REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Domovinskog rata 4, Split
Broj: Pp-14312/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PZ zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22 dalje u tekstu: Zakon o sigurnosti prometa na cestama); povodom prigovora okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za redarstvo (dalje u tekstu: Grad Split), klasa: 340-06/21-04/12213 ur. broj: 2181-1-07-3-4/20-23-3 od 16. ožujka 2023., nakon provedenog žurnog postupka, dana 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Okrivljeni:
PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. P i pok. R, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], VSS, dipl. ing. elektrotehnike, zaposlen, mj. primanja 1.900,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno
kažnjavan,
k r i v j e
što dana 12. veljače 2022., u roku od 15 dana od 27. siječnja 2022., kada mu je dostavljena obavijest o počinjenom prekršaju klasa: 340-06/21-04/12213 urbroj: 2181/01-11-02-02/20-21-2, nije na zahtjev službene osobe jedinice lokalne samouprave, kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] dostavio vjerodostojne podatke o identitetu osobe kojoj je dao na upravljanje vozilo 1. lipnja 2021.,
dakle, kao vlasnik vozila nije na zahtjev službene osobe jedinice lokalne samouprave, u roku od 15 dana dao vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja,
čime je počinio prekršaj opisan u članku 229. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po članku 229. stavku 7. istog Zakona.
I. Na temelju citiranog propisa, uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: Prekršajni zakon) okrivljeniku se
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 50,00 (pedeset) EURA
Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude. Ako okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1. Ovlašteni tužitelj Grad Split izdao je pod gore navedenim brojem obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenog PZ zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude; na koji nalog je okrivljenik podnio prigovor zbog poricanja prekršaja.
2. Postupajući po prigovoru na obavezni prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 243. Prekršajnog zakona, Sud je utvrdio kako je prigovor podnesen u zakonskom roku te je nalog stavio izvan snage, nakon čega je na temelju članka 221. stavka 1. točke 6. i članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.
3. Iznoseći obranu pred sudom, okrivljeni PZ je izjavio kako se smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret. Dalje je naveo kako je točno da nije odgovorio na traženje podataka o osobi koja je upravljala njegovim vozilom, iz razloga što nije dobro razumio dopis Komunalnog redarstva. Naime, on je smatrao da je prvo potrebno platiti novčanu kaznu, s čim se on nije slagao jer je smatrao da nije počinio prekršaj pogrešnog parkiranja. Ističe kako je sada svjestan da je trebao dostaviti podatke pa onda u prekršajnom postupku negirati ovaj prvi prekršaj te je spreman preuzeti odgovornost, ali moli sud da uzme u obzir sve navedene okolnosti. Dodaje kako je izrečena kazna u obaveznom prekršajnom nalogu prestroga, s obzirom da je iznos prve kazne koju je morao platiti bio tek 300,00 kuna. Stoga moli sud da mu ublaži kaznu, prvenstveno je je riječ o nesporazumu, odnosno prekršaju iz nehaja.
4. Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pročitao prigovor na obavezni prekršajni nalog, obrazac podataka o vozaču, izvještaj o počinjenom prekršaju s fotografijama parkiranog vozila. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, iz koje proizlazi da je okrivljenik prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz članka 35. stavka 6. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, u prvom redu iz priznanja okrivljenika koje je u cijelosti potkrijepljeno izvedenim materijalnim dokazima; Sud smatra nesporno utvrđenim da okrivljeni PZ nije na zahtjev službene osobe jedinice lokalne samouprave u naloženom roku dostavio tražene podatke o osobi koja je upravljala vozilom, čime je ostvario sva obilježja prekršaja za koji se tereti.
6. Odredbom članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno da je vlasnik vozila dužan na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. ovoga Zakona, dati vjerodostojan podatak o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, a pritom se dostava podataka o više osoba koje su upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.
6.1. Odredbom članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je kako će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura kazniti za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako u roku od 15 dana ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.
7. Prilikom odmjeravanja sankcije, vođeno je računa o svim poznatim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i samog okrivljenika pa je tako Sud kao olakotne okolnosti uzeo u obzir njegovo priznanje, kojim je pridonio bržem okončanju postupka, zatim težinu inicijalnog prekršaja, za koji je propisana novčana kazna od svega 30,00 eura te na koncu stupanj krivnje koji je u konkretnom slučaju na razini nehaja. Polazeći od citiranih okolnosti, sud smatra da one u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti iz članka 37. Prekršajnog zakona koje služe kao temelj za primjenu instituta ublažavanja kazne. Stoga je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu nižu od posebnog minimuma propisanog za predmetni prekršaj, na koji način će se prema stajalištu suda adekvatno postići svrha kažnjavanja; kako u smislu izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, tako i s aspekta ostvarivanja preventivnog efekta.
7.1. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavaka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.
Split, 18. prosinca 2024.
Zapisničarka
Sudac
Sanja Tolić, v.r.
Mario Bakota, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena. (Članak 244. Prekršajnog zakona)
Dostaviti: okrivljeniku, tužitelju, u spis
