REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3463/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kožul, odvjetnik u Odvjetničkom društvu KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 47, protiv tuženika Hrvatske ceste društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/2019-35 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-609/2019-35 od 26. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.282,67 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 28. studenog 2018. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.028,56 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 26. travnja 2024. do isplate.
2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da je tužitelj dokazao osnovu i visinu utuženog potraživanja jer je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja pa tužitelj osnovano u smislu odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) regresno potražuje od tuženika isplatu utuženog iznosa naknade iz osiguranja kojeg je tužitelj isplatio oštećenici ŽE.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka opisanu u čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) jer nije obrazložio dosuđeni iznos naknade štete u visini od 69.940,27 kuna. Ističe da je još u tužbi osporio visinu tužbenog zahtjeva te je naveo da iz tužbe nije razvidno na koji način je tužitelj utvrdio da je utuženi iznos nesporan. Navodi da je tužitelj svojevoljno oštećenici ŽE isplatio ukupno isplatio iznos od 119.940,27 kuna, iako je bio dužan isplatiti ukupno iznos od 74.464,00 kuna, s obzirom na to da je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj Pn-4511/2012 preinačena presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1343/19, i to na način da je tužbeni zahtjev oštećenice ŽE prema ovdje tužitelju umanjen za 20% doprinosa nastanku štete te joj je u konačnici pravomoćno dosuđen ukupni iznos naknade štete od 24.464,00 kuna (iznos od 93.080,00 kuna umanjen za doprinos na od 20% - što iznosi od 74.464,00 kuna - umanjeno za već uplaćeni iznos od strane ovdje tužitelja od 50.000,00 kuna). Pritom ističe da se tužitelj od njega već regresirao za iznos od 50.000,00 kuna na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-367/16. Stoga navodi da je nejasno na koji način je ovdje tuženik dužan tužitelju isplatiti ukupno iznos od 119.940,27 kuna, ukoliko je tužitelj bio dužan ŽE isplatiti ukupno iznos od 74.464,00 kuna. Zaključno, ističe da je prvostupanjski sud primijenio pogrešnu izmjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.282,67 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koju je isplatio trećoj osobi ŽE po štetnom događaju od 24. prosinca 2011. na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti (polica 211001654135) po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj Pn-4511/12 od 12. listopada 2018.
8. Suprotno stajalištu tuženika visina potraživanja dokazana je potvrdom o isplati od 28. studenog 2018. iz koje je razvidna uplata koju je tužitelj uplatio navedenoj oštećenici pa u skladu s odredbom čl. 963. ZOO-a tom isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Odnosno, dolazi do subrogacije, a s obzirom na to da je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik isključivo odgovoran za štetu, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.
9. U skladu s odredbom čl. 1107. st. 1. ZOO-a za štetu koju više osoba prouzroči zajedno odgovaraju sudionici za štetu solidarno pa je u skladu s odredbom čl. 1109. st. 2. ZOO-a udio svakog pojedinog sudionika sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja. U skladu s time primjenjujući odredbu čl. 45. st. 5. Zakona cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC) s obzirom na to da ophodarski dnevnici nisu ocjenjeni kao vjerodostojna dokumentacija jer je sačinjeno dva takva dnevnika koja se vremenski poklapaju, ali sadržano su u proturječnosti te da je utvrđeno da brzina kretanja osiguranika nije u vezi s nastankom štetnog događaja ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tuženika. Pritom se dodatno valja istaknuti da tijekom postupka nije predlagana niti utvrđivana činjenica da bi oštećena putnica u vozilu na bilo koji način doprinijela nastanku štetnog događaja pa da bi odgovornost tuženika u tom smislu bila manja, odnosno da bi odgovarao tužitelj kao osiguratelj prema sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti kao u odluci na koju se tuženik poziva (presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1343/19 od 12. svibnja 2021.). S tim u vezi valja imati na umu i odredbu čl. 1117. st. 1. ZOO-a koja propisuje da se me može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju.
10. Neosnovani su žalbeni razlozi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio izmjenu Tarife („Narodne novine“ broj 162/22) s obzirom na to da je pobijana presuda donesena 26. travnja 2024., a odredba Tbr. 48.3. Tarife određuje da sud kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedenu odredbu, odnosno suprotno stajalištu nije trebalo na određene radnje primijeniti odredbe ranije Tarife.
11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
