Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ob-64/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovnik, po sucu Đorđu Benussi, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari predlagateljice ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srđan Barović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barović i Gavranović j.t.d. u Zagrebu, protiv predloženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi predlagateljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-1344/2022-38 od 28. listopada 2024., 18. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-1344/2022-38 od 28. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagateljice za utvrđenje izvanbračne zajednice između nje i sada pok. ŠR kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja predlagateljica je putem svog punomoćnika izjavila pravovremenu i dopuštenu žalbu te rješenje pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u vezi sa člankom 381. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da se žalba prihvati te pobijano rješenje preinači na način da se prihvati prijedlog predlagateljice kao osnovan.

3. Predmet ovog postupka je zahtjev predlagateljice radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između nje i pokojnog ŠR sukladno članku 22. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - u daljnjem tekstu: ZOMO).

4. Iz predmetnog spisa proizlazi da je predlagateljica prijedlog podnijela radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice u kojoj je živjela sa sad pok. ŠR i to u kontinuitetu od 13. kolovoza 2008. do 9. studenog 2021. sve u smislu članka 22. stavak 3. ZOMO.

5. Temeljem prije navedenog a uzimajući u obzir odredbu citiranog članka 22. stavak 3. ZOMO te odredbu članka 436. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) kojim je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupu iz obiteljskih odnosa zaključuje da stranka u predmetnom postupku utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice ne može biti predloženik tj. HZMO jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na to javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz tog proizlaze utvrđuju u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Uzimajući to u obzir prvostupanjski sud a pozivom i na sudsku praksu je donio rješenje kojim je odbio prijedlog predlagateljice kao neosnovan.

6. Prema shvaćanju i ovog suda pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda kako u ovoj izvanparničnoj stvari nije pasivno legitimiran Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

7. Naime, prema citiranoj odredbi članka 22. stavak 3. ZOMO pod članom obitelji stavka 1. točka 1. istog zakona smatra se i izvanbračni drug koji je sa osiguranikom i s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, s time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku no, prema shvaćanju ovoga suda iz navedene odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran. Dakako da je ovdje za dodati da iako je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. zaključeno, pozivom na odredbe članka 23. i 438. ObZ kako se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice to se međutim ne odnosi na situacije kada je podizanje takve tužbe predviđeno posebnim propisom.

8. Prema odredbi članka 436. ObZ kojim je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, stranka u izvanparničnom postupku ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, jer se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javno pravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranka stječe, utvrđuju u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Dakle, bez obzira na gore navedeno, radi se o sporu između fizičkih osoba, a u takvom postupku ne odlučuje se o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Stoga su neosnovani žalbeni navodi predlagateljice koja upire na suprotan stav s tim da je za istaknuti da je pravno shvaćanje ovog suda sukladno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev- 1639/2018-2 od 2. veljače 2022., a koje kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

9. To što se u žalbi navode i drugačije odluke drugih sudova odnosno što drugi sudovi imaju drugačiji stav u odnosu na prije iznesen stav ovog suda ništa ne dovodi u pitanje jer ovaj sud nije vezan sa stavovima iznesenim u tim odlukama.

10. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 18. prosinca 2024.

Sudac:

Đorđo Benussi