P-186/2022-23

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Saši Rešetar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Davoru Krtiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika HETA ASSET RESOLUTION AG i.A. (prije Hypo Alpe-Adria-Bank International AG) sa sjedištem u [adresa], 90730821413, OIB: 90730821413, zastupan po V, Lisac, Mušec i Skoko odvjetnicima iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. studenoga 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I/ Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj 33 Ovr- 4006/2013-5 od 12. prosinca 2013.g. proglašava se nedopuštenom, prema etažnoj cjelini stambenog prostora broj 9, smještenog na IV etaži zgrade u [adresa], diletacija II, površine 108,67 m2, te parkirnog mjesta broj 2 u garaži zgrade u [adresa].

II/ Odbija tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Što su tuženi dužni trpjeti i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini."

kao neosnovan.

III/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem ovog suda broj Ovr-4006/2013-39 od 12. prosinca 2013.g. dopuštena I tuženiku, tamo ovrhovoditelju protiv II tuženika tamo ovršenika, temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine, zasnivanjem založnog prava na nekretninama, ovrha radi prinudne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 24.800.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate i to na nekretninama u vlasništvu II tuženika u naravi zgrade mješovite uporabe broj 21 i 23 u Ulici Hrvatske Republike, površine 1535 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i prava građenja upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi poslovna zgrada sa 1759 m2 i podzemna garaža s 23,29 m2 i to prodajom i namirenjem ovrhovoditelja. Tužiteljica je prigovorila rješenju o ovrsi kao treća osoba, budući je s II tuženikom zaključila kupoprodajni ugovor nazvan Predugovor dana 30. svibnja 2011.g. kojim je od II tuženika kupila etažnu cjelinu stambenog prostora pobliže opisanog u izreci presude za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 221.739,38 EUR-a koja cijena je isplaćena u pretežitom dijelu na račun prodavatelja, II tuženika. Temeljem tog prigovora ovaj sud je donio rješenje broj Ovr-4006/2013-39 od 15. prosinca 2014.g. kojim je tužiteljicu uputio na parnicu protiv tuženih, a radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom. Tužiteljica smatra da je ovrha nedopuštena, jer je rješenjem o ovrsi dopuštena ovrha na nekretninama koje su nakon zaključenja Sporazuma o osiguranju novčane tražbine, dakle, nakon sačinjenja ovršne isprave, uz suglasnost I tuženika izmijenjene i po sadržaju i po opisu više ne odgovaraju nekretninama koje su bile predmetom Sporazuma o osiguranju tražbine, pa taj Sporazum više ne može biti ovršna isprava. Navodi da pravo građenja na kojim je zasnovano založno pravo više ne postoji, jer je predmetna građevina izgrađena i etažirana. Smatra da je ovrha nedopuštena i iz razloga što je I tuženik ugovorom o kreditu osigurao pravo nadzora i kontrole namjenskog trošenja sredstava kredita po ovlaštenoj fizičkoj osobi koja je između ostaloga bila ovlaštena i na davanje suglasnosti za vršenje pojedinih isplata u korištenju kredita. Navedenoj osobi i I tuženiku je bilo poznato da će II tuženik u postupku građenja prodavati etažne cjeline objekta u izgradnji krajnjim kupcima, pri čemu je I tuženik obvezao II tuženika da uplate kupaca prosljeđuje odmah u korist računa I tuženika, što znači da je I tuženik odobrio II tuženiku prodaju etažnih cjelina i samim time se odrekao založnog prava na etažnim cjelinama. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će ovrhu određenu rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr- 4006/2013-5 od 12. prosinca 2013.g. proglasiti nedopuštenom prema etažnoj cjelini stambenog prostora pobliže opisanog u izreci presude, a što su tuženici dužni trpjeti i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica predugovor o kupoprodaji nekretnina nije predala u zemljišne knjige, te se temeljem istoga nije uknjižila kao vlasnica bilo kojeg dijela nekretnine koja je predmet ovrhe. U trenutku sklapanja predmetnog ugovora već su bile uknjižene hipoteke u korist ovrhovoditelja, te bi tužiteljica kupoprodajom, a bez dodatnog dogovora s I tuženikom kao hipotekarnim vjerovnikom mogla steći samo stan ili dio predmetne nekretnine već opterećen hipotekom. Tužiteljica nije kontaktirala I tuženika radi eventualnog rješavanja pitanja hipoteke upisane na stanu koji je mislila kupiti. Obzirom da promjena vlasništva ne utječe na pravo hipotekarnog vjerovnika namiriti se iz založene nekretnine, čak i da je tužiteljica uknjižena kao vlasnica, isto ne bi imalo utjecaja na predmetnu ovrhu. Ističe da pravo građenja prestaje njegovim brisanjem iz zemljišnih knjiga, te da građenje određene građevine predstavlja svrhu i smisao zasnivanja prava građenja, a ne razlog njegova prestanka. Navodi da namjensko trošenje kredita nije sporno, jer je činjenica da je kredit namjenski utrošen dokazana samim postojanjem objekta za čiju je izgradnju predmetni kredit dan. Ističe da je netočno da bi se odobravanjem prodaje I tuženik kao založni vjerovnik odrekao svog založnog prava. Za kupoprodaju bilo koje nekretnine nije potrebna suglasnost založnog vjerovnika, niti ju je tužiteljica tražila, a promjena vlasništva ne utječe na pravo založnog vjerovnika namiriti se iz založene stvari. Također ističe da se tužbom traži solidarno od I i II tuženika izdavanje tabularne isprave premda I tuženik nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

2.1. Kako je tužiteljica ŽZ preminula rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-28/2015-36 od 6. ožujka 2019. je određen prekid postupka te je postupak nastavljen rješenjem istog suda poslovni broj P-25/2015-44 od 3. ožujka 2020. budući je nasljednik VZ preuzeo postupak.

2.2. II tuženik Kappa d.o.o. Osijek je brisana iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Tt-19/2788-2 od 24. lipnja 2019. te je rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-28/2015-50 od 8. listopada 2021. postupak u odnosu na II tuženika obustavljen.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u preslike uplatnica tužiteljice II tuženiku, Ugovor o kreditnom poslu s inozemstvom između I tuženika, II tuženika kao korisnika kredita i Osijek-Koteksa kao mjeničnog dužnika od 2. srpnja 2008.g., Aneks broj 1 uz Ugovor o kreditnom poslu s inozemstvom broj HR/1831 od 1. ožujka 2010.g., Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 30. svibnja 2011.g., promet po računu II tuženika, spis ovog suda broj Ovr-4006/2013, izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-495/17-71 od 3. prosinca 2018. i proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje.

4. Uvidom u spis ovog suda broj Ovr-4006/2013 utvrđeno je da je ovrhovoditelj, ovdje I tuženik, protiv ovršenika ovdje II tuženika pokrenuo ovršni postupak temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 2. srpnja 2008.g., radi prinudne naplate novčane tražbine u iznosu od 24.800.000,00 EUR-a, te je predložena ovrha na nekretninama ovršenika, ovdje II tuženika, na kč. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada mješovite uporabe broj 21 i 23 [adresa] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pravo građenja upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi poslovna zgrada 1759 m2 i podzemna garaža 2329 m2 sagrađena na pravo građenja na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 4088 m2 i to prodajom istih i namirenje ovrhovoditelja. Sud je 12. prosinca 2013.g. donio rješenje o ovrsi te se na temelju ovršne isprave odredila ovrha na nekretnini ovršenika i pravo građenja.

5. Ugovorom o kreditnom poslu s inozemstvom između I tuženika, II tuženika kao korisnika kredita i Osijek-Koteksa kao mjeničnog dužnika od 2. srpnja 2008.g. odobren je II tuženiku jednokratni kredit u visini od 26.000.000,00 EUR-a za refinanciranje obveza nastalih uz realizaciju projekta za izgradnju poslovno-stambenog objekta u Blok centru II Osijek, za izgradnju poslovno-stambenog objekta u Blok centru II Osijek i to na nekretnini upisanoj u zk. uz. 17352 k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] te za obrtna sredstva.

6. Prema Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 2. srpnja 2008.g. sklopljenim između I tuženika kao vjerovnika i II tuženika kao dužnika i založnog dužnika, utvrđuje se postojanje potraživanja vjerovnika prema založnom dužniku i fiducijalnom dužniku temeljem navedenog Ugovora o kreditu. Člankom 2. ovog Ugovora stranke su suglasne da se radi osiguranja svih tražbina zasnuje založno pravo u korist vjerovnika na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa], vlasništvo II tuženika i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pravo građenja na kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica 4088 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vlasništvo Grada Osijek, a nositelja prava građenja II tuženika.

7. Tužiteljica je izjavila prigovor na rješenje o ovrsi kao treća osoba, budući je s II tuženikom zaključila kupoprodajni ugovor nazvan Predugovor 30. svibnja 2011.g. kojim je od II tuženika kupila etažnu cjelinu stambenog prostora opisanog u izreci presude za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 221.739,38 EUR-a, koja cijena je isplaćena u pretežitom dijelu na račun prodavatelja, II tuženika, te je temeljem tog prigovora ovaj sud donio rješenje broj Ovr-4006/2013-39 od 15. prosinca 2014.g. kojim je tužiteljicu uputio na parnicu protiv tuženika, a radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom.

8. II tuženik kao prodavatelj, te tužiteljica i VZ kao kupci su 30. svibnja 2011.g. zaključili Predugovor o kupoprodaji nekretnina za ukupnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 221.739,38 EUR-a. Člankom 8. Ugovora ugovorne strane su suglasne da će po završetku etažne diobe više stambene zgrade na kojoj se nalaze predmetne nekretnine i uknjižbe iste u zemljišnoj knjizi ovog suda sačiniti konačni ugovor o prodaji nekretnina kojim će prodavatelj dozvoliti kupcu, uz uvjet da je platio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, uknjižbu prava vlasništva na nekretninama u zemljišnim i drugim javnim knjigama na svoje ime.

9. Iz preslika uplatnica tužiteljice II tuženiku je razvidno da je ista 30. svibnja 2011.g. II tuženiku platila 166.082,73 kn, a 26. srpnja 2011.g. 1.000.000,00 kn. 10. Iz provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da je tužiteljica II tuženiku po Predugovoru o kupoprodaji stana uplatila 155.507,26 EUR-a, dok razlika od 66.232,12 EUR-a nije uplaćena, dok uplaćena sredstva II tuženik nije proslijedio u korist računa I tuženika.

11. Prema odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP-a) tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema stavku 2. istog zakonskog članka, takva se tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjev za činidbu iz tog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

11.1. Razrađujući procesnu pretpostavku pravnog interesa za traženjem deklaratorne zaštite, zakon određuje da pravo na ovu zaštitu postoji, između ostalog, kad je to posebnim propisima predviđeno, bilo da zakon daje neposredno ovlaštenje određenoj osobi da pokrene parnicu, bilo da ovlašćuje sud da određenu osobu uputi na pokretanje parnice (npr. u ovršnom ili stečajnom postupku, u ostavinskom ili u nekim drugim izvanparničnim postupcima), pa u tom slučaju zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja od dužnosti da dokazuje svoj konkretni pravni interes.

11.2. U konkretnom slučaju tužitelj je prije navedenim rješenjem u ovršnom postupku upućen na pokretanje ove parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom i to na temelju odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13, 93/14 – u daljnjem tekstu OZ) Stoga je tužitelj u konkretnom slučaju oslobođen obveze dokazivanja konkretnog pravnog interesa na pokretanje ove parnice.

11.3. Nijednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenja nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da je tužba postala nedopuštena. Prema odredbi čl. 62. st. 1. t. 4. OZ, nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostalog ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrha proglašena nedopuštenom, te iz te odredbe jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe. Odredba čl. 56. st. 1. OZ razrada je navedene odredbe o protuovrsi koja tek omogućuje tužitelju da u postojećem parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zahtjeva vraćanje onog što je ovrhovoditelj provedbom ovrhe dobio.

11.4. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1012/2020-2 od 22. prosinca 2020. izrazio je pravno shvaćanje: "Tužitelj koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenog u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući sukladno tom rješenju podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, pa iako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena.

12. Sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, a kako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima svaka stranka snosi svoje troškove.

Osijek, 18. prosinca 2024.

S U D A C

SAŠA REŠETAR

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.

DOSTAVITI

- pun. tužitelja

- pun. tuženika