Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-604/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa]. [osobni identifikacijski broj], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica iz [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz [obrt] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj: P-600/2022-18 od 13. lipnja 2023., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj: P-600/2022-18 od 13. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj: P-600/2022-18 od 13. lipnja 2023, odlučeno je:

" I Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici JC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.680,53 €1/12.661,94 Kn (tisuću šest stotina osamdeset eura pedeset tri centa dvanaest tisuća šest stotina šezdeset jednu kunu devedeset četiri lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi od 15% godišnje teče od 14. travnja 2010. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. siječnja 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koju je [obrt] primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, i to kako slijedi:

- za travanj 2010. iznos od 4,65 €/ 35,03 kn od 14.04.2010. do isplate,

- za svibanj 2010. iznos od 13,92 € / 104,90 kn od 14.05.2010. do isplate,

- za lipanj 2010. iznos od 15,37 € / 115,83 kn od 14.06.2010. do isplate

- za srpanj 2010. iznos od 20,33 € / 153,19 kn od 14.07.2010. do isplate,

- za kolovoz 2010. iznos od 18,80 € / 141,64 kn od 14.08.2010. do isplate,

- za rujan 2010. iznos od 26,29 € / 198,11 kn od 14.09.2010. do isplate,

- za listopad 2010. iznos od 22,19 € / 167,16 kn od 14.10.2010. do isplate,

- za studeni 2010. iznos od 23,75 € / 178,97 kn od 14.11.2010. do isplate,

- za prosinac 2010. iznos od 28,86 € / 217,47 kn od 14.12.2010. do isplate,

- za siječanj 2011. iznos od 31,61 € / 238,14 kn od 14.01.20110. do isplate,

- za veljaču 2011. iznos od 27,27 € / 205,50 kn od 14.02.20110. do isplate,

- za ožujak 2011. iznos od 30,42 € / 229,17 kn od 14.03.2011. do isplate,

- za travanj 2011. iznos od 28,20 € / 212,46 kn od 14.04.2011. do isplate,

- za svibanj 2011. iznos od 33,33 € / 251,15 kn od 14.05.2011. do isplate,

- za lipanj 2011. iznos od 42,63 € / 321,18 kn od 14.06.2011. do isplate

- za srpanj 2011. iznos od 47,82 € / 360,32 kn od 14.07.2011. do isplate,

- za kolovoz 2011. iznos od 60,25 € / 453,96 kn od 14.08.2011. do isplate,

- za rujan 2011. iznos od 45,11 € / 339,85 kn od 14.09.2011. do isplate,

- za listopad 2011. iznos od 40,84 € / 307,73 kn od 14.10.2011. do isplate,

- za studeni 2011. iznos od 40,61 € / 305,99 kn od 14.11.2011. do isplate,

- za prosinac 2011. iznos od 41,23 € / 310,64 kn od 14.12.2011. do isplate,

- za siječanj 2012. iznos od 46,22 € / 348,27 kn od 14.01.2012. do isplate,

- za veljaču 2012. iznos od 47,69 € / 359,35 kn od 14.02.2012. do isplate,

- za ožujak 2012. iznos od 47,41 € / 357,18 kn od 14.03.2012. do isplate,

- za travanj 2012. iznos od 46,48 € / 350,17 kn od 14.04.2012. do isplate,

- za svibanj 2012. iznos od 47,35 € / 356,77 kn od 14.05.2012. do isplate,

- za lipanj 2012. iznos od 48,88 € / 368,31 kn od 14.06.2012. do isplate

- za srpanj 2012. iznos od 47,52 € /358,06 kn od 14.07.2012. do isplate,

- za kolovoz 2012. iznos od 47,76 € / 359,84 kn od 14.08.2012. do isplate,

- za rujan 2012. iznos od 44,38 € / 334,37 kn od 14.09.2012. do isplate,

- za listopad 2012. iznos od 47,10 € / 354,85 kn od 14.10.2012. do isplate,

- za studeni 2012. iznos od 48,88 € / 368,31 kn od 14.11.2012. do isplate,

- za prosinac 2012. iznos od 48,30 € /363,91 kn od 14.12.2012. do isplate,

- za siječanj 2013. iznos od 48,45 € / 364,04 kn od 14.01.2013. do isplate,

- za veljaču 2013. iznos od 45,56 € / 343,27 kn od 14.02.2013. do isplate,

- za ožujak 2013. iznos od 46,71 € / 351,91 kn od 14.03.2013. do isplate,

- za travanj 2013. iznos od 50,00 € / 376,69 kn od 14.04.2013. do isplate,

- za svibanj 2013. iznos od 45,12 € / 339,92 kn od 14.05.2013. do isplate,

- za lipanj 2013. iznos od 45,39 € / 341,97 kn od 14.06.2013. do isplate

- za srpanj 2013. iznos od 45,22 € / 340,69 kn od 14.07.2013. do isplate,

- za kolovoz 2013. iznos od 45,55 € / 343,21 kn od 14.08.2013. do isplate,

- za rujan 2013. iznos od 46,96 € / 353,84 kn od 14.09.2013. do isplate,

- za listopad 2013. iznos od 48,66 € / 366,66 kn od 14.10.2013. do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici JC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovoga postupka u iznosu od 2.131,03 €1/16.056,25 Kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je [obrt] središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja 13.lipnja 2023. pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužiteljia, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove na temelju plaćenog po osnovi ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak (CHF).

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu radi kupnje vozila, dana **.**.2006., te je utvrđeno da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 19.096,79 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a utvrđeno je da je bilo ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

7. Prvostupanjski je sud kao prethodno pitanje glede osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF, a odluku temelji na odlukama domaćih sudova u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZPP).

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio na odredbi članka 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da zastara restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača tj. od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, jer tražbine zastarijevaju u općem zastarom petogodišnjem roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), a tužba u ovom predmetu je podnesena 28. siječnja 2020.

11. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu ukupno iznos od 1.680,53 EUR / 12.661,94 kn, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev, a temeljem odredbe članka 1111. ZOO.

12. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 354. stavak 2. ZPP.

13. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

13.1. Žalitelj pokušava dovesti u pitanje činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu, ali bez uspjeha jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su te odredbe nepoštene, a time i ništetne, a do tog zaključka je došao na osnovu odluka sudova donesenih u postupku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.

13.2. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima, dakle nije bio predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, ali nije predložio dokaze na tu okolnost, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti valutne klauzule vezane za CHF koje se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje, a tužitelj je saslušan kao parnična stranka u iskazu naveo da ga tuženik nije informirao o rizicima fluktuacije tečaja CHF. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena, pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

14. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (28. siječnja 2020.) nije protekao petogodišnji zastarni rok.

15. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115.ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

16. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika, da se učinci presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, obzirom da činjenice da je ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.

17. I odluka o troškovima je pravilno donesena, temeljem članka 154. i 155. ZPP, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), a za radnje poduzete u postupku. Neosnovano žalitelj ističe da tužitelju ne pripada naknada troškova za pristup na ročište za objavu presude, jer se prema članku 155. ZPP radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice.

18. Kako je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana, to je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke.

19. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

U Dubrovniku 18. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi