REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž R 133/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika [obrt] iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-675/2022-20 od 4. listopada 2024., dana 18. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
I Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća, pa se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točkama III i IV izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-675/2022-20 od 4. listopada 2024.,
-potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu zatraženih troškova postupka u točki III za iznos od 331,81 eura sa dosuđenim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja, 4. listopada 2024. do isplate
-preinačuje u preostalom pobijanom dijelu točke III i rješava:
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 331,81 euro, tj. za iznos od 62,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.
-potvrđuje u točki IV kojom se odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.
II Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o troškovima parničnog postupka sadržano u točkama III i IV izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-675/2022-20 od 4. listopada 2024. odlučeno je:
" III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 394,31 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."
2. Protiv ovoga rješenja žalbu je pravovremeno uložio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe kako je prvostupanjski sud tužiteljici pogrešno dosudio parnični trošak čime je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a te pogrešno primijenio materijalno pravo. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a kada je tužiteljici dosudio polovicu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i cijeli parnični trošak koji se odnosi na trošak financijskog vještačenja. Tuženik smatra kako je pogrešan stav prvostupanjskog suda o uspjehu tužiteljice u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva sa 100% jer je tužiteljica u odbijajućem dijelu presude u cijelosti odbijena s za zahtjevom za isplatom potraživanja po pojedinačnim mjesecima, a što znači da je tužiteljica glede tih potraživanja izgubila u sporu sa 100% kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. Navedeno znači da je tužiteljica u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, jednako kao i u pogledu visine tužbenog zahtjeva, uspjela u razmjerno neznatnom dijelu, pa se zbog toga tužiteljici nikako nije mogao dosuditi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku. Sve i kada bi prihvatilo ispravnim stajalište prvostupanjskog suda o tome da je tužiteljica uspjela u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva sa 100%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa razmjerno neznatnim djelom, i u takvom se slučaju pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljici nije mogao dosuditi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku jer je svaka stranka uspjela u sporu sa 50%. Nadalje, imajući u vidu činjenicu da je tužiteljici prihvaćen dio tužbenog zahtjeva od svega 2,06 eura, a odbijen joj je dio tužbenog zahtjeva od čak 1.723,34 eura, tuženik smatra da se tužiteljici nije mogao dosuditi niti trošak financijskog vještačenja. Tuženik predlaže nadležnom županijskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama III i IV izreke, odnosno podredno, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanoj točkama III i IV izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tuženik potražuje trošak žalbenog postupka koji se sastoji od troška sudske pristojbe za ovu žalbu protiv rješenja o trošku u iznosu od 150,00 eura.
3. Žalba tuženika je djelomice osnovana.
4. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj odluci sud u jednom dijelu nije pravilno primijenio materijalno pravo zbog čega je ovaj sud sukladno odredbi čl. 380.st.1.točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) odlučio kao u izreci. Odluka o troškovima postupka ima razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a u istoj odluci nisu počinjene niti bitne povrede iz čl. 365.st.2. Zakona o parničnom postupku.
5. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi da tužitelj je tužbom potraživao iznos od 1.725,40 eura, te je nakon provedenog financijskog vještačenja, tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, potražujući iznos glavnice od 2,06 eura. Tuženik se takvoj preinaci tužbe usprotivio (protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe). S obzirom na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe temeljem odredbe čl. 193.st.2. ZPP-a odlučeno je kao u stavku II. ove presude, te je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti za iznos od 1.723,34 eura (1.725,40 eura – 2,06 eura).
5.1. Nadalje, prvostupanjski sud odluku o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, po Tbr.7.t.9. Odvjetničke Tarife, odnosno 100,00 eura, temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. Navedenom iznosu je valjalo pridodati PDV u visini od 25,00 eura, pa trošak iznosi 125,00 eura. Međutim, kako je tužitelj u sporu uspio u razmjerno neznatnom dijelu u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ali je u cijelosti uspio u odnosu na osnovu, valjalo mu je priznati trošak parničnog postupka u pola dijela, dakle u iznosu od 62,50 eura. U cijelosti mu je priznat trošak financijskog vještačenja u visini od 331,81 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 394,31 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška. Pri tome valja ukazati da je tuženik u obvezi platiti sudske pristojbe tek po pravomoćnom završetku ovog postupka, sukladno odredbi čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).
6. Tužiteljica je uspjela u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva sa 100%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa razmjerno neznatnim djelom, tako da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima i u takvom slučaju pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka. Međutim, sud je pravilno tužiteljici priznao u cijelosti plaćene troškove financijskog vještačenja u visini od 331,81 eura, budući je isti trošak bio potreban za vođenje ovog postupka i nužan da bi tužitelj određeno postavio tužbeni zahtjev, a isti pada na teret tuženika.
7. Zbog navedenog sud je pravilno tužiteljici dosudio trošak financijskog vještačenja u visini od 331,81 eura. Sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužiteljicu sa iznosom troška zastupanja po punomoćniku u iznosu od 62,50 eura.
7.1. Sud pravilno navodi da tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka jer je u obvezi platiti sudske pristojbe tek po pravomoćnom završetku ovog postupka, sukladno odredbi čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), a s druge strane svaka strana snosi svoje troškove postupka, zbog čega ga je sud pravilno u točki IV odbio sa istim zahtjevom.
8. Radi iznijetog, a temeljem odredbe čl. 380.st.1.točka 2 i 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke.
9. Tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka s obzirom na činjenicu da je uspio sa manjim dijelom žalbenih navoda, a imajući u vidu i visinu pristojbe na žalbu protiv rješenja o troškovima postupka i činjenicu da istu nije platio. Zbog navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke.
U [adresa], 18. prosinca 2024.
Sudac
Renata Marić
