REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1660/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRADNJA d.o.o., OIB 80617411375, Osijek, Ribarska 1, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Grubišić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GIS Aqua Austria GmbH - Glavna podružnica Split, OIB: 68501597558, Split, Put Supavla 1, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-179/2021-32 od 27. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Uvažava se tužiteljeva žalba i ukidaju presuda i točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-179/2021-32 od 27. veljače 2024. te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Petra Žanka poslovni broj Ovrv-186/2019 od 25. studenog 2019. i odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.895,26 EUR sa sporednim traženjima. Točkom II. izreke rješenja isti poslovni broj je naloženo tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 EUR.

2. Sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu utuženog iznosa po dva računa ispostavljena tuženiku i to za organizacijske troškove vođenja projekta prema odredbi čl. 11. Ugovora broj 491/15 od 20. srpnja 2015. kojim se tuženik obvezao za tužitelja izvesti radove projektiranja i izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Vukovara. Naime, sud obrazlaže da je odluku donio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te ocjenjuje da tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao niti ispravama koje prileže spisu, niti iskazima saslušanih svjedoka da su mu doista nastali organizacijski troškove koje je imao kao voditelj projekta, dakle nije dokazao postojanje i visinu svoje tražbine u iznosu utuženom u ovom postupku. Također sud iz rezultata dokaznog postupka, naročito iz iskaza svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika, utvrđuje da je ugovor između parničnih stranaka raskinut jer je tužitelj bio u problemima i predstečajnoj nagodbi, nije više izvodio radove u skladu s dinamičkim planom te je i ugovor između tužitelja i Vodovoda grada Vukovara jednostrano raskinut jer je tužitelj obustavio izvođenje radova u kolovozu 2018. Glede materijalnog prava sud se poziva na odredbu čl. 590. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalj: ZOO) ocjenjujući da se između stranaka radi o ugovoru o djelu, a citira i odredbu čl. 11. Ugovora broj 491/15 od 20. srpnja 2015. iz koje proizlazi da će se organizacijski troškovi vođenja projekta obračunavati izvođaču u iznosu od 1% od svake privremene i okončane situacije. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude i rješenja zbog svih žalbenih razloga ističući da je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede postupka koji se sastoji u nedostatku i nerazumljivosti izreke presude i rješenja, da presuda proturječi sama sebi i razlozima navedenim u presudi koji su nejasni i proturječni i da su isti u proturječnosti s odlučnim činjenicama i ispravama danim u postupku. Sud pogrešno odbija tužbeni zahtjev navodeći da je tužitelj trebao dokazati jesu li i koji to organizacijski troškovi nastali, što je suprotno odredbi čl. 11. Ugovora između parničnih stranaka kojom je ugovoreno da će se organizacijski troškovi vođenja projekta obračunavati tuženiku u iznosu od 1% od svake privremene i okončane situacije. Predmet ovog postupka je naplata upravo tog potraživanja, a tuženik je predmetne račune za organizacijske troškove vođenja projekta na temelju 7. privremene situacije te na temelju okončane situacije zaprimio i nije ih osporio u zakonskom roku, a nesporno je tuženik tužitelju izdao i ovjerio okončanu situaciju kao i privremenu situaciju broj 7. koje su osnova za izdavanje predmetnih računa. Tužitelj ponavlja na što se odnose navedeni organizacijski troškovi vođenja projekta, te smatra da, uvažavajući činjenicu da je tuženik ovjerio predmetnu privremenu i okončanu situaciju, nije sporno da su ti troškovi nastali te tuženik ima obvezu plaćanja, a tužitelj ima pravo na naknadu utvrđenu ugovorom. Također ističe da su prethodno tuženiku po istoj osnovi izdani računi za organizacijske troškove vođenja projekta na temelju 1. do 6. privremene situacije koje tuženik nije osporio i izvršio plaćanje. Stoga žalitelj smatra da nisu od utjecaja iskazi svjedoka i isti su bili nepotrebni za utvrđivanje činjenica i raspravljanje u ovom postupku, jer je iz materijalne dokumentacije u spisu, a osobito iz ovjerene privremene i okončane situacije, vidljivo da tužitelj nedvojbeno ima organizacijske troškove i da su isti nastali. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te da odredi naknadu troškova postupka tužitelju, uključujući i trošak žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama istaknutih žalbenih navoda pri čemu je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda zbog pogrešnog pravnog pristupa nema razloga o odlučnim činjenicama te ju za sada nije moguće ispitati.

7. Žalitelj osnovano ukazuje na počinjenu bitnu povredu postupka koja se sastoji u tome da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama s obzirom na činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u postupku koji je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga detaljno činjenično obrazložio osnovu zahtjeva za plaćanje po utuženim računima koji su, kako proizlazi ispostavljeni tuženiku na temelju odredbe čl. 11. Ugovora broj 491/15 na listu 38. do 50. spisa, koji je dopunjen Aneksima 1. i 2., s time da je u ugovoru kao naručitelj naveden tužitelj, a kao izvođač poslovna udruga koju čine Ginzler Stahl-u. Anglagenbau GmbH i Hydro Ingeniueure, Umwelttechnik GmbH iz Austrije, dok su aneksom br. 2. ugovoru stranke ugovorile da se sva plaćanja koja se odnose na izvođača vrše na račun podružnice izvođača, odnosno da izvođač iz osnovnog ugovora jamči za sve radove koji će se izvesti preko tuženikove podružnice u Splitu.

8. Iz odredbe čl. 11. Ugovora broj 491/15, koji se odnosi na ugovorena prava i obveze između stranaka u ovom postupku proizlazi da su stranke ugovorile naknadu za različite troškove, kako za usluge korištenja strojeva, alata, mehanizacije, zatim naknadu režijskih i organizacijskih troškova koji se odnose na električnu energiju, vodu, čuvarsku službu i dr., zatim troškove osiguranja, a u zadnjoj stavci čl. 11. ugovoreno je da će se organizacijski troškovi vođenja projekta obračunavati izvođaču i njegovim partnerima u iznosu od 1% od svake privremene i okončane situacije.

9. Žalitelj s pravom ukazuje na navedenu ugovornu odredbu, na koju je i tijekom postupka ukazivao u svojim očitovanjima i ukazivao je na različite vrste troškova koji se na temelju navedene odredbe ugovora između stranaka obračunavaju. Sud u razlozima obrazloženja ukazuje na navedenu ugovornu odredbu, međutim, ocjenjuje neosnovanim tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao jesu li ti troškovi uopće nastali i koja je visina tih troškova. Takvi razlozi obrazloženja nisu razumljivi s obzirom na sadržaj ugovorne obveze iz čl. 11. st. 5. citiranog Ugovora prema kojoj je ugovoreno da će se organizacijski troškovi vođenja projekta obračunavati u postotku od privremene i okončane situacije. Tužitelj je u dokaz pravilnosti ispostavljenih računa za navedene troškove u spis dostavio predmetnu 7. privremenu i okončanu situaciju te je u svojim očitovanjima ukazivao na obračun organizacijskih troškova vođenja projekta, s obzirom na iznose privremene odnosno okončane situacije, o čemu sud ne daje nikakve razloge, čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama sud nije dao razloge.

10. Žalitelj s pravom ukazuje i na nerazumljivost razloga koje sud daje u obrazloženju s obzirom na utvrđenja do kojih je došao saslušanjem svjedoka o tome kako je došlo do raskida ugovora između tužitelja i njegova naručitelja odnosno između tužitelja i tuženika, a zbog tužiteljevih problema uslijed kojih je prestao s izvođenjem radova na predmetnom projektu izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Vukovara. Međutim, s obzirom na nespornu činjenicu da je tuženik tužitelju ispostavio za obavljene radove 7. privremenu i okončanu situaciju, nije jasno u kakvoj vezi su ta utvrđenja o raskidu ugovora s obvezom iz odredbe čl. 11. Ugovora na koji se tužitelj s pravom poziva. Naime, i za slučaj raskida ugovora postoji obveza isplate onih obveza koje su dospjele prije raskida ugovora odnosno naknade za radove koji su obavljeni prije raskida ugovora, a prema sadržaju odredbe čl. 11. temeljnog ugovora proizlazi da su ugovorne strane ugovorile naplatu organizacijskih troškova vođenja projekta u fiksnom iznosu od 1% od svake privremene i okončane situacije, bez potrebe dokazivanja stvarnog iznosa takvih troškova. Tome u prilog govori i iskaz saslušanog ranijeg zakonskog zastupnika tužitelja, svjedoka ČD na ročištu radi zamolbenog saslušanja svjedoka kod Trgovačkog suda u Osijeku od 13. lipnja 2023. (list 176. -178. spisa) koji je iskazivao da se računi odnose na organizacijske troškove vođenja projekta u iznosu od 1% od privremene situacije, a da se ti troškovi odnose na troškove koje je tužitelj kao voditelj projekta imao prilikom vođenja projekta kao što su troškovi odlaska na sastanke i troškovi bankarske garancije kao i da se ti troškovi ne odnose na režijske troškove koji su se na poseban način obračunavali.

11. Odredbom čl. 336. st. 1.ZOO-a je propisano da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane. Stoga je sud, s obzirom na sadržaj ugovornih obveza koje su stranke preuzele, ostvario pogrešan pravni pristup kada je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim zbog propusta tužitelja dokazati jesu li ti troškovi nastali i u kojoj visini su nastali.

12. Presudu je zbog nedostatka razloga o odlučnim činjenicama valjalo ukinuti na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom suđenju će prvostupanjski sud zakazati novu glavnu raspravu te će ponovno ocijeniti već izvedene dokaze, naročito isprave u spisu, vodeći računa o pravilnoj primjeni materijalnog prava, i o činjenici da su stranke međusobne odnose u pogledu sporne tražbine uredile ugovorom na koji se tužitelj s pravom poziva, te će s obzirom na ugovorne odredbe i druge činjenice koje je tužitelj naveo kao podlogu svome zahtjevu, a to prije svega na činjenicu ispostavljanja privremene i okončane situacije za obavljene radove od strane tuženika, ponovno ocijeniti tužbeni zahtjev i o tome dati razloge koji ne proturječe sadržaju isprava u spisu. Pri tome će sud voditi računa i o činjenici da je tuženik pravodobno, prije zaključenja prethodnog postupka, istakao i prigovor radi prijeboja, kako to proizlazi iz tuženikova podneska od 2. travnja 2021. na listu 110. do 111. spisa. U ponovljenom postupku sud će u konačnoj odluci odlučiti i o ukupnim troškovima postupka, uključujući i trošak ovog žalbenog postupka.

Zagreb, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas