Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-778/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZJ, zbog prekršaja iz članka 119. stavka 1. točke 4. i članka 118. stavka 1. točke 5. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine, broj: 68/13, 30/14, 115/16, 39/19, 98/19), odlučujući o žalbi okrivljenika ZJ, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje od 20. prosinca 2022., Klasa: 413-01/22-26/45, Ur.broj: 513-02-3002/12-22-24, u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

IU povodu žalbe okrivljenika ZJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci, tako da se djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijanog rješenja o prekršaju pod točkom 1) pravno označava kao prekršaj iz članka 119. stavka 1. točke 4. i stavka 4. Zakona o carinskoj službi, a djelo iz točke 2) kao prekršaj iz članka 118. stavka 1. točke 5. i stavka 4. Zakona o carinskoj službi.

IIOdbija se neosnovanom žalba okrivljenika ZJ, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ZJ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, koji je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Rješenjem o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje od 20. prosinca 2022., Klasa: 413-01/22-26/45, Ur.broj: 513-02-3002/12-22-24, proglašen je krivim okrivljenik ZJ zbog prekršaja iz članka 119. stavka 1. točke 4. i članka 118. stavka 1. točke 5. Zakona o carinskoj službi i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 60.000,00 kuna / 7.963,37 eura (fiksni tečaj konverzije 7,5345).

2.Okrivljenik je obvezan na naknadu troška prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna / 26,54 eura.

3.Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalitelj ističe kako se pobijano rješenje temelji na iskazima, a ne na dokazima, te traži da se provede daljnji dokazni postupak u kojem će se ispitati kao svjedoci LJ, RJ, GJ, kćeri Z i JJ i DJ na okolnost da je u kritično vrijeme spavao u kući, a svjedok DJ i na okolnost da je navedeni auto konstantno koristio TJ. Također žalitelj traži da se prilože slike iz kojih je vidljivo da upravo on upravlja vozilom, scheenshot poruka ili audio zapisi na kojim će TJ dokazati njegove poruke i vožnju u automobilu. Kako se ne smatra krivim, žalitelj predlaže ovom Sudu ukinuti pobijano rješenje o prekršaju i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

4.Žalba nije osnovana.

5.Ispitujući predmet u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u pisanju pravne oznake prekršaja činjenično opisanih u izreci pobijanog rješenja o prekršaju omaškom samo navelo da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 119. stavka 1. točke 4. i članka 118. stavka 1. točke 5. Zakona o carinskoj službi. Stoga je ovaj Sud ispravio uočene pogreške i pravilno pravno označio prekršaje koje je okrivljenik počinio kao povredu odredbi članka 119. stavka 1. točke 4. i stavka 4. i iz članka 118. stavka 1. točke 5. i stavka 4. Zakona o carinskoj službi.

6.Nadalje ispitujući pobijano rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

7.Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući rješenje o prekršaju, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da je 14. siječnja 2021. u 06,16 sati, u mjestu Rasinja, na poljskom putu između kućnih brojeva 43 i 47 u Ulici baruna Inkeya, samovoljno napustio mjesto nadzora bez odobrenja ovlaštenih carinskih službenika, na način da je osobnim vozilom Volkswagen Passat, reg. oznaka [registarska oznaka], koje je prethodno bilo zaustavljeno u prometu uz uporabu zvučne i svjetlosne signalizacije od strane ovlaštenih carinskih službenika PJ - Službe za mobilne jedinice Varaždin radi pregleda prometnog sredstva, napustio mjesto nadzora i naglo ubrzao vožnju po poljskom putu u smjeru mjesta Cvetkovec, te da u isto vrijeme i na istom mjestu nije postupio po više uzastopnih naredbi izdanih od strane ovlaštenih carinskih službenika uz uporabu svjetlosne i zvučne signalizacije sukladno članku 41. Zakona o carinskoj službi da zaustavi navedeno osobno vozilo radi pregleda prometnog sredstva, već je upravljajući navedenim vozilom i oglušujući se na izdane naredbe ubrzavao vozilom i nastavio vožnju prema i kroz mjesto Cvetkovec u smjeru Varaždina. Ovakvim ponašanjem okrivljenik je ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 119. stavka 1. točke 4. i stavka 4. i iz članka 118. stavka 1. točke 5. i stavka 4. Zakona o carinskoj službi.

8.Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u žalbi ponavlja navode obrane poričući odgovornost za prekršaje koji su mu stavljeni na teret, navodeći u bitnom kako kritične zgode uopće nije bio na navedenom mjestu i nije upravljao vozilom kojeg su zaustavili carinski službenici. Međutim, suprotno navodima žalbe, razmatrajući prvostupanjsko rješenje, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nakon na glavnoj raspravi provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, utvrdilo sve odlučne činjenice, te izvelo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje iz citiranih zakonskih odredbi. Naime, u tijeku postupka na glavnoj raspravi održanoj 5. svibnja 2022. u prisutnosti okrivljenika, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo je dokaze - ispitivanje carinskih službenika u svojstvu svjedoka (AJ, FJ i ČJ), koji su, propisno upozoreni, svjedočili o događaju 14. siječnja 2021. i detaljno opisali što se tog jutra događalo i na koji način su utvrdili da je doista okrivljenik te zgode zatečen u upravljanju motornog vozila i kako je okrivljenik reagirao na njihova upozorenja dana uporabom zvučne i svjetlosne signalizacije. Ističe se kako je okrivljenik bio prisutan ispitivanju carinskih službenika AJ i FJ te im samo postavio pitanje na koji način su ga prepoznali, a na njihove odgovore kao i na cijeli iskaz nije imao primjedbi, dok prilikom ispitivanja carinskog službenika ČJ nije imao pitanja ni primjedbi na cijeli iskaz. Također, nije predložio provođenje daljnjih dokaza. Nadalje se ističe kako okrivljenik uredno pozvan nije pristupio na glavnu raspravu održanu 15. prosinca 2022. iako je bio upozoren na posljedice neopravdanog izostanka, te je i na taj način propustio sudjelovati u postupku, stavljati primjedbe na izvedene dokaze i predlagati nove, uslijed čega je u smislu odredbe članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona glavna rasprava održana i bez njegove prisutnosti, a na kojoj je pročitan iskaz propisno upozorenog svjedoka TJ.

9.Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak svoje saznanje o djelu okrivljenika zasnovalo je na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, a što je u pobijanom rješenju o prekršaju i valjano obrazložilo. Kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, to nije bilo potrebe za daljnjim provođenjem dokaza. Obrazloženje rješenja o prekršaju nije manjkavo, razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani i obrazloženje je u potpunosti u skladu sa stanjem spisa, provedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem. Navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tako da nije došlo niti do povrede materijalnog prava, a kao što to neosnovano ističe žalitelj.

10.Razmatrajući odluku o izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni, ovaj Sud je utvrdio da je ista primjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 119. stavka 1. točke 4. i stavka 4. Zakona o carinskoj službi u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za fizičku osobu u iznosu od 2.000,00 do 70.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 2. travnja 2024. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o carinskoj služi (Narodne novine, broj: 36/24), a koji za navedeni prekršaj propisuje novčanu kaznu za fizičku osobu u iznosu od 265,00 eura do 9.290,00 eura (što je protuvrijednost od 1.996,64 kuna do 69.995,51 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna), dok je za prekršaj iz članka 118. stavka 1. točke 5. i stavka 4. Zakona o carinskoj službi u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna za fizičku osobu u iznosu od 3.000,00 do 100.000,00 kuna, a sada je od 398,00 eura do 13.270,00 eura (što je protuvrijednost od 2.998,73 kuna do 99.982,82 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).

11.Međutim, u konkretnom slučaju vodeći računa da je „novi“ zakon neznatno blaži od zakona koji je bio u vrijeme počinjenja prekršaja iz razloga konverzije kuna u euro, ovaj Sud smatra da utvrđene novčane kazne okrivljeniku nisu prestroge, budući su odmjerene prema svim okolnostima slučaja, zbog čega bi ovako utvrđene novčane kazne bila utvrđene i prema „kasnijem“ zakonu, pa stoga u konkretnom slučaju nije trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona.

12.Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne razloge koji su prihvatljivi i ovom Sudu, držeći da će se izrečenom ukupnom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenom ukupnom novčanom kaznom postići kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.

13.Imajući u vidu težinu počinjenih prekršaja, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčane kazne na blažu od izrečene.

14.Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

15.Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Mladen Genc v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Vijeću za prekršaje u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.