Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3134/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Marija Soljačića, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe VRTNI CENTAR GERONT d.o.o. i okrivljenog OŽ, zbog prekršaja iz članka 115. stavka 1. alineje 24. i stavaka 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine br. 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22), povodom žalbe okrivljene pravne osobe VRTNI CENTAR GERONT d.o.o. i okrivljenog OŽ podnesene po branitelju Ljubičić – Vrdoljak & partneri, Odvjetničko društvo, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 15. veljače 2024., broj: 41 Pp -7748/2022-9 na sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2024. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe VRTNI CENTAR GERONT d.o.o. i okrivljenog OŽ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Ukoliko okrivljena pravna osoba VRTNI CENTAR GERONT d.o.o. i okrivljeni OŽ plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
III. Okrivljena pravna osoba VRTNI CENTAR GERONT d.o.o. i okrivljeni OŽ dužni su naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 100 (sto)EUR , svaki, u roku od 30 (trideset) dana, po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba VRTNI CENTAR GERONT d.o.o. i okrivljeni OŽ, su proglašeni krivima i kažnjeni ,zbog prekršaja iz članka 115. stavka 1. alineje 24. i stavaka 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, prvookrivljenik novčanom kaznom u iznosu od 1.650,00 eura a drugookrivljenik od 660,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na ime troškova prekršajnog postupka platiti iznos od 70 eura, svaki.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja uložili žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
4.Žalitelji predlažu po da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5.Žalba nije osnovana.
6.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17., 118/18 i 114/22), ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te je u konkretnom slučaju našao da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti te da nije nastupila zastara prekršajnog progona koja nastupa u roku od četiri godine od počinjenja djela prekršaja.
7. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje na koje je valjano primijenio zakon te je odluku o krivnji i prekršajnoj odgovornosti valjano obrazložio.
8. Okrivljenici u pisanoj obrani a niti u žalbi objektivno i argumenitrano ne spore odlučne činjenice iz kojih proizlaze sva bitna obilježja inkriminiranog djela prekršaja, da su kritične zgode na način i pod uvjetima opisanim u činjeničnom opisu djela obavljali prijevoz za vlastite potrebe bez prijave nadležnom upravnom tijelu županije.
9. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelji ističu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona.
Žalitelji neosnovano ističu bitnu povredu postupka iz članka 195. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona jer se temeljem odredbe članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona glavna rasprava može održati bez nazočnosti okrivljenika pod uvjetima da njihovo ispitivanje nije potrebno i ako to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude te ako su bili uredno pozvani. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona jer su bile ispunjene zakonske pretpostavke za održavanje glavne rasprave održane dana 15.veljače 2024. godine , koja je provedena bez nazočnosti okrivljenika koji su bili uredno pozvani a njihovo odsustvo s glavne rasprave nije bilo od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude u konkretnom predmetu te je raspravi bio prisutan branitelj okrivljenika koji nije imao primjedbe na provedene dokaze niti je predlagao izvođenje drugih dokaza.
10. Nadalje žalitelji neosnovano ističu povredu prava obrane. Pravo na pravični postupak zajamčeno je člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pravo na pravični postupak sadržava minimalna prava na obranu i postavljeno je u članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a načela kontradiktornosti, jednakosti oružja i konfrontacijsko pravo su sastavnice načela pravičnosti predviđenog u članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članku 29. Ustava RH. Radi se o tri različite sastavnice prava na pravičan postupak koje se međusobno isprepliću. Kontradiktornost i jednakost oružja su načela i odnose se na obje stranke u postupku, a konfrontacija je pravo, i to pravo okrivljenika, ne i tužitelja. Načelo kontradiktornosti označava pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku, da se procesne radnje obavljaju u prisutnosti obiju stranaka koje imaju pravo i mogućnost da pri obavljanju tih radnji zastupaju svoje interese i izražavaju svoje stajalište. Načelo jednakosti oružja (Equality of arms) nije izrijekom predviđeno u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nego je razvijeno kroz praksu ESLJP-a u sklopu prava na pravično suđenje. Jednakost oružja traži da se svakoj stranci u postupku da mogućnost da iznese svoja stajališta pod uvjetima koji je neće staviti u bitno podređen položaj prema suprotnoj strani. Konfrontacijsko pravo je pravo okrivljenika da barem jednom u postupku ima mogućnost djelotvorno ispitati svjedoka optužbe. Konfrontacijsko pravo je okrivljenikovo pravo, ne i njegova dužnost, odricanje od konfrontacijskog prava je moguće i tada nema kršenja prava. Članak 82. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da se postupovnim odredbama ovoga Zakona utvrđuju pravila kojima se pred prekršajnim sudovima i svim drugim tijelima koja vode prekršajni postupak, osigurava pravično vođenje postupka i zaštita ljudskih prava. Članak 85. Prekršajnog zakona propisuje pravo na obranu i u stavku 2. propisuje da se okrivljeniku mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete.
U konkretnom slučaju okrivljenici su bili uredno pozvani na glavnu raspravu na kojoj su provedeni dokazi koji terete okrivljenike, nisu imali primjedbe niti daljnjih dokaznih prijedloga. Dakle, okrivljenicima je u prvostupanjskom postupku dana mogućnost konfrontacije te nije povrijeđeno načelo kontradiktornosti.
11. Žalitelji neosnovano ističu da sud nije obrazložio oblik krivnje. Naime, člankom 25. Prekršajnog zakona je propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera a navodi iz žalbe ne mogu okrivljenike ekskulpirati za najblaži oblik krivnje –nesvjesni nehaj.
12. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio olakotne okolnosti i otegotne okolnosti te je primijenio institut ublažavanja kazne iz članka 37. stavka 3. Prekršajnog zakona i izrekao novčane kazne ispod zakonski određenog minimuma za navedene prekršaje, te je svoju odluku valjano obrazložio smatrajući da će se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja postići i ublaženom novčanom kaznom ispod propisanog minimuma unatoč utvrđenoj otegotnoj okolnosti, te se s razlozima iz obrazloženja u potpunosti slaže i ovaj Sud.
13.Odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona je propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga, ukoliko okrivljenik u roku od trideset dana od primitka ove presude, plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
Odluka o troškovima postupka također je na zakonu utemeljena.
14. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 18. prosinca 2024. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić , v.r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
