Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-728/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-1015/2021 od 26. svibnja 2023., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o
I. Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-1015/2021 od 26. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: P-1015/2021 od 26. svibnja 2023., odlučeno je:
" I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe odredbe Ugovora o kreditu, [broj], solemniziran po javnom bilježniku ABC iz [adresa] pod [broj] dana **.**.2006. između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita , kojim je ugovorena promjeniva kamatna stope sukladno na način da je tuženik ovlašten svojom jednostranom odlukama mijenjati kamatnu stopu i to odredbe čl 2.st1 i 10 st 2.
II. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o [broj kredita], solemniziran po javnom bilježniku iz [adresa] ABC pod br. [osobni identifikacijski broj] dana **.**.2006. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i to odredbe čl.1. i čl. 7. pa se nalaže tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CT OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 17.288,50 kuna / 2.294,57 eura (sedamnaest tisuća dvjesto osamdeset i osam kuna i pedeset lipa / dvije tisuće dvjesto devedeset i četiri eura i pedeset sedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
od 30.8.2006. pa do isplate na iznos od 0,28 kuna / 0,04 eura
od 30.9.2006. pa do isplate na iznos od 1,26 kuna / 0,17 eura
od 30.10.2008. pa do isplate na iznos od 61,58 kuna / 8,17 eura
od 30.12.2008. pa do isplate na iznos od 81,50 kuna / 10,82 eura
od 30.1.2009. pa do isplate na iznos od 95,85 kuna / 12,72 eura
od 2.3.2009. pa do isplate na iznos od 102,33 kuna / 13,58 eura
od 30.3.2009. pa do isplate na iznos od 86,24 kuna / 11,45 eura
od 29.4.2009. pa do isplate na iznos od 89,64 kuna / 11,90 eura
od 29.5.2009. pa do isplate na iznos od 61,82 kuna / 8,20 eura
od 30.6.2009. pa do isplate na iznos od 41,27 kuna / 5,48 eura
od 29.7.2009. pa do isplate na iznos od 46,74 kuna / 6,20 eura
od 31.8.2009. pa do isplate na iznos od 57,57 kuna / 7,64 eura
od 29.9.2009. pa do isplate na iznos od 56,62 kuna / 7,51 eura
od 29.10.2009. pa do isplate na iznos od 45,68 kuna / 6,06 eura
od 30.11.2009. pa do isplate na iznos od 66,22 kuna / 8,79 eura
od 29.12.2009. pa do isplate na iznos od 82,70 kuna / 10,98 eura
od 29.1.2010. pa do isplate na iznos od 106,13 kuna / 14,09 eura
od 2.3.2010. pa do isplate na iznos od 100,75 kuna / 13,37 eura
od 30.3.2010. pa do isplate na iznos od 132,55 kuna / 17,59 eura
od 29.4.2010. pa do isplate na iznos od 126,52 kuna / 16,79 eura
od 31.5.2010. pa do isplate na iznos od 138,28 kuna / 18,35 eura
od 29.6.2010. pa do isplate na iznos od 240,05 kuna / 31,86 eura
od 29.7.2010. pa do isplate na iznos od 219,10 kuna / 29,08 eura
od 30.8.2010. pa do isplate na iznos od 283,11 kuna / 37,58 eura
od 29.9.2010. pa do isplate na iznos od 260,89 kuna / 34,63 eura
od 29.10.2010. pa do isplate na iznos od 225,32 kuna / 29,91 eura
od 30.11.2010. pa do isplate na iznos od 299,87 kuna / 39,80 eura
od 29.12.2010. pa do isplate na iznos od 395,95 kuna / 52,55 eura
od 21.2.2011. pa do isplate na iznos od 328,34 kuna / 43,58 eura
od 28.2.2011. pa do isplate na iznos od 352,05 kuna / 46,73 eura
od 28.3.2011. pa do isplate na iznos od 321,90 kuna / 42,72 eura
od 29.4.2011. pa do isplate na iznos od 327,32 kuna / 43,44 eura
od 6.6.2011. pa do isplate na iznos od 455,31 kuna / 60,43 eura
od 28.6.2011. pa do isplate na iznos od 467,78 kuna / 62,09 eura
od 28.7.2011. pa do isplate na iznos od 573,27 kuna / 76,09 eura
od 29.8.2011. pa do isplate na iznos od 518,48 kuna / 68,81 eura
od 26.9.2011. pa do isplate na iznos od 458,49 kuna / 60,85 eura
od 28.10.2011. pa do isplate na iznos od 449,05 kuna / 59,60 eura
od 28.11.2011. pa do isplate na iznos od 445,46 kuna / 59,12 eura od 28.12.2011. pa do isplate na iznos od 472,88 kuna / 62,76 eura
od 30.1.2012. pa do isplate na iznos od 498,66 kuna / 66,18 eura
od 28.2.2012. pa do isplate na iznos od 500,98 kuna / 66,49 eura
od 28.3.2012. pa do isplate na iznos od 483,84 kuna / 64,22 eura
od 30.4.2012. pa do isplate na iznos od 495,41 kuna / 65,75 eura
od 29.5.2012. pa do isplate na iznos od 503,33 kuna / 66,80 eura
od 28.6.2012. pa do isplate na iznos od 490,01 kuna / 65,04 eura
od 30.7.2012. pa do isplate na iznos od 493,51 kuna / 65,50 eura
od 28.8.2012. pa do isplate na iznos od 483,52 kuna / 64,17 eura
od 28.9.2012. pa do isplate na iznos od 461,94 kuna / 61,31 eura
od 29.10.2012. pa do isplate na iznos od 484,95 kuna / 64,36 eura
od 28.11.2012. pa do isplate na iznos od 495,99 kuna / 65,83 eura
od 28.12.2012. pa do isplate na iznos od 488,24 kuna / 64,80 eura
od 28.1.2013. pa do isplate na iznos od 444,85 kuna / 59,04 eura
od 28.2.2013. pa do isplate na iznos od 481,72 kuna / 63,94 eura
od 28.3.2013. pa do isplate na iznos od 484,95 kuna / 64,36 eura
od 29.4.2013. pa do isplate na iznos od 470,49 kuna / 62,44 eura
od 31.5.2013. pa do isplate na iznos od 425,55 kuna / 56,48 eura
od 28.6.2013. pa do isplate na iznos od 424,41 kuna / 56,33 eura
i to za razdoblje od 30. 08. 2006. do 31.12. 2007. po stopi od 15%, za razdoblje od 1.
1. 2008. do 31.07..2015. g. po stopi koja se obračunava sukladno čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. pa do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), a za razdoblje od 1. 1. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
III. Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici CT OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi prouzročeni joj parnični trošak u iznosu od 2.204,22 EUR sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je [obrt] središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 4.909,50 kn / 651,60 EUR koji se odnosi na isplatu iznosa uslijed promjenjive kamatne stope.
2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana u odluci o parničnim troškovima.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke zaključile **.**.2006., a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), te zahtjev za naplatu novčanog potraživanja na ime stjecanja bez osnove u iznosu od 17.288,50 kn (2.294,57 EUR) sve sa zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u točki II izreke pobijane presude.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je **.**.2006. zaključen ugovor o kreditu između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika,
- da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 20.286,79 CHF a obračunato prema srednjem tečaju [obrt]. Ugovoreno je da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kredita za CHF važećim na dan dospijeća, uz kamatu od 5,20 % promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika.
6.1. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti suda uzimajući u obzir utvrđenje u ovom postupku da se o spornoj ugovornoj odredbi članka 12. Ugovora o kreditu (mjesna nadležnost), a kojim je tuženik za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost vodeći se prvenstveno vlastitim interesima, u konkretnoj situaciji, odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo, koja je unaprijed sročena od tuženika s svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog središta, te time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove. Osim toga uzimajući u obzir udaljenosti od mjesta prebivališta tužitelja do suda čija je nadležnost ugovorena takva bi ugovorna odredba izazvala visoke troškove dolaska na sud u [adresa], time i znatnu neravnotežu u procesnom položaju ugovornih stranaka, pa je iz tog razloga ta ugovorna odredba ništetna.
7. Prvostupanjski je sud pobijanu odluku za utvrđenje ništetnim ugovorih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezano za CHF, donio pozivajući se na odluke sudova donesenih u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli po kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak (CHF), a koje su banke među kojima je i tuženik sklapale s potrošačima, što je i tužitelj u određenim konkretnim vremenskim razdobljima. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P- 1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/2013., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revt-249/2014, dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u CHF odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog društva Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetnom preispitivanja Vrhovnog suda u predmetu, Rev-2221/2018.
8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZPP).
9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio na odredbi članka 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. travnja 2012. prekinut tijek zastare temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), pa je zastara počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu Pž- 7129/2013 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 09. prosinca 2021., a tražbine zastarijevaju u općem zastarom petogodišnjem roku iz članka 225. ZOO.
11. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj, otplaćujući kredit na ime tečaja više uplatio tuženiku 17.288,50 kn / 2.294,57 EUR i to u određenim mjesečnim iznosima u skladu s kojim vještačenjem je tužitelj i postavio tužbeni zahtjev. Također se navodi da je u istom razdoblju otplate tužitelj i manje platio tuženiku na ime promjene tečaja iznos od 1.082,18 kn / 143,64 EUR.
12. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 354. stavak 2. ZPP.
13. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).
13.1. Žalitelj pokušava dovesti u pitanje činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu, ali bez uspjeha jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su te odredbe nepoštene, a time i ništetne, a do tog zaključka je došao na osnovu odluka sudova donesenih u postupku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.
13.2. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno jesu li utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o tim rizicima. Tuženik je predlagao saslušanje svjedoka ŠT na okolnost da je tužitelja informirao o svim parametrima prilikom sklapanja ugovora kao i o rizicima fluktuacije vezanim za tečaj CHF, ali je tijekom postupka odustao od saslušanja predloženog svjedoka, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koje se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje navodima žalbe.
13.3. Pravna mogućnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule postoji međutim, to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene, pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom, a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje.
14. Tuženik u žalbi nadalje tvrdi da je tužitelj tužbom na aktivnoj strani trebala obuhvatiti i založne dužnike jer da su isti zajedno s tužiteljem kao ugovaratelj kredita jedinstveni suparničari u smislu članka 201. ZPP, te da je povrijeđena i odredba članka 109. ZPP-a. Po ocjeni ovog suda tužba sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, pa nije bilo razloga za postupanje sukladno članku 109. ZPP-a. Također se navodi da druge osobe obuhvaćene ugovorom o kreditu i to založni dužnici nisu nužni i jedinstveni suparničari s tužiteljem kao korisnikom kredita. To iz razloga jer navedene osobe nisu stranke predmetnog ugovora jer se prema članku 1021. ZOO banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novac vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.
15. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara za isplatu razlike na temelju promjene tečaja CHF počela teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (09. prosinca 2021.) nije protekao petogodišnji zastarni rok.
16. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115.ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.
17. Ovaj sud kao i prvostupanjski, a protivno shvaćanju žalitelja nalazi da iz raspravne građe proizlazi da tužitelj ima položaj potrošača jer je ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje osobnog vozila, a ne za obavljanje bilo kakve poslovne djelatnosti, te tuženik u tom pravcu na kojem je bio teret dokaza nije ponudio dokaze kojima bi doveo u pitanje taj zaključak.
17.1. Neosnovano žalitelj smatra da je prvostupanjski sud morao voditi računa i o negativnim, a ne samo pozitivnim razlikama, odnosno i o onim otplatama koje su bile manje nego što bi bile da nije bilo ništetnih odredbi ugovora. To stoga što se prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 08. ožujka 2022., te razlike uzimaju u obzir samo ako postoji protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja, a toga nije bilo.
18. I odluka o troškovima je zakonito i pravilno donesena, pa žalba tuženika ni u ovom dijelu nije osnovana. Iako je tužitelj zahtjev koji je bio postavljen na iznos od 22.196,89 kn smanjio na iznos od 17.287,39 kn, dakle povukao za 4.909,50 kn kojim povlačenju se tuženik nije protivio, neosnovano isti smatra da mu pripada pravo na naknadu za povučeni dio, jer je primjenjujući članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 5. ZPP, a uvažavajući kao uspjeh u pogledu osnove, tako i u uspjehu visine zahtjeva, tužitelj nije uspio sa zahtjevom u neznatnom dijelu (10%) zbog čega mu nisu nastali posebni troškovi, to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova valjalo odlučiti kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke, a temeljem članka 166. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 154. stavak 5. ZPP.
19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke, a temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.
Dubrovnik, 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Đorđo Benussi
