Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P Ob-38/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Ivanu Turčiću, u pravnoj stvari tužitelja ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Andreju Bošnjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene JG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Korani Ferdelji, odvjetnici u Zagrebu, radi smanjenja uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti zaključene 26. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, kao i tužene osobno i punomoćnice tužene, objavljene 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“ 1. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-167/18 od dana 20.12.2018. godine te se nalaže tužitelju da za uzdržavanje tuženice doprinosi iznos od 200,00 EUR mjesečno, najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, počevši od dana podnošenja ove tužbe pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (pri čemu je referentna stopa ona kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke), sve to na bankovni račun tuženice, koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. IBAN [broj bankovnog računa].

2. Nalaže se tuženici nadoknaditi parnične troškove tužitelju, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (pri čemu je referentna stopa ona kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke), sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da ukupni iznos uzdržavanja određen pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-167/2018-5 od 20. prosinca 2018. u iznosu od 331,81 eur do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja isplaćuje na račun tužene otvoren kod Zagrebačke banke d.d. broj IBAN [broj bankovnog računa].

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. travnja 2024. podnio ovome sudu tužbu radi smanjenja uzdržavanja koje je određeno pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-167/2018-5 od 20. prosinca 2018. i to u visini 2.500,00 kuna mjesečno počevši od 1. prosinca 2018. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Navodi kako je tužena u međuvremenu postala punoljetna, redovito se školuje pa i nadalje postoje zakonski uvjeti za uzdržavanje. Međutim, promijenile su se okolnosti na temelju kojih je donesena navedena presuda. Ističe kako je tužitelj već u vrijeme donošenja presude bio nezaposlen jer mu je tjedan dana ranije prestao radni odnos na neodređeno vrijeme u društvo ENIKON d.d.. Smatrao je kako će ubrzo zasnovati novi radni odnos te moći podmirivati svoju obvezu uzdržavanja. Tužitelj je već preko godinu i pol dana nezaposlen, a posljednji radni odnos u društvu BRIONI d.d. prestao mu je 1. rujna 2022. Zbog navedenog, sve više mu je otegotno uredno podmirivati obvezu uzdržavanja koja je utvrđena ranije navedenom presudom. Poziva se na odredbu članka 285. Obiteljskog zakona te predlaže da se iznos uzdržavanja izmijeni tako da bi tužitelj od podnošenja tužbe pa nadalje doprinosio s mjesečnim iznosom od 200,00 eura na račun tužene. Potražuje i naknadu troškova parničnog postupka od tužene.

1.1. Uz tužbu dostavlja pravomoćnu i ovršnu presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-167/2018-5 od 20. prosinca 2018. i elektronički zapis o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 6. veljače 2024.

2. U svojem odgovoru na tužbu od 20. svibnja 2024. tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako ima posrednih saznanja da je tužitelj zaposlen u inozemstvu te da radi na području Afrike. Tuženik je vlasnik nekretnine upisane kod zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužena navodi kako su se od 2018. zaista promijenile okolnosti, ali ne u smjeru koji navodi tužitelj, već u dijelu kojim su se povećale potrebe tužene za uzdržavanje. Ukupne mjesečne potrebe tužene iznose oko 600,00 eura, a majka tužene zaposlena je u Konzumu i ostvaruje mjesečnu plaću od oko 1.000,00 eura. Dakle, smatra kako nisu nastupile okolnosti koje opravdavaju smanjenje iznosa uzdržavanja za tuženu i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženoj.

3. Na pripremnom ročištu održanom 10. rujna 2024. pribavljeni su podaci nadležne porezne uprave o visini dohotka i primitak tužitelja u razdoblju od siječnja 2023. do ožujka 2024. Punomoćnici stranaka su ostali kod svih svojih navoda te je naloženo tužitelju dostaviti podatke o svojim primanjima u posljednjih 6 mjeseci, kao i sve podatke o eventualnoj drugoj imovini u njegovom vlasništvu. Određeno je i saslušanje tužitelja i tužene kao stranaka u postupku.

4. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu koja je održana 26. studenog 2024. dostavio sudu i protivnoj strani dokumentaciju vezano za svoju imovinu te je na tom ročištu proveden dokazni prijedlog saslušanjem stranaka u postupku. S obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, pročitana je dokumentacija koja prileži spisu te je na tom ročištu zaključena glavna rasprava.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23: dalje: ZPP), a u vezi s odredbom članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje: ObZ), te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži smanjenje iznosa uzdržavanja za tuženu s iznosa od 331,81 eur mjesečno (protuvrijednost iznosa od 2.500,00 kn) na iznos od 200,00 eur mjesečno, u cijelosti neosnovan.

6. Odredbom članka 285. ObZ-a propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

7. Valja ukazati i na odredbu članka 290. stavka 1. ObZ-a, prema kojoj su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.

7.1. S tim u vezi, odredbom članka 316. stavka 2. ObZ-a propisano je da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ObZ-a, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

8. Pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda poslovni broj P Ob- 167/2018-5 od 20. prosinca 2018. (list 4 spisa) naloženo je u točki V. izreke tužitelju na ime uzdržavanja tužene plaćati iznos od 2.500,00 kn mjesečno (331,81 eur) počevši od 1. prosinca 2018. nadalje s time da se obvezao iznos od 1.100,00 kn (146,00 eur) plaćati na račun majke LG, a iznos od 1.400,00 kn (185,81 eur) na račun tužene. Uvidom u navedeni predmet utvrđeno je kako je presuda donesena na temelju sporazuma stranaka te nije proveden dokazni prijedlog saslušanjem stranaka, niti su utvrđivane mogućnosti obveznika uzdržavanja i potreba tada mlt. tužene.

9. Između stranaka je sporno da li su se od donošenja gore navedene odluke ovoga suda promijenile okolnosti u smislu odredbe članka 285. ObZ-a na temelju kojih je donesena prijašnja odluka, a koje bi opravdavale zahtjev tužitelja za smanjenjem iznosa uzdržavanja.

10. Iz dokumentacije koja je dostavljena u ovom predmetu od stranaka, kao i na temelju dokumentacije koja je pribavljena od strane suda, kao neosporno je utvrđeno da je tužitelj:

- u trenutku donošenja pravomoćne i ovršne presude ovoga suda poslovni broj P Ob-167/2018-5 od 20. prosinca 2018. bio nezaposlen, te se ponovno zaposlio 18. rujna 2019.,

- posljednji put prijavljen u HZMO-u kod poslodavca BRIONI d.o.o. do zaključno 1. rujna 2022.,

- vlasnik u 1/1 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća bb i dvorište [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda,

- vlasnik u ¼ dijela nekretnine u naravi dvorište, stambena zgrada, Buševec, Dolenec 67, pomoćna zgrada poljoprivredna zgrada kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda,

- tijekom 2023. ostvario ukupno 362,74 eur primitaka koje isplaćuje HZMO, a ne smatraju se primicima od nesamostalnog rada, dok za prva tri mjeseca 2024. nema evidentirane primitke, sve od strane nadležne porezne uprave,

- vlasnik računa otvorenog u Hrvatskoj poštanskoj banci,

- vlasnik osobnog automobila marke BMW reg oznaka ZG8507FU, godište 2001., kao i vlasnik motocikla marke Honda, reg oznaka ZG3345JS, godište 2008.

11. O promjeni okolnosti od donošenja ranije odluke o uzdržavanju izjasnila se tužena navodeći da živi sama s majkom u kući u [adresa], a radi se o jednokatnici. Redovni je student na 2. godini Hrvatskih studija, smjer psihologija. Uz fakultetske obveze nije zaposlena, a nema nikakvih vlastitih primanja. Majka joj je zaposlena u Konzumu te su njezina prosječna primanja oko 1.000,00 eur. Majka snosi sve režijske troškove te joj daje novac kad god joj nešto treba. Vezano na iznose uzdržavanja od strane oca, prošli put je uplatio oko 40,00 eura, a to ovisi o mjesecu. Niti ona, a niti njena majka nisu u kontaktu s tužiteljem te je to njezina odluka. Kada bi prosječno uzela u obzir sve mjesečne troškove ističe kako bi joj trebalo barem 300,00 eura, a u taj iznos nisu uračunate režije koje podmiruje majka. Naime, svaki mjesec ima troškove prehrane, odjeće, obuće, higijene, a tu su još i skripte, knjige i sve ostalo za fakultet, a kao hobi se bavi slikanjem i crtanjem pa su tu još i troškovi materijala. Nije točno sigurna koliko prosječno iznose režijski troškovi za kuću, ali misli da se radi oko nekih 260,00-300,00 eura mjesečno. Majka joj daje novce potrebne za kupovinu svih potrepština, a ona nema financijsku podršku svoje uže obitelji.

11.1. Na posebne upite tužena je navela kako do fakulteta ide javnim prijevozom i to ZET-om i vlakom. Mjesečni pokaz ZET-a je 26,00 eura a dodatno plaća svakog dana 4 eura za HŽ. Fakultetske obveze su joj 4 dana u tjednu s predavanjima ujutro i popodne, a dodatno ima i tjelesni kojeg obavi kada joj obveze dopuste. Majka podmiruje mjesečne troškove za njezin mobitel, a potreban joj je i laptop za fakultetske obveze. Tužitelj plaća iznose uzdržavanja na njezin račun od kada je postala punoljetna, a sve do prošlog mjeseca tužitelj bi podmirio cjelokupnu obvezu uzdržavanja koja mu je naložena ranijom odlukom suda, dok je za prošli mjesec uplaćeno 40,00 eura. Pojasnila je kako joj slobodno vrijeme ostane samo za vikend ako tada ne uči, a petkom ide na tjelesni. Tjedno troši pet sati za svoje hobije, a nema nikakav studentski posao.

12. Iz iskaza tužitelja na ročištu održanom 26. studenog 2024. proizlazi da je nedugo prije donošenja odluke ovoga suda u prosincu 2018. radio za društvo ENIKON te imao primanja oko 10.000,00 kuna. Nedugo nakon donošenja odluke firma je propala te se nakon nekog vremena zaposlio u prijevozničkoj firmi te imao primanja od oko 8.000,00-10.000,00 kuna. Nakon toga su primanja bila manja, a od ostale imovine od donošenja ranije odluke isplatio je bivšu suprugu za ½ dijela kuće u [adresa] tijekom 2020. za 35.000,00 eura te je postao samovlasnikom te kuće. Ima dijabetes, ali ne posjeduje medicinsku dokumentaciju u smislu da bi bio spriječen obavljati poslove. Prijavljen je na zavodu za zapošljavanje gdje su mu ponuđeni određeni prijevoznički poslovi ali je on te poslove odbio navodeći kako su uvjeti protuzakoniti u smislu da se traži da vozi sedam dana u tjednu bez pauze. Ističe kako je i ranije obavljao slične prijevozničke poslove, ali da su propisi bili nešto blaži. Uspijeva podmiriti raniju obvezu uzdržavanja, ali bi mu lakše bilo kada bi ta obveza bila 200,00 eura. Nema nikakvog kontakta sa svojom kćeri niti svojom bivšom suprugom. Ne zna kolike su mjesečne potrebe tužene, a od 2022. je nezaposlen. Ove godine je bio u Africi od lipnja do rujna, ali je istaknuo kako je zaradio možda 1.000,00 eura. Obavlja i druge honorarne poslove te je po ljeti više posla oko montaža klima, dok u prijevozničkoj djelatnosti dulje vrijeme nije radio.

12.1. Na posebne upite, tužitelj je naveo kako je imao nezgodu na radu kada je bio zaposlen u HEP-u 1996. te prima mjesečnu naknadu od cca 43,00 eura. Ranije je imao ušteđevinu, a inozemni račun je imao otvoren od 2018. do 2020. dok je radio u inozemstvu. Naveo je kako su mu primanja u Africi isplaćivana na ruke, dok bi u odnosu na ponude za posao sa Zavoda za zapošljavanje bio prijavljen na minimalnoj plaći, a ostatak bi ovisio o opsegu posla. Njegovi mjesečni troškovi iznose oko 300,00 eura, a živi u svojoj kući u [adresa]. Prema njegovoj procjeni mjesečno u prosjeku zaradi oko 500,00-600,00 eura radeći honorarne poslove. U odnosu na suvlasništvo ¼ dijela kuće ističe kako je to dobio nakon ostavinske rasprave, a radi se o kući koju koristi njegov brat, ali mu ne plaća ništa za tu ¼ koja je njegovo vlasništvo.

13. Analizirajući iskaz tužene, ovaj sud je utvrdio kako su se okolnosti na strani tužene promijenile od donošenja ranije odluke ovoga suda u smislu da je sada punoljetna te je redovni student druge godine Hrvatskih studija. Njezine potrebe iznose oko 600,00 eura mjesečno, a što tužitelj nije osporio tijekom postupka. Dakle, uzimajući u obzir sve navedeno, njezine potrebe su znatno veće od donošenja ranije odluke, a posebno imajući u vidu povećane troškove života, inflaciju i slično. Tužena živi sa svojom majkom koja je zaposlena na plaći od 1.000,00 eura mjesečno te majka podmiruje sve troškove za tuženu, dok otac nema nikakvog kontakta kako sa tuženom tako i sa bivšom suprugom, te osim iznosa uzdržavanja ne sudjeluje niti u jednom sadržaju roditeljske skrbi. Ukazuje se i na činjenicu da su se od donošenja ranije odluke suda kojim je određeno uzdržavanje povećali minimalni iznosi potrebni za uzdržavanje djece i to stupanjem na snagu Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 49/24).

14. S druge strane, dovodeći u vezu iskaz tužitelja sa činjeničnim utvrđenjima i pribavljenom dokumentacijom, ovaj sud je utvrdio kako je tužitelj bio nezaposlen kako u trenutku donošenja ranije odluke, tako i u trenutku podnošenja ove tužbe, a i ranije s obzirom da je posljednja prijava kod poslodavca bila iz rujna 2022. Prema dostavljenim podacima od nadležne porezne uprave zaista proizlazi kako tužitelj nema redovnih primanja, međutim iz njegovog iskaza sud je utvrdio kako isti obavlja honorarne poslove, a ove godine bio je na radu u inozemstvu i to u Africi od lipnja do rujna. Sud nije kao vjerodostojan uzeo dio iskaza tužitelja u kojem navodi kako je u Africi ostvario samo 1.000,00 eura dobiti jer je isto neživotno i nelogično te bi proizašlo da je tužitelj imao veće troškove nego koristi od odlaska u inozemstvo. Nadalje, sam tužitelj naveo je kako obavlja poslove montaže klima te je općepoznato da od obavljanja takvih poslova može zaraditi puno više od 500,00-600,00 eura mjesečno koliko je naveo u svojem iskazu. Također, tužitelj ne posjeduje nikakvu medicinsku dokumentaciju prema kojoj bi bio spriječen obavljati i druge poslove radi povećanja svoje zarade te su mu takvi poslovi i ponuđeni, ali iste je odbio pravdajući se navodnom nezakonitošću uvjeta za obavljanje takvih poslova, što sud nije prihvatio. Naime, nelogično je i neživotno da bi državna institucija koja se bavi zapošljavanjem nudila poslove koji bi bili nezakoniti, a posebno imajući u vidu da je sam tužitelj naveo kako je i ranije obavljao slične prijevozničke poslove pa se postavlja pitanje zbog čega ranije nije odbio obavljanje takvih poslova. Činjenica da tužitelj ne želi obavljati određene poslove ne bi trebala biti opravdanje da se iznos uzdržavanja smanji jer se radi o osobi mlađe životne dobi koja nema drugih obveza uzdržavanja osim svoje kćeri. Također, tužitelj je samovlasnik kuće u kojoj živi, a i suvlasnik u ¼ dijela druge kuće koju može iznajmljivati i na takav način zaraditi dodatni prihod koji bi mogao koristiti za plaćanje iznosa uzdržavanja.

15. Kako se mjesečne potrebe djeteta mogu jedino kretati u okviru materijalnih mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja i dijete sukladno odredbi članka 311. ObZ-a, a isto proizlazi i iz članka 27. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“

– Međunarodni ugovori broj 12/93) ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama, ali i mogućnostima osoba koje su ga dužne uzdržavati, to upravo vodeći računa o materijalnim mogućnostima tužitelja te potreba tužene, a imajući u vidu općepoznatu činjenicu cijena te troškova vezanih uz potrebe tužene, to sud ocjenjuje da se od vremena ranije donesene odluke od 2018. nisu promijenile okolnosti kod tužitelja na način koji bi opravdavao sniženje iznosa uzdržavanja za tuženu.

16. Naime, okolnost nezaposlenosti kod tužitelja pojavila se davno prije podnošenja ove tužbe (2022.), a postojala je i u trenutku donošenja ranije odluke, a čitavo ovo vrijeme tužitelj ipak uspijeva podmiriti cjelokupni iznos uzdržavanja što sve govori u prilog da okolnost formalne nezaposlenosti sama po sebi ne opravdava sniženje iznosa uzdržavanja s obzirom na sve druge honorarne poslove koje tužitelj obavlja i može dodatno obavljati, te imovinu koju ima u vlasništvu. Dakle, tužitelj ipak ima prihode koji mu omogućuju podmirivanje iznosa uzdržavanja određenog ranijom presudom, a potrebno je uzeti u obzir i činjenicu da su se potrebe tužene u međuvremenu povećale samim time što su se općenito povećali troškovi života.

17. Imajući u vidu da tužena živi s majkom koja plaća sve režijske troškove te podmiruje ostale troškove za tuženu, ostatak iznosa za uzdržavanje u ranije dosuđenom iznosu u obvezi je podmirivati i dalje tuženik koji osim navedenog novčanog iznosa ne sudjeluje niti u jednom drugom sadržaju roditeljske skrbi.

18. S obzirom da je iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud utvrdio kako je zahtjev za bilo kakvim smanjenjem iznosa uzdržavanja neosnovan, to je kao neosnovan ocijenjen i tužbeni zahtjev kojim se predlaže smanjenje iznosa uzdržavanja s iznosa od 331,81 eura mjesečno na iznos od 200,00 eura mjesečno pa je sud odgovarajućom primjenom odredbe članka 430. stavka 1. i 2. ObZ-a u vezi s odredbom članka 285. ObZ-a, odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

19. Imajući u vidu da je u ranijoj odluci iznos uzdržavanja bio određen u kunama sa obvezom da se dio iznosa plaća na račun tužene, a dio na račun tada zakonske zastupnice mlt. tužene, to je u ovoj odluci određena protuvrijednost navedenog iznosa u eurima sa obvezom da se plaća na račun sada punoljetne tužene pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 366. ObZ-a. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor to isti nema pravo na naknadu troškova već je isti obvezan naknaditi tuženoj.

21. Trošak se odnosi na zastupanje tužene po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23; dalje: Tarifa), prema zahtjevu kojeg je punomoćnica tuženika postavila u odgovoru na tužbu 20. svibnja 2024. a odnosi se na jednokratnu nagradu za zastupanje u visini od 200 bodova, uvećano za PDV, prema Tbr. 7.3. Tarife, pa je tuženoj dosuđen trošak u iznosu od 500,00 eura i odlučeno kao u točki III. izreke presude.

Velika Gorica, 18. prosinca 2024.

Sudac:

Ivan Turčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu, putem ovog suda, u roku 15 dana od dana ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude odnosno u roku 15 dana po primitku presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA: - punomoćniku tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu,

- punomoćnici tužene

Kal. 30 dana