REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1567/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 14. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja i zamjenice punomoćnice tužitelja, dana 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.703,89 eur sa zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 154,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2023. pa do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 154,00 eur tekućih od 1. rujna 2020. pa do 4. rujna 2023.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.802,50 sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 125,00 eur sa zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je 2. kolovoza 2023. između 4,00 i 4,59 sati zadobio ozljedu na radu kod poslodavca ZET d.o.o., u garaži Mandlova 5A prilikom ulaska u autobus kada se poskliznuo na mokar pod autobusa i ozlijedio koljeno. Unatoč ozljedi preuzeo je službu i vozio 3,5 sati, ali kako bol nije prolazila javio se rukovoditelju koji ga je odveo na hitni prijem u bolnicu. Dana 25. rujna 2023. podnio je tuženiku Odštetni zahtjev te mu je tuženik dana 19. listopada 2023. isplatio iznos od 1.774,19 eur koji ne smatra pravičnom naknadom. U predmetnom štetnom događaju zadobio je tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, uslijed kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je trpio jake bolove i strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Pretrpio je i imovinsku štetu u vidu plaćanja MR koljena u iznosu od 154,00 eur koju je bio prisiljen napraviti u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, jer se na tu pretragu treba čekati preko godinu dana. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 5. srpnja 2024. predlaže sudu naložiti tuženiku na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatiti mu iznos od 2.703,89 eur sa zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2024. pa do isplate i na ime naknade imovinske štete zbog troška MR iznos od 154,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2020. pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da nije sporno da je s poslodavcem tužitelja ZET d.o.o., Zagreb, u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu Policu osiguranja broj: [broj police osiguranja] kojom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Priznaje nastanak štetnog događaja. Ističe prigovor doprinosa tužitelja, te ističe da na njegovoj strani nije utvrđen nikakav propust koji bi bio od utjecaja na nastanak štetnog događaja. Tužitelj je, naime, ozljede zadobio obavljajući uobičajene poslove za njega, pa je riječ o djelokrugu poslova s kojim se svakodnevno susretao. Stoga je očito da tužitelj nije primijenio dužnu pažnju pri obavljanju redovitog radnog zadatka. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata. Nije sporno da je tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 13.366,20 kuna. Smatra da je isplatom navedenog iznosa u cijelosti isplatio pravičnu naknadu. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Prijavu ozljedi na radu, Račun Poliklinike Drinković od 4. rujna 2023., medicinsku dokumentaciju, provedeno je medicinsko vještačenje, te su saslušani svjedoci MH i HH, te tužitelj.

4. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio zaposlen kod ZET d.o.o. koje je s tuženikom malo ugovoreno osiguranje od odgovornosti i djelatnosti po polici broj: [broj police].

5. Također nije sporno da je tuženik tužitelju dana 19. listopada 2023. na ime naknade štete isplatio iznos od 1.774,00 eur. Također nije sporno da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 3,32 eur.

6. Između stranaka je sporna odgovornost osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Uvidom u Prijavu o ozljedi na radu utvrđeno je da je predmetna ozljeda tužitelju priznata kao ozljeda na radu, te da se tužitelj ozlijedio prilikom ulaska u vozilo autobusa na način da se poskliznuo na mokar pod autobusa i ozlijedio koljeno.

8. Na temelju iskaza tužitelja utvrđeno je da je dana 2. kolovoza 2023. radio ujutro. Autobus je trebao izvesti oko 04,00 sata. Oni su obvezni doći 20 minuta ranije, kao što je on tog jutra došao. Ulazio je u autobus, misli čak da je kiša padala, i bilo je mokro. Prilikom ulaska poskliznuo se na ulaz u autobus i dočekao se na desnu nogu s kojom je kleknuo na pod. To ga je zaboljelo i tom prilikom se ozlijedio. Tuđu pomoć i njegu pružali su mu ukućani, brat i mama.

9. Iskazu tužitelja sud je poklonio vjeru, jer je isti iskazivao objektivno i uvjerljivo. Osim toga, saslušani svjedoci MH, rukovoditelj autobusnog pogona Dubrava, i HH, vozač autobusa kod tuženika, potvrdili su da se tužitelj dana 2. kolovoza 2023. ozlijedio na način kako je to i opisao. Tako je svjedok HH naveo da su predmetne zgode on i tužitelj išli zajedno prema autobusima. Tužitelj je ušao u svoj autobus i poskliznuo se, nakon čega je došao k njemu i pitao ga da li mu treba pomoć. Iz iskaza svjedoka MH proizlazi da mu je tužitelj po povratku u garažu s autobusom rekao da se ozlijedio i da ne može hodati. Pokazao mu je nogu koja mu je natečena, te je on uzeo službeno vozilo i odveo ga na hitnu.

10. Sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22., u daljnjem dijelu teksta: ZR-a), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

11. Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu /“Narodne novine“, broj: 71/14., 118/14. i 154/14., dalje u tekstu: ZZR-a/). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25. st. 2. ZZR-a).

12. Tuženik paušalno ističe prigovor odgovornosti tužitelja, pri čemu ne navodi i dokazuje okolnosti na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da je tužitelj isključivo ili djelomično odgovoran za predmetni štetni događaj. Naime, obveza je poslodavca osigurati da mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku budu sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu s pravilima zaštite na radu (čl. 41. st. 1. ZZR-a). Imajući u vidu da je predmetne zgode padala kiša, i da su predmetne stepenice bile mokre, za zaključiti je da tuženik neodržavanjem stepenica suhim u nepovoljnim vremenskim uvjetima nije ispunio svoju obvezu iz čl. 41. st. 1. ZZR-a, pa u cijelosti odgovara za predmetnu štetu.

13. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Igora Stipančića od 7. svibnja 2024., utvrđeno je da je tužitelj dana 2. kolovoza 2023. zadobio uganuće desnog koljena i puknuće unutarnjeg meniska desnog koljena. Na dan štetnog događaja mu je utvrđeno uganuće desnog koljena, dok je kasnijom dijagnostičkom obradom utvrđeno i puknuće unutarnjeg (medijalnog) meniska desnog koljena zbog čega je podvrgnut artroskopskoj operaciji na KBC Zagreb 08. studenog 2023. Po provedenoj operaciji je provodio kontrole kirurga, te fizikalnu terapiju. Zadnji pregled fizijatra je načinio 03. siječnja 2024. Potom bez daljnjih pregleda i dijagnostičkih pretraga vezano za liječenje ove ozljede. Time se liječenje smatra okončanim. Po završenom liječenju postoje povremeni bolovi u desnom koljenu i vrlo blago ograničenje kretnji desnog koljena. Smanjenje životne aktivnosti zbog trajnih tegoba nakon ove ozljede iznosi 4%-5%. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trpio 3 dana, srednjeg oko 6- 7 dana i manjeg oko mjesec dana. Povremeni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje je trpio 2 mjeseca (uzeto je u obzir i strah od ishoda operacije). Bol jakog intenziteta je trpio 4-5 dana, srednjeg oko 10 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti (uzeto u obzir cjelokupno liječenje uključujući i operaciju i potrebe previjanja). Tuđa pomoć mu je bila sveukupno potrebna u trajanju od 2 mjeseca, 2 h na dan zbog potrebe mirovanja i otežanog hoda. Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od mjesec dana tri puta tjedno po 2 h zbog otežanog hoda (priprema i nabavka hrane, dulje stajanje i hodanje). Naruženje je jedva zamjetno tj. vrlo blagog stupnja.

14. Navedenom nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale, te ga je i ovaj sud prihvatio kao stručan i objektivan.

15. Prema mišljenju ovog suda, a na temelju provedenih dokaza, sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08., dalje u tekstu: ZOO-a) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

16. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli, intenzitet i opseg pretrpljenog straha te stupanj trajnog oštećenja tužitelja u opsegu od 4%-5%, što se očituje u povremenim bolovima u desnom koljenu i vrlo blagom ograničenju kretnji desnog koljena, a što opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 3.500,00 eur.

17. Nalazom i mišljenjem vještaka kod tužitelja je utvrđeno naruženje blagog stupnja, što opravdava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 500,00 eur.

18. Sukladno navedenom, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 4.000,00 eur.

19. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelju za 144 sata potrebne tuđe pomoći i njege, koju su mu pružali ukućani, mama i brat, pripada pravična novčana naknada. S obzirom da su visinu cijene sata tuđe pomoći i njege tužitelju učinili nespornom u iznosu od 3,32 eur, to tužitelju pripada pravo na tu naknadu u iznosu od 478,08 eur.

20. Sukladno navedenom, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu radi pretrpljene neimovinske štete i imovinske štete u ukupnom iznosu od 4.478,08 eur.

21. Navedeni iznos valjalo je umanjiti za nesporno isplaćeni iznos od 1.774,00 eur koji je tuženik tužitelju isplatio dana 19. listopada 2023., a što iznosi 2.704,08 eur, međutim, tužitelju u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripada iznos od 2.703,89 eur.

22. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je liječenje tužitelja završeno 3. siječnja 2024., dakle nakon podnošenja tužbe 30. listopada 2023., istom su zatezne kamate na iznos od 2.703,89 eur dosuđene od 3. siječnja 2024.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete dosuditi iznos od 2.703,89 eur sa zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2024. pa do isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

24. Uvidom u račun Poliklinike Drinković od 4. rujna 2023. utvrđeno je da je tužitelj na ime troškova za MR koljena isplatio iznos od 154,00 eur.

25. S obzirom da je tužitelj predmetnu pretragu bio dužan napraviti odmah radi postavljanja ispravne dijagnoze, a da se na istu treba čekati preko godinu dana u bolničkom sustavu, na temelju čl. 1089. st. 1. ZOO-a valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u iznosu od 154,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2023. pa do isplate. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

26. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a, a odluka o stopi na čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Budući da je tužitelj iznos od 154,00 eur platio 4. rujna 2023., nije osnovan njegov zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 154,00 eur tekućih od 1. rujna 2020. pa do 4. rujna 2023., pa je isti valjalo odbiti kao pod točkom III. izreke.

28. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

29. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podnesaka od 15. studenog 2023., 21. studenog 2023., 5. siječnja 2024., 15. veljače 2024. i 26. veljače 2024. (po 25 bodova prema Tbr. 8/4 OT/23), sastava podneska od 5. srpnja 2024. (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23), te pristupa na ročišta 16. veljače 2024., 10. listopada 2024. i 14. studenog 2024. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 50. OT/23) i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT/23) ukupno iznosi 1.562,5 eur. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 240,00 eur, pa je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 1.802,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

30. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 1. ožujka 2024. i 28. svibnja 2024., jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP- a. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 125,00 eur sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom V. izreke presude.

31. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 18. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku