Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj: Gž Ob-288/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice, maloljetne RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa zakonska zastupnica, majka LL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a ovu zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, Dalmatinska 18/II, protiv tuženika ML iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Opačak, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Augustra Cesarca 12, radi izmjene odluke o uzdržavanju, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-938/2021-29 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-938/2021-29 od 4. listopada 2024.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I./ Mijenja se obaveza uzdržavanja određena presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-564/2014 od 17. prosinca 2014. na način da se ocu ML nalaže da za maloljetnu tužiteljicu GL doprinosi mjesečno umjesto ranijeg iznos od 1.000,00 kn/132,72 eura1 u iznosu od 300,00 eura najkasnije do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec počevši od 29. rujna 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za razdoblje od 29. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na račun majke LL.

II./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od 4. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku 15 dana.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu u cijelosti i iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), ne predlažući određeno način odlučivanja po žalbi.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Tuženikova žalba nije osnovana.

5.Predmet odlučivanja i u ovom žalbenom stadiju postupka je prvostupanjska odluka kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev radi izmjene iznosa uzdržavanja malodobne tužiteljice RL, rođene **.**.2010., koju obvezu ima tuženik ML kao djetetov otac i roditelj s kojim dijete ne stanuje, a temeljem pravomoćne presude Općinskoga suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 564/2014 od 17. prosinca 2014.

6.U postupku koji je prethodio odlučivanju prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

-kako je tuženik otac maloljetne tužiteljice RL, koje dijete je 17. kolovoza 2010. rodila majka LL i da je dijete rođeno u braku roditelja,

-kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-564/2014 od 17. prosinca 2014., pored ostaloga, naloženo tuženiku za uzdržavanje maloljetne tužiteljice doprinositi mjesečno iznosima od po 1.000,00 kn, počevši od 17. prosinca 2014. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s dospijećem do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve s pripadajućim zateznim kamatama, na račun djetetove majke i zakonske zastupnice,

-kako iz iskaza djetetove majke proizlazi da su se nakon donošenja spomenute ranije sudske odluke okolnosti promijenile, troškovi života bitno porasli, a dijete je sada u pubertetu, kako sada troškovi režija za njezino kućanstvo variraju ovisno o godišnjem dobu od 1.500,00 kn do 2.200,00 kn te su veći troškovi prehrane, a tužiteljica ima poremećaj u prehrani zbog čega konstantno i varira u kilaži, kako je podigla hipotekarni kredit za kupnju stana i mjesečna rata kredita je 320,00 eura, da su najveći školski troškovi na početku školske godine kada potroši od 2.000,00 kn (265,44 eura) do 2.500,00 kn (331,80 eura), dijete nosi naočale, ima astigmatizam i svakih 6 mjeseci mora na kontrole, barem jednom godišnje kupuju nove naočale, a najjeftiniji okviri su oko 1.400,00 kn (185,81 eura) pa na više, kako je dijete ranije pohađalo izvanškolske aktivnosti, ali više ne ide zbog problema sa zdravljem, ima problema s reumatitisom koji joj se odrazio na zglobove, sa školom ide na neke izlete što stoji od 200,00 kn (26,54 eura) pa na više, jednom ili dva puta mjesečno ide u kino ili slično i tada dobije džeparac od 150,00 kn (19,90 eura) do 200,00 kn (26,54 eura), kako i kako tuženik osim uzdržavanja djetetu daje nešto novca kada je dijete kod njega i tada joj kupi jedan ili dva odjevna predmeta,

-kako iz tuženikova iskaza proizlazi da je u vrijeme ranije odluke on radio u Njemačkoj, ali se vratio u travnju 2022. godine, kako u Njemačkoj nije bio zaposlen, a živio je s kolegama, kako se nije želio cijepiti protiv Covida-19 te je eventualno mogao raditi „po tjedan dana na gradilištu“, a nakon pola godine se odlučio vratiti, kako u razdoblju od travnja 2022. pa do 5. prosinca 2022., kada se ponovno zaposlio u Hrvatskoj nije radio ništa, čak ni „na crno“, nije se mogao prijaviti u Hrvatskoj jer još nije bio odjavljen iz Njemačke, kako su mu od ožujka 2022. godine preko FINA-e bili blokirani svi računi radi neplaćanja uzdržavanja, a od kada se zaposlio 5. prosinca 2022. zarađuje ovisno o vremenskim uvjetima, da je u mjesecu prosincu zaradio 750,00 eura, a nakon toga kada je bilo bolje vrijeme 1.100,00 eura, kako nema nikakve imovine u vlasništvu, nekretnina ni osobno vozilo, kao i da ne bi mogao plaćati uzdržavanje više od 1.500,00 kn mjesečno jer plaća režije mjesečno oko 150,00 eura, a njegov otac ima mirovinu 200,00 eura, dok mu je majka domaćica i nema mirovinu, a on za svoju osobnu potrošnju mjesečno troši oko 300,00 kn,

-kako je 3. rujna 2024. tuženik naveo kako mu je plaća u razdoblju od mjeseca kolovoza 2023. do rujna 2024. iznosila od 890,00 do 920,00 eura, ovisno o mjesecu, a malodobna tužiteljica sada ima 14 godina života,

-kako iz priloženoga Obračuna plaće za tuženika za mjesec listopad 2021. godine proizlazi da je tuženik ostvario plaću u neto iznosu u visini od 1.878,20 eura, da iz Potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave proizlazi da tuženik u 2021. godini nije ostvario nikakav dohodak u Republici Hrvatskoj, dok iz druge Potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave proizlazi da tuženik u 2022. godini nije ostvario nikakav dohodak u Republici Hrvatskoj, a iz treće Potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave proizlazi da tuženik u razdoblju od siječnja 2023. do kolovoza 2023. u Republici Hrvatskoj ostvario dohodak u iznosu od 5.595,90 eura, od kojeg treba oduzeti iznos poreza od 269,75 eura pa se dobije iznos od 5.326,15 eura kojem treba pribrojiti iznos od 1.193,22 eura po osnovi neoporezivih primitaka pa je ostvario prihode u ukupnom iznos od 6.519,37 eura, odnosno prosječno mjesečno 814,92 eura,

-kako iz priloženoga Ugovora o najmu obiteljske kuće od 15. siječnja 2019. proizlazi da je tuženik tada živio u [adresa] te je najam kuće plaćao mjesečno u iznosu od 890,00 eura,

-kako je pregledom Uvjerenja o vlasništvu vozila Stanice za tehnički pregled od 5. listopada 2023. utvrđeno da je tuženik vlasnik vozila Volkswagen Golf JXD 1989. godine, koji automobil je odjavljen 23. srpnja 2010.,

-kako su djetetove mjesečne potrebe za uzdržavanje najmanje u iznosima od po 700,00 EUR-a.

7.Polazeći od ovih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako je u razdoblju nakon donošenja ranije pravomoćne sudske odluke kojom je određena obveza uzdržavanja, spomenute presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 17. prosinca 2014., došlo do izmjene okolnosti na strani malodobne tužiteljice i na strani tuženika. Naime, kako do promjene dolazi činjenicom djetetovog odrastanja jer je tužiteljica sada starija, pohađa školu, a i troškovi života su porasli. Osim toga, kako je tuženik u trenutku podnošenja predmetne tužbe u rujnu 2021. radio u Njemačkoj te je dostavio i obračun plaće za listopad 2021. godine (i to u razdoblju kada je pandemija Covid -19 trajala već godinu i pol) pa sud nije prihvatio njegove navode da zbog pandemije ne bi mogao ostvarivati prihode i u razdoblju nakon podnošenja tužbe, a posebno i navodeći kako se u Hrvatskoj nije zaposlio jer se nije odjavio u Njemačkoj pa se, prema stavu suda, tuženik svojim postupanjem doveo u tu situaciju. Kako se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta, a tuženikovo ponašanje i dovođenje u situaciju da ne ostvaruje prihode ne može utjecati na njegovu obvezu uzdržavanja maloljetnog djeteta, kako je sud dužan, osim prihoda i imovinskih prilika, uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja dok će se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzeti u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, a pritom uzdržavanje djece ima prednost pred uzdržavanjem bračnog ili izvanbračnog druga i roditelja. Stoga je prvostupanjski sud, cijeneći navedene potrebe tužiteljice kao i tuženikove mogućnosti doprinositi za uzdržavanje, posebno i to što je u vrijeme podnošenja tužbe tuženik ostvarivao više prihode, kada je tužiteljica bila mlađa i u dobi od 11 godina, dok je povratkom u Hrvatsku ostvarivao manje prihode, ali je i tužiteljica postala starija, obvezao tuženika od podnošenja tužbe pa nadalje za djetetovo uzdržavanje doprinositi mjesečnim iznosima od 300,00 EUR-a te je tužbeni zahtjev prihvaćen.

8.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sadržajno upućuje žalba, kao niti bitne povrede postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

9.I navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom kao pravilna prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima takva utvrđenja nisu dovedena u sumnju.

10.Člankom 288. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015, 98/2019, 49/2023., u daljnjem tekstu ObZ) propisano je kako su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

11.Člankom 285. ObZ-a propisano je kako osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku ili promjeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Člankom 432. stavak 1. ObZ-a propisano je kako će sud u presudi kojim se povećava iznos uzdržavanja utvrditi povećani iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojega ga treba plaćati.

12.Prije svega valja navesti kako je nakon donošenja ranije pravomoćne sudske odluke kojom je određena obveza uzdržavanja, presude od 17. prosinca 2014., i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, došlo do promjene okolnosti na strani malodobne tužiteljice, koje promjene nedvojbeno znače i povećanje djetetovih potreba za uzdržavanjem, jer su se protekom vremena i odrastanjem nedvojbeno i povećale te potrebe, a posebno i imajući u vidu djetetove određene zdravstvene probleme promjene u pohađanju redovite škole. Osim toga, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi i nedvojben zaključak kako djetetove potrebe u konkretnom slučaju očito nije moguće utvrditi i u povećanom iznosu (članak 315. stavak 1. ObZ-a, a kako bi se dalo zaključiti iz stava prvostupanjskog suda), no u svakom slučaju djetetove osnovne mjesečne potrebe za uzdržavanjem iznose 300,00 EUR-a. Naime, cijeneći sveukupna gospodarska kretanja u europskom gospodarskom području, dio kojeg je i gospodarstvo Republike Hrvatske i u razdoblju razmjerno visokih inflatornih kretanja i s tim povezene učestale promjene i povećanja cijena proizvoda i usluga, a imajući u vidu i općepoznate činjenice aktualnih cijena prehrambenih proizvoda, odjevnih predmeta i pojedinih vrsta usluga u Republici Hrvatskoj, kao i cijeneći troškove školovanja pa i uz određenu prosječnu razinu životnog standarda, ovaj drugostupanjski sud drži kako je za uzdržavanje malodobne tužiteljice, djeteta koje je sada u dobi od navršenih četrnaest godina života, dostatno mjesečno izdvojiti iznose od oko 300,00 EUR-a i to za podmirivanje djetetovih osnovnih potreba, troškova prehrane, odijevanja, stanovanja i školskih troškova, a tuženik je nedvojbeno u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje svog djeteta tim novčanim iznosima.

13.Tuženik je radno sposoban roditelj, muškarac mlađe životne dobi i nema značajnijih zdravstvenih tegoba, a kao roditelj s kojim dijete ne stanuje i koji je u obvezi novčano doprinositi za djetetovo uzdržavanje, ostvaruje prihode radom i zasigurno je u mogućnosti ostvarivati radom i značajnije i veće prihode od onih koje je u ovom postupku bilo moguće utvrditi, a dijete prati životni standard roditelja koji ga je u obvezi uzdržavati (članak 311. stavak 2. ObZ-a). Dakle, prema stavu ovog suda osnovne potrebe maloljetne tužiteljice za uzdržavanjem moguće je podmiriti navedenim i dosuđenim novčanim iznosima, iako je prvostupanjski sud djelomice pogrješno utvrdio mjesečne potrebe maloljetne tužiteljice za uzdržavanjem u iznosu od 700,00 EUR-a, opravdavajući to time što dijete ima i određene troškove koji prelaze okvire primarnih potreba. Naposljetku, a očitujući se ujedno i o tuženikovim žalbenim navodima, ovaj sud drži kako je ovako utvrđenim iznosima vodio računa o svim osnovnim životnim troškovima kojima je dijete izloženo u sredini u kojoj živi, kao i o tomu da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja (članak 315. stavak 1. ObZ-a).

14.Glede žalbenih navoda treba ponoviti kako tuženik potpuno neutemeljeno nastoji prikazati da bi djetetove potrebe za uzdržavanjem valjalo utvrditi u nižim novčanim iznosima od onih koje je utvrdio ovaj drugostupanjski sud, jer potrebe malodobne djece za uzdržavanjem u svakom slučaju treba sagledavati i utvrditi imajući u vidu djetetovu životnu dob i općepoznate činjenice aktualnih cijena i troškova života u (najčešće urbanoj) sredini u Republici Hrvatskoj u kojoj dijete živi, posebno i cijeneći aktualna inflatorna kretanja, i to sagledavajući cijene prehrambenih proizvoda, odjevnih predmeta, školskog pribora kao i pojedinih usluga i troškova stanovanja, a ukupne životne potrebe maloljetne tužiteljice dosežu mjesečne iznose koje je utvrdio ovaj sud. Neutemeljeno tuženik u žalbi ističe da bi bio u obvezi plaćati manje iznose uzdržavanja od onih koje je utvrdio ovaj sud, pozivajući se i na svoje životne troškove, kao i na prihode i troškove koje ima djetetova majka, jer dijete živi u [adresa] i ima potrebe prema uvjetima i standardima sredine u kojoj živi, a kako je rečeno, tuženik je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje svog djeteta navedenim novčanim iznosima, dok se majci vrjednuje rad i briga koju ulaže u podizanje djeteta. Konačno valja navesti i da je, u slučaju bitne promjene okolnosti temeljem kojih je odluka donijeta, moguće tražiti izmjenu odluke o uzdržavanju sukladno odredbama članka 430. ili članka 432. ObZ-a.

15.Neutemeljeno tuženik u žalbi ukazuje i kako je prvostupanjski sud pogrješno cijenio njegove životne troškove i obveze koje ima zbog ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, odnosno i da je njegov sadašnji životni standard lošiji od onoga u vrijeme donošenja ranije odluke s obzirom da, kako je rečeno, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi nedvojben zaključak kako je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje svog djeteta navedenim mjesečnim iznosima i to bez štetnih posljedica za sebe i svoje nužno uzdržavanje i za uzdržavanje članova svoje obitelji koje je u obvezi uzdržavati, a možebitne druge tuženikove obveze ne utječu na njegovu predmetnu obvezu uzdržavanja. Na dosuđene iznose tužiteljici je pravilno priznata i pripadajuća zatezna kamata po stopi prema članku 29. ZOO-a.

16.Iz iznijetoga proizlazi kako je prvostupanjski sud pobijanom odlukom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pa je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

18.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Rubić