlazi da je ugovor o kreditu zaključen radi kupnje osobnog vozila, a ne za obavljanje bilo kakve poslovne djelatnosti, te da tuženik na kome je teret dokaza nije u tom pravcu predložio dokaze kojima bi to dokazao, protivno navodima žalitelja i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj imao položaj potrošača.
19. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Stoga neosnovano žalitelj tvrdi da bi se trebalo smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.
19.1. Neosnovano žalitelj smatra da je prvostupanjski sud morao voditi računa i o negativnim, a ne samo pozitivnim razlikama, odnosno i o onim otplatama koje su bile manje nego što bi bile da nije bilo ništetnih odredbi ugovora. To stoga što prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovog drugostupanjskog suda od 8. ožujka 2022., te se razlike uzimaju u obzir samo ako postoji protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja, a toga nije bilo.
20. Međutim, odlučujući o parničnim troškovima prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, a na što u žalbi osnovano ukazuje tužitelj. U konkretnom slučaju tužitelj je s osnovom uspio 100%, a sa visinom 75%, pa je uspjeh tužitelja 88%, a uspjeh tuženika je 12%, pa kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika stvarni uspjeh tužitelja je 76%, te tuženik u tom postotku treba naknaditi parnične troškove. Stoga sukladno članku 154. i 155. ZPP od ukupnih odmjerenih troškova tužitelja koji za poduzete radnje u postupku iznose ukupno 675 bodova, odnosno 1.343,81 EUR / 10.125,00 kn, a koji zajedno s PDV iznose 1.679,77 EUR, troškovi prema uspjehu tužitelja (76%) iznose 1.276,62 EUR. Ovom iznosu potrebno je dodati troškove vještačenja u cijelosti koji iznose 199,08 EUR, pa ukupni troškovi tužitelja iznose 1.475,70 EUR, pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku zbog čega je odlučeno kao pod točkom I a) izreke ove drugostupanjske odluke.
20.1. U odnosu na navode tuženika koji se odnose na neosnovano priznavanje troškova financijskog vještačenja u cijelosti, iako je tužitelj uspio u dijelu zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove s obzirom na promjenu kamatne stope koji je zbog zastare odbijen, treba reći da s obzirom na visinu ovog troška (199,08 EUR / 1.500,00 kn) ne proizlazi da bi ovaj trošak bio manji i za koliko da se vještačila samo visina onog što je prihvaćeno tužbenim zahtjevom. Tuženik u žalbi također neosnovano prigovara da tužitelju ne pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude jer se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a prema izmjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) vrijednosti boda je iznosila 15,00 kn, a sukladno Tbr.52. točka 3. Tarife. Međutim prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženikovu štetu odmjerivši tužitelju troškove sudske pristojbe za presudu u iznosu od 115,91 EUR, jer suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelju ne pripadaju troškovi sudskih pristojbi za presudu, jer u postupku tužitelj nije pozvan na plaćanje niti iz spisa proizlazi da je pristojbu za presudu tužitelj platio, a temeljem Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23– u daljnjem tekstu: ZSP), tužitelj nije obveznik plaćanje iste. Naime člankom 11. točka 2. ZSP propisano je da su potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokretnim na temelju pravomoćne sudske pristojbe za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi.
20.2. Kako je tužitelj djelomično uspio sa žalbom to mu je na temelju članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. dosuđen trošak žalbenog postupka koji prema visini zahtjeva s kojim je uspio temeljem Tbr.10. Tarife zajedno s PDV iznosi 62,21 EUR, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke.
21. Budući je tuženik sa žalbom uspio samo u odnosu na sporednu tražbinu, a odbijena je žalba u odnosu na glavnu stvar, to mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke, temeljem članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP.
22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP.
Dubrovnik, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đorđo Benussi
