Poslovni broj: Pr-121/2023-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: IA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijana Labura Bujas, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: OPĆA BOLNICA ŠIBENSKO - KNINSKE ŽUPANIJE, Šibenik, Ul. Stjepana Radića 83, OIB: 03861060066, kojeg zastupa ravnatelj, a ovog punomoćnici GA i CA, dipl. iur. iz [adresa], zaposlenici tuženika, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 2. prosinca 2024.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 18. prosinca 2024.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: OPĆA BOLNICA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE, OIB: 03861060066, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju: IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 3.018,87 Eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 118,02 Eura od 16. siječnja 2019. godine do isplate,

- 138,74 Eura od 16. veljače 2019. godine do isplate,

- 159,55 Eura od 16. ožujka 2019. godine do isplate,

- 170,94 Eura od 16. travnja 2019. godine do isplate,

- 145,04 Eura od 16. svibnja 2019. godine do isplate,

- 163,01 Eura od 16. lipnja 2019. godine do isplate,

- 215,39 Eura od 16. srpnja 2019. godine do isplate,

- 166,48 Eura od 16. kolovoza 2019. godine do isplate,

- 181,30 Eura od 16. rujna 2019. godine do isplate,

- 185,12 Eura od 16. listopada 2019. godine do isplate,

- 173,25 Eura od 16. studenog 2019. godine do isplate,

- 222,15 Eura od 16. prosinca 2019. godine do isplate,

- 217,39 Eura od 16. siječnja 2020. godine do isplate,

- 99,55 Eura od 16. veljače 2020. godine do isplate,

- 159,29 Eura od 16. ožujka 2020. godine do isplate,

- 230,78 Eura od 16. travnja 2020. godine do isplate,

- 15,39 Eura od 16. veljače 2019. godine do isplate,

- 4,28 Eura od 16. ožujka 2019. godine do isplate,

- 60,69 Eura od 16. kolovoza 2019. godine do isplate,

- 49,53 Eura od 16. rujna 2019. godine do isplate,

- 54,06 Eura od 16. studenog 2019. godine do isplate,

- 79,93 Eura od 16. veljače 2020. godine do isplate,

- 8,99 Eura od 16. ožujka 2020. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl.29. st.2. ZOO-a.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.100,00 Eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.29. st.2. ZOO-a, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je u radnom odnosu s tuženikom temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu doktora medicine - specijalist interne medicine – uži specijalist kardiologije, te mu je rad organiziran u redovnim smjenama i 24-satnim dežurstvima. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18, 92/19 – dalje u tekstu KU 29/18 i 92/19), koji se primjenjuje od 1.3.2018. godine, da se uređuju prava i obaveze iz rada i po osnovi rada radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i plaće. Odredbom čl. 45 KU 29/18 i 92/19 da je definiran pojam plaće, pa tako da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Tom odredbom da je definirano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža; time da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17 – dalje TKU/17), koji da se primjenjuje na tužitelja, a na snazi je od 1.12.2017. godine, da je identično definiran pojam plaće kao i u kolektivnom ugovoru. Odredbom članka 94. Zakona o radu ( Narodne novine 94/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje u tekstu: ZR) da je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Odredbama članka 49., 55., 57., KU 29/18 i 92/19, te članka 53. i 54. TKU/17 da je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, te da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu, na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužitelja, kao i da doktori medicine zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostvaruju dodatak na plaću, te da su propisani dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju i obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tužitelj je doktor medicine i da obavlja poslove kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pa da mu temeljem odredbe članka 55. KU/18 i članka 21. Dodatka II KU/18 pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću s osnova posebnih uvjeta rada, koja osnovna plaća da se temeljem odredbe članka 94. Zakona o radu (NN 93/14) i gore navedenih odredbi KU 29/18 i 92/19 uvećava za 25% (članak 55. KU/18) do 1.9.2019., 28% (članak 21. Dodatak II KU/18) od 1.9.2019. Tuženik da je isplaćivao tužitelju dodatak na osnovnu plaću zbog posebnih uvjeta rada, ali samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok da mu taj dodatak nije platio na prekovremene sate koje je odradio i to za utuženi vremenski period, iako da je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada. Tužitelj da je doktor medicine pa da mu temeljem odredbe članka 57. KU/18 i članka 23. Dodatka II KU/18 pripada i pravo na dodatak na osnovnu plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, koja se osnovna plaća temeljem gore navedenih odredaba KU 29/18 i 92/19 uvećava za 12% (članak 57. KU/18) do 1.9.2019., te 16% (članak 23. Dodatak II. KU/18) od 1.9.2019. Tuženik da je isplaćivao tužitelju dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi također samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok da mu taj dodatak nije platio na prekovremene sate koje je odradio i to za utuženi vremenski period, iako da je isti cijelo vrijeme radio na poslovima doktora medicine na kojem je iznimno odgovoran za život i zdravlje ljudi, kako u redovnom vremenu tako i u prekovremenom radu. Odredbom članka 34. st. 2. KU/18 da je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno, zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, a odredbom članka 58. st. 1. TKU/17 da je propisano da zaposleniku, ukoliko je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Imajući u vidu da je tuženik pogrešno obračunao i isplatio plaće po ranije navedenim osnovama te ih, za predmetno razdoblje, umanjio za iznose dodataka za sate ostvarene u prekovremenom radu, time da je tužitelju pogrešno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad jer se te naknade sukladno odredbama članka 34. st. 2. KU/18 i članka 58. st. 1. TKU/17 utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća. Zaključno tužitelj navodi da je tuženik je u utuženom periodu tužitelju isplatio umanjenju plaću i to na način da mu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sate ostvarene u prekovremenom radu i čime da je povrijedio odredbe članka 94. Zakona o radu, a u svezi sa člankom 57. KU/13, čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU/18, da mu nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sate ostvarene u prekovremenom radu i čime da je povrijedio odredbe članka 59. KU/13, članka 4. Dodatka I. KU/13, članka 57. KU/18 i članka 23. Dodatak II. KU/18, da je pogrešno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama, a čime da je povrijedio odredbe članka 36. KU/13 i članak 34. KU/18, te članak 59 TKU/12 i čl. 58. TKU/17. Prema pravnom shvaćanju koje da je zauzeto na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-56/19-18, održanoj dana 9.12.2019. godine, a koje da je meritorno za predmetni slučaj: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“ Slijedom navedenog, tužitelj ustraje u svom tužbenom zahtjevu, koji je uredio sukladno obračunu samog tuženika i na koji obračun nije imao primjedbi niti prigovora, a pobliže opisan u izreci ove presude, te potražuje naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja osporava osnovanost svih potraživanja iz tužbenog zahtjeva jer da je podmirio sve obveze prema tužitelju, navodeći da tužitelj u tužbi pozivom na odredbe kolektivnih ugovora tvrdi da mu nije isplaćena plaća za sve sate rada uvećane za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Tuženik ističe kako je sukladno odredbi čl. 49. KU 29/18 tužitelju isplaćivao dodatak za prekovremeni rad, rad nedjeljom, rad noću i rad subotom na osnovnu plaću, dakle sve dodatke na plaću da je isplaćivao sukladno odredbama KU, navodeći da sukladno čl. 45 KU/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća“, da sukladno čl. 49. KU/18 osnovna plaća radniku uvećat će se za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Odredbama čl. 49. st. 9.-12. KU 29/18 da je propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati da su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati da tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Poslodavac da je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad, a ako radnik to želi, poslodavac da će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Dodaci iz stavka 1. i 8. ovoga članka međusobno da se ne isključuju. Nadalje, čl. 55. KU i čl. 21. Dodatka II. KU da propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Navedeni dodatak na plaću da se obračunava na način da se uveća osnovna plaća bez mogućnosti kumuliranja dodataka iz čl. 55. KU. Dakle, tužitelj da ima pravo na dodatak na uvjete rada, ali na osnovnu plaću ostvarenu u redovnom mjesečnom fondu sati, dok da nema pravo na kumulativno sve dodatke na plaću (za uvjete rada, na odgovornost za život i zdravlje ljudi)i za sate odrađene u prekovremenom radu. Naime, takve tvrdnje tužitelja da nisu u skladu s odredbama važećih KU niti njihovih tumačenja. Prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama, plaću službenika i namještenika da čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Elementi za plaće u javnim službama da su koeficijent složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik u javnim službama raspoređen, osnovica za izračune plaće i uvećanje osnovice za izračun plaće za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a koji da se elementi množe te sačinjavaju plaću – osnovnu plaću. Tako da je i KU određeno kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaća, i to uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pri tome da se pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodatka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Tuženik izrijekom naglašava kako odredba stavka 3. izričito navodi kako se (svi) dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću kako je definirana čl. 45.st. 2 KU/18, pa da prekovremeni rad, kao i noćni rad, rad subotom nedjeljom te u drugoj smjeni predstavlja uvećanje osnovne plaće i cijena takvog rada ugovorena je za svaki pojedini slučaj i svako takvo uvećanje isplaćuje se radniku na osnovnu plaću i to ne na cijelu osnovnu plaću, već samo na ostvarene sate noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te za prekovremeni rad. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine, višekratno, zaključcima 58. i 95. („Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka.“) te zaključka 106. („Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću.“) izrijekom da je utvrdilo kako se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, i to prethodno obračunatih drugih dodataka i kako da postoji izričito uređenje, iskaz suglasnosti volje stranaka Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. godine glede smisla i domašaja ugovornih odredaba o dodacima i uvećanjima plaće te načinu obračuna i isplate istih, a postoje i usuglašena obvezujuća tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine koja, također, sve dodatke i uvećanja obračunavaju na osnovnu plaću, i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka, to da se valjano može zaključiti kako bi svako drugačije tumačenje ili primjena ovih odredbi o dodacima i uvećanjima na plaću bilo nevaljano i nepravno, protivno samoj volji ugovornih strana Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. godine. Slijedom sveg narečenog, a u skladu sa odredbom članka 319. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, ove odredbe ugovora da se imaju primjenjivati onako kako glase, dakle da ih ne treba posebno tumačiti i to da nikako ne implicira da bi to značilo da radnici koji rade, primjerice, prekovremeno, ne rade u jednako otežanim uvjetima međutim način obračuna odgovarajućih dodataka, tako i za prekovremeni rad, odnosno drugi, je suglasnom voljom stranaka jasno i izričito uređen kao dodatak samo na osnovnu plaću, odnosno stranke kolektivnog ugovora su tako ugovorile. Međutim, tvrdnje tužitelja da tužitelj i za vrijeme prekovremenog rada radi u otežani uvjetima da nisu proizašle iz odredbi KU, niti njegovih obvezujućih tumačenja, već iz tužiteljeve logike koja da nije izvor prava. Način na koji tužitelj smatra da je potrebno obračunavati plaću za slučaj prekovremenog rada da je u suprotnosti s Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa tako i u suprotnosti sa voljom stranaka koje su ugovarale KU. Navedenim zaključkom da je izričito određeno na koji način se obračunava prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati sukladno Kolektivnom ugovoru, odnosno na osnovnu plaću radnika. Nadalje, tuženik navodi da je u odredbi članka 94. Zakona o radu propisano da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Sam Zakon o radu da ne propisuje iznos povećanja plaće za ove situacije, već se to povećanje određuje ugovorom o radu, pravilnikom o radu i kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca, eventualno i sporazumom radničkog vijeća sa poslodavcem pod uvjetima delegacije uređenja, odnosno ovdje KU. Tuženik ističe i činjenicu kako tuženik plaću obračunava i isplaćuje sukladno parametrima određenim Centralnim obračunom plaća (COP) ali ne od 2013. godine kako to navodi tužitelj već od lipnja 2014.godine, te da tuženik nema ovlasti, niti tehničkih mogućnosti mijenjati postojeći način obračuna plaće s obzirom da se informacijski sustav COP postavlja po naputku resornog ministarstva iz kojeg proizlazi kako se prekovremeni rad obračunava sukladno KU u svim bolnicama RH. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sudu da u cijelosti odbaci ili odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu nadoknade troškova ovog postupka sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se ne protivi visini uređenog tužbenog zahtjeva sukladno obračunu koji je isti sam i dostavio.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem preslike Ugovora o radu tužitelja, evidencije rada i obračunskih platnih lista za tužitelja za utuženi period – obračuna, izvoda iz Zapisnika s osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019.g., te preslike presuda Županijskog suda u Osijeku Gž R-211/2016, Županijskog suda u Splitu Gž R-533/2016, Županijskog suda u Splitu Gž R-518/2016, Županijskog suda u Osijeku Gž R-213/2016, te mišljenja izv. prof. dr.sc. ŽA.

4. Tuženi zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za utuženo razdoblje, pobliže opisano u izreci ove presude, s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, te s osnove neisplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, jer se ovdje ne radi o pitanju dežurstva, dakle, u konkretnom se radi o pravu na dodatak uvećanjem plaće s osnove posebnih uvjeta rada, te dodatka zbog iznimne odgovornosti, sve na sate prekovremenog rada.

6. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužitelj u utuženom razdoblju kod tuženika radio na radnom mjestu doktora medicine - specijalist interne medicine – uži specijalist kardiologije, kao i da mu tuženik za to razdoblje, nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za nesporno odrađene prekovremene sate.

7. Naime, tuženik je za predmetno razdoblje tužitelju obračunao i isplatio navedene dodatke na osnovnu plaću, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog rada.

8. Pregledom obračuna koji je dostavio sami tuženik utvrđeno je kolika je razlika neisplaćenog dijela plaće po navedenim dodatcima u utuženom razdoblju, te da je dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, obračunat na sve sate prekovremenog rada, a ne samo na redovnu satnicu.

9. Članak 55. KU/18 propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, dok je stavkom 2. cit. čl. propisano da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU/18), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužitelja.

10. KU/18 u čl. 57. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, a Dodatkom II. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1.9.2019.g. izmijenjena je odredba čl. 57. KU/18 na način da je došlo do uvećanja dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi s 12% na 16% u odnosu na radno mjesto tužitelja.

11. KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

12. Stoga tužitelju KU/18 daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, pa tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama odredbi čl. 57. i čl. 59. KU, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad budući da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom.

13. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužitelju utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu.

14. Ovo pravo tužitelja je utvrđeno i KU i Zakonom o radu, a kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža.

15. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće.

16. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate, a koji stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 2.4.2014. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

17. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao priopćenje na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, gdje je zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Takav stav da je zauzeo Vrhovni sud RH u i presudi posl. br.: Revr 206/2012, Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br.: Gž R-571/16, Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br.: Gž R- 105/16, Županijski sud u Osijeku u presudi posl. br.: Gž R-308/17, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-465/16, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-390/18 i Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-427/18.

18. Stoga, nije sporno da tužitelju, s obzirom na njegovo radno mjesto, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće, već je sporno pripada li mu pravo na uvećanje samo za ostvarene sate redovnog rada, ili to pravo pripada i za ostvarene sate prekovremenog rada.

19. Tužitelju kao doktoru medicine pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a valja navesti da niti iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno, da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

20. Nadalje, neosnovane su tvrdnje tuženika da radnik nema pravo na navedeno uvećanje na sate ostvarene u prekovremenom radu. Naime, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

21. Slijedom svega navedenog, neutemeljeno je i bespredmetno pozivanje tuženika da isti isplaćuje plaću prema parametrima određenim Centralnim obračunom plaća, pa je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan i odlučeno je kao u izreci presude, posebno imajući u vidu neosporavanje visine potraživanja od strane tuženika, koji je dostavio obračun, odnosno, izračun po kojem je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev, a na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve pobliže opisano u toč. I. izreke.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 151., 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP. Tužitelju je tako, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, za puni uspjeh u parnici, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kako slijedi: za sastav tužbe od dana 13.12.2023.g. u iznosu od 200,00 Eura, za sastav podneska od 4.10.2024.g. - 200,00 Eura, za zastupanje na ročištu od 7.11.2024.g. - 200,00 Eura, za sastav podneska od 29.11.2024.g.-200,00 Eura, za zastupanje na ročištu od

2.12.2024.g. - 200,00 Eura i za zast. na roč. od 18.12.2024.g. - 100,00 Eura, odnosno sveukupno 1.100,00 Eura, koliko je tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška (toč. II. izreke).

U Šibeniku, dana 18. prosinca 2024.g.

S U D A C :

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena