Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-2033/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Marini Sršić, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Hrvoju Čipčić - Bragadinu, odvjetniku iz Zagreba, radi raskida ugovora i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-14856/2010 od 24. svibnja 2021. na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P- 14856/2010 od 24. svibnja 2021. u točkama I), II.2), III) i IV) izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 310.608,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.10.2010. do isplate, dok je toč. II) izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim je tužitelj zahtijevao raskid Ugovor o poslovnoj suradnji br. 01/2009 od 16.06.2009.g. sklopljen između stranaka o poslovnoj suradnji i zajedničkim interesima na projektu organiziranja i vođenja poslovanja salona za Tajlandsku masažu, financiranju tog projekta, te prodaji usluga djelatnika i djelatnica salona na području Republike Hrvatske, te kojim je zahtijevao naknadu štete u iznosu od 110.440,70 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate i kojim je zahtijevao naknadu izmakle dobiti od 01.07.2009. do 31.10.2010. u iznosu od 80.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do konačne isplate, a od 01.11.2010. pa nadalje iznose od po 5.000,00 mjesečno. Nadalje toč. III) izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 33.527,80 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je toč. IV) izreke odbijen tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 111.482,50 kn.

2. Protiv toč. II. 2.) izreke citirane prvostupanjske presude kojom je odbijen tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 110.440,70 kn i protiv toč. IV) izreke kojom je odbijen tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačenje pobijane odluke.

3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da o odlučnim činjenicama postoji proturiječnost između razloga presude i sadržaja isprave i zapisnika o iskazima danim tijekom postupka. Navodi da je zahtijevao naknadu štete iz razloga što da je izvršio plaćanje iznosa od 271.048,70 kn društvu Vitalna energija d.o.o. na ime preuređenja poslovnog prostora u Zagrebu, na adresi [adresa], a po kojem osnovu da mu je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev do iznosa od 160.608,00 kn, dok ga je u preostalom dijelu od 111.482,50 kn odbio. Navodi da je tijekom postupka Potvrdom o plaćanju od 07.10.2010. dokazao da je na račun društva Vitalna energija d.o.o. uplatio iznos od 271.048,70 kn za izvršene radove temeljem Ugovora br. 081010 od 09.10.2009. i Ponude br. 0904092 od 09.10.2009, pa da nije jasno iz kojeg razloga je sud prihvatio procjenu građevinskog vještaka da vrijednost izvedenih radova iznosi 160.608,00 kn, iako da se radilo o preuređenju poslovnog prostora koji je kompletno renoviran i uređen. Navodi da sud nije pravično cijenio ispostavljeni račun društva Vitalna energija d.o.o. kojeg je u cijelosti podmirio, a kojeg da tuženik nije osporio. Osporava i odluku o trošku jer da mu je sud trebao dosuditi naknadu štete u visini od 271.048,70 kn, pa da je u većem dijelu uspio u sporu.

4. Protiv toč. I) i III) izreke citirane prvostupanjske presude žalbu podnosi i tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a, te predlaže preinačenje pobijane odluke, odnosno podredno ukidanje i vraćanja na ponovni postupak.

5. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da pobijana odluka uopće na sadrži pravnu osnovu temeljem koje je sud dosudio tužitelju iznos od 310.608,00 kn, niti takva odluka ima uporišta u provedenim dokazima. Navodi da sud tijekom postupka nije proveo sve po njemu predložene dokaze, niti je dao obrazloženje za to. Navodi da iz provedenih dokaza proizlazi da se iznos od 150.000,00 kn ne odnosi na tužiteljevo ulaganje u zajedničko poslovanje, već da se taj iznos odnosi na isplatu 50% dobiti iz poslovanja ostvarenog na moru tijekom ljeta 2009. kojeg mu je tužitelj isplatio na tekući račun. Navodi da podredno čak i da se navedeni iznos odnosi na tužiteljev ulog u zajedničko poslovanje, da bi tada imao pravo samo na povrat 50% tog iznosa od 75.000,00 kn. Navodi da sud nije otklonio njegove prigovore na zakonitost postupanja tužitelja u zastupanju društva Vida energija d.o.o., Vitalna energija d.o.o. i Ipim Projekt d.o.o. protivno odredbi čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima, a što da sklopljene ugovore čini ništetnim. Navodi da sud u pobijanoj presudi uopće nije raspravio iznijete prigovore nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije i prigovora zastre. Navodi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer da je iz dostavljenih prometa po tekućem računu razvidno da je na tužiteljev tekući račun na ime zajedničkih troškova tijekom 2009. i 2010. uplatio iznos od 208.000,00 kn što da znatno premašuje ukupne troškove uređenja tog salona, a tijekom postupka da nisu utvrđeni ukupni troškovi zajedničkog poslovanja, niti ostvarena dobit. Osporava i odluku o trošku jer da je trebalo u cijelosti obvezati tužitelja da mu nadoknadi parnični trošak.

6. Tuženik je u odgovoru na žalbu tužitelja istakao da osporava sve iznijete navode jer da je pobijana odluka u odbijajućem dijelu zakonita.

7. Žalbe stranaka su osnovane.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom novčanog iznosa od 421.048,70 ( 150.000,00 kn + 271.048,70 kn ), a koje iznose da je platio na ime ispunjenja Ugovora o poslovnoj suradnji br. 01/2009 od 16.06.2009. zaključenog sa tuženikom.

9. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao i raskid predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji br. 01/2009 od 16.06.2009., te naknadu izmakle dobiti, međutim sa tim dijelom tužbenog zahtjeva je pravomoćno odbijen obzirom da na taj dio pobijane prvostupanjske odluke nije podnijeta žalba.

10. Donoseći pobijanu presudu nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:

- da su stranke 16.06.2009. sklopile predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji vezano za projekt salona za tajlandsku masažu,

- da se po tom ugovoru tuženik obvezao osigurati dovođenje stručnjaka za masažu iz Tajlanda, potrebnu dokumentaciju za obavljanje djelatnosti masaže, pomagati u vođenju poslovanja te pribaviti 50% potrebnih financijskih sredstava, a tužitelj da se obvezao pribaviti 50% potrebnih financijskih sredstava, pronaći adekvatan poslovni prostor, organizirati i voditi preuređenje poslovnog prostora te voditi brigu o poslovanju tvrtke i stalnom unaprjeđenju prodaje usluga masaže,

- da je tužitelj uplatio tuženiku iznos od 150.000,00 kn, a koju činjenicu tuženik niti ne spori, već spori osnovu uplate

- da se poslovanje obavljalo u [adresa] i na moru,

- da je tužitelj uredio, odnosno adaptirao poslovni prostor u [adresa], za pružanje usluga masaže

- da je predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji raskinut 09.04.2010. na temelju jednostranog otkaza od strane tuženika dopisom od 08.04.2010. (list 45 spisa) sukladno odredbi čl. 6. Ugovora

- da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je tužitelja platio trošak adaptacije poslovnog prostora na adresi [adresa]

- da je visina tog troška utvrđena provedenim građevinskim vještačenjem kojeg sud ocjenjuje objektivnim, stručnim i danim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a prema kojem ukupna procijenjena vrijednost radova iznosi 160.608,00 kn,

- da iz Potvrde o plaćanju ( list 23 spisa) po osnovi Računa br. 0904092 od 15.3.2010. ( list 19-20 spisa) proizlazi da je tužitelj na račun Vitalna energija d.o.o. Zagreb dana 07.10.2010. uplatio iznos od 271.048,70 kn, pa da kako je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da vrijednost radova učinjenih u poslovnom prostoru na adresi [adresa], iznosi 160.608,00 kn, to da je tuženik obvezan tužitelju, temeljem čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) isplatiti iznos od 160.608,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe tj. od 15.10.2010. pa do isplate

- da je nesporno tužitelj izvršio plaćanje i iznosa od 150.000,00 kn na ime ulaganja u projekt salona za tajlandsku masažu, sukladno čl. 2.3. Ugovora o poslovnoj suradnji od 16.06.2009. i to na tekući račun tuženika uplatom iznosa od 144.629,46 kn (koju uplatu dokazuje Potvrdom Zagrebačke banke d.d. od 12.10.2010. u kojoj je navedeno da je uplata izvršena na tekući račun br. 3221840008 - list 22 spisa, tuženik ne osporava da je to njegov tekući račun - list 513 spisa), a ostatak u iznosu od 5.370,54 kn izravno na ruke tuženiku (koje tvrdnje tužitelja tuženik nije osporio – list 41 )

- da tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao svoje tvrdnje da bi se iznos od 150.000,00 kn odnosio na isplatu dobiti od poslovanja na moru,

- da tuženik tijekom dokaznog postupka ničim nije dokazao niti svoju tvrdnju iz stranačkog iskaza da je u posao s tužiteljem uložio "između 350.000,00 kn i 370.000,00 kn",

- da je stoga tuženik, temeljem čl. 368. st. 2. ZOO, obvezan vratiti tužitelju iznos od 150.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe tj. od 15.10.2010. do isplate.

11. Slijedom navedenog pobijanom presudom prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev na način da tužitelju dosuđuje iznos od 160.608,00 kn na ime plaćenog troška adaptacije poslovnog prostora i iznos od 150.000,00 kn na ime ulaganja u projekt salona za tajlandsku masažu, odnosno ukupno iznos od 310.608,00 kn, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev. Odluku o parničnom trošku donosi na temelju čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

12. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. ZPP-a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Međutim osnovani su žalbeni navodi stranaka da je prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje posljedično čemu je pogrešno primjenio materijalno pravo.

14. Naime, predmetnim Ugovorom o poslovnoj suradnji br. 01/2009 od 16.06.2009. ( list 8-12 spisa ) stranke su regulirale međusobna prava i obveze u cilju poslovne suradnje i zajedničkog interesa na projektu organiziranja i vođenja poslovanja salona za Tajlandsku masažu na području Republike Hrvatske, te se tuženik obvezao osigurati dovođenje stručnjaka za masažu iz Tailanda i osigurati potrebnu dokumentaciju koja će omogućiti izvršavanje obavljanja djelatnosti masaže po zakonima i propisima Republike Hrvatske, te pribaviti 50% potrebnih financijskih sredstva iz eksternih izvora, dok se tužitelj obvezao pribaviti 50% potrebnih financijskih sredstava iz eksternih izvora za financiranje izvršenja zajedničkog projekta, te pronaći adekvatan poslovni prostor, organizirati i voditi preuređenje poslovnog prostora i voditi brigu o poslovanju tvrtke i stalnom unapređenju prodaje masaže usluge masaže ( čl. 1. i 2. st. 1., 2. i 3. Ugovora). Također su stranke ugovorile da će detaljno uređenje međusobnih prava i obveza u izvršenju projekta iz čl. 2. st. 1. Ugovora regulirati zasebnim dodacima tom ugovoru ( čl. 2. st. 4. Ugovora). Nadalje čl. 3. Ugovora stranke su se obvezale radi ugovaranja i izvršenja projekata prema treći osobama nastupati zajednički i koordinirano prema trećim osobama, dok su čl. 4. ugovorile podjelu dobiti i gubitka. Također čl. 7. predmetnog Ugovora ugovoreno je da će se poslovanje voditi preko tvrtke Vida energija d.o.o. na način da će sve odluke o isplatama sa računa tog trgovačkog društva donositi zajednički, te se potpisivati na te odluke kao lijevi i desni potpisnik.

15. Iz citiranog sadržaja predmetnog Ugovora poslovnoj suradnji br. 01/2009 od 16.06.2009. nedvojbeno po stavu ovog suda proizlazi da isti predstavlja ugovor o ortaštvu u smislu odredbe čl. 637. ZOO-a slijedom čega su za razrješenje predmetnog odnosa među strankama mjerodavne odredbe čl. 637. do 660. ZOO-a, a koje odredbe je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario.

16. Sukladno odredbi čl. 637. ZOO-a ugovorom o ortaštvu uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja.

17. Nadalje imovinu ortaštva čine ulozi ortaka ( glavnica), te imovina stečena poslovanjem ortaštva, s time da je imovina ortaštva zajednička imovina ortaka, a imovina ortaka koja kao ulog nije unesena u zajedničku imovinu ostaje njegova posebna, od zajedničke odvojena imovina ( čl. 638. ZOO-a). Također ulog se može sastojati u stvarima, pravima, novcu, radu i drugim dobrima ( čl. 639. ZOO-a), a ako nije drukčije ugovoreno, ortaci su obvezni na jednake uloge i svi ortaci su, u pravilu, dužni jednako sudjelovati u ostvarivanju zajedničkog cilja, bez obzira na vrstu i veličinu njihovih uloga ( čl. 640. ZOO-a ). Isto tako stvari i prava koji čine ulog postaju imovinom ortaštva na temelju ugovora o ortaštvu na način propisan za stjecanje pojedinih imovinskih prava, a kada se ulažu novac i stvari procijenjene u novcu, u dvojbi se smatra da se daju u vlasništvo, te ortak ne može raspolagati svojim udjelom niti pojedinim stvarima i pravima iz zajedničke imovine, niti može zahtijevati njezinu diobu ( čl. 641. ZOO-a ). Također prema odredbi čl. 642. ZOO-a pravo na vođenje poslova ortaštva pripada zajednički svim ortacima, a odluke o vođenju poslova ortaštva donose se primjenom propisa o upravljanju stvarju u suvlasništvu, dok prema odredbi čl. 647. ZOO-a ortak ne može pravnim poslom s trećom osobom pravovaljano obvezati ortaštvo bez izričitog ili prešutnog pristanka ostalih ortaka ili njihovih opunomoćenika, s time da položaj trećeg može imati i ortak koji je u ortaštvu samo s dijelom svoje imovine, a s preostalim dijelom samostalno sudjeluje u pravnom prometu.

18. Prema odredbi čl. 648. st. 4. ZOO-a ako s vjerovnikom nije drugačije ugovoreno, za obveze ortaštva solidarno odgovaraju svi ortaci, dok prema odredbi čl. 650. ZOO-a dobit predstavlja onaj dio imovine ortaštva koji preostane nakon odbitka vrijednosti uloga, zajedničkih dugova i troškova, a gubitak nastaje kad imovina ortaštva padne ispod vrijednosti uloga, te ukoliko udjeli ortaka u dobiti i gubitku nisu utvrđeni ugovorom o ortaštvu, svaki ortak ima, neovisno o vrsti i veličini uloga, jednak udio u dobiti i gubitku ( čl. 651. ZOO-a ). Konačno nakon prestanka ortakluka iz zajedničke imovine se najprije podmiruju dugovanja ortaštva, a nakon toga se vraćaju ulozi, dok se ostatak zajedničke imovine, nakon podmirenja dugova ortaštva i vraćanja uloga, dijeli na ortake prema njihovim udjelima u dobiti ( čl. 658. ZOO-a).

19. Iz sadržaja predmetnog Ugovora od 16.06.2009. i suglasnih iskaza stranaka proizlazi da su se stranke obvezale radi postizanja zajedničkog cilja tj. ostvarenja financijske koristi od poslovanja salona za Tajlandsku masažu u Zagrebu preko trgovačkog društva Vida energija d.o.o. Zagreb uložiti svoj rad ( tuženik dovođenje stručnjaka za masažu i pribava potrebne dokumentacije, a tužitelj pronalazak adekvatnog prostora, organizacija i vođenje preuređenja poslovnog prostora, te vođenje brige o poslovanju tvrtke i unapređenju prodaje usluge) i vlastita financijska sredstva u jednakim iznosima ( 50% ).

20. Također iz spisa nesporno proizlazi da su stranke međusobno i prije zaključenja predmetnog Ugovora od 16.06.2009. bile u poslovnom odnosu ortaštva temeljem usmenog ugovora ( valjana forma obzirom da je ugovor o ortaštvu neformalan ugovor ) radi postizanja zajedničkog cilja tj. ostvarenja financijske koristi od pružanja usluge tajlandske masaže u Umagu ( na moru ), a iz kojeg odnosa nemaju međusobnih potraživanja.

21. Tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 150.000,00 kn na ime povrata uloga u ispunjenju predmetnog Ugovora od 16.06.2009. ( što dodatno potvrđuje da se radilo o ortaštvu), dok tuženik tvrdi da mu je tužitelj taj iznos uplatio po osnovi dobiti od poslovanja na moru temeljem prethodno zaključenog usmenog ugovora o ortaštvu.

22. Donoseći odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud, ne samo da nije vodio računa o naprijed citiranim zakonskim odredbama u smislu da ulog čini imovinu ortaštva, da je imovina ortaštva zajednička imovina ortaka, da su stranke ugovorile poslovanje salona za masažu preko trgovačkog društva Vida Energija d.o.o., da iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je uplatom iznosa od 150.000,00 kn htio postati suvlasnik salona za masažu u poslovnom prostoru na [adresa] ( list 99 spisa ), da je tužitelj nesporno temeljem zaključenog ugovora o ortaštvu i postao prokurist društva Vida Energija d.o.o., te konačno o redoslijedu u diobi zajedničke imovine nakon prestanka predmetnog ortaštva, nego nije s dovoljnom pažnjom niti cijenio provedene dokaze tj. iskaze stranka i dokumentaciju priloženu spisu.

23. Tako iz dokumentacije dostavljene od strane Zagrebačke banke d.d. Zagreb na listu 530-531 spisa proizlazi:

- da je tužitelj u razdoblju od 08.07. do 19.09.2009. imao otvorenu štednju na koju su u tom razdoblju vršene isključivo gotovinske uplate u ukupnom iznosu od 289.258,92 kn,

- da je ta štednja zatvorena 19.09.2009. i da je istog dana tužitelj na svoj kunski tekući račun uplatio iznos od 144.629,46 kn, te istovremeno i isplatio na tekući račun tuženika iznos od 144.629,46 kn ( list 539 i 574 spisa).

24. Nadalje iz nespornih iskaza stranaka proizlazi da je dobit od poslovanja pružanja usluge tajlandske masaže u Umagu ( na moru ) tijekom ljeta uplaćivana na račun tužitelja, te da je tužitelj isplatio tuženiku njegov udio u toj dobiti.

25. Cijeneći navedene nesporne iskaze stranaka i naprijed citiranu dokumentaciju iz koje je razvidno da je tužitelj od ukupno uplaćenog iznosa na otvorenoj štednji od 289.258,92 kn, upravo polovicu u iznosu od 144.629,46 kn uplatio na svoj tekući račun, a preostalu polovicu ( u istom iznosu ) na račun tuženika (50%), to se po stavu ovog suda za sada ne može vjerodostojno zaključiti da bi navedena uplata zaista predstavljala ulog u ispunjenju predmetnog Ugovora od 16.06.2009.

26. Na navedeno dodatno ukazuje i činjenica da su stranke predmetnim Ugovorom od 16.06.2009. ugovorile poslovanje salona za masažu preko društva Vida Energija d.o.o., dok je navedena uplata izvršena na osobni tekući račun tuženika.

27. Isto tako tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 271.048,70 kn na ime plaćanja troškova adaptacije poslovnog prostora na temelju Ugovora br. 081010 od 09.10.2009. zaključenog između Vida Energije d.o.o. kao naručitelja i Vitalne Energije d.o.o. kao izvoditelja ( list 13-16 spisu ).

28. Donoseći odluku o tom dijelu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud ni na koji način nije otklonio, niti obrazložio prigovore tuženika o samostalnom zaključenju predmetnog Ugovora br. 081010 od 09.10.2009. suprotno odredbi naprijed citiranog čl. 7. Ugovora o poslovnoj suradnji od 16.06.2009. ( bez potpisa tuženika ), niti o zakonitosti postupanja tužitelja kao prokuriste u zastupanju društva Vida energija d.o.o. i Vitalne energije d.o.o., o nedostatku aktivne legitimacije, te o promašenoj pasivnoj legitimaciji, a kako to osnovano tuženik navodi u žalbi.

29. Također sud niti u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nije s dovoljnom pažnjom cijenio provedene dokaze.

30. Tako spisu prileže dvije Ponude izdane od strane Vitalna energija d.o.o. Zagreb od 09.10.2009. i 15.03.2010. ( list 17-20 spisa ) sa identičnim br. 0904092, a pozivom na koji je izvršena uplata od strane tužitelja u iznosu od 271.048,70 kn na kojoj tužitelj temelji predmetni dio tužbenog zahtjeva ( list 23 spisa ) i identičnim stavkama ( ukupno 54 ), ali sa različitim iznosima ( 223.087,56 kn i 280.620,81 kn ).

31. Nadalje iz dokumentacije priložene spisu proizlazi:

- da je društvo IPM projekt d.o.o. Zagreb izdalo obračune zajedničkih troškova od 23.10.2009. ( list 134-135 spisa ) i od 26.08.2009. ( list 267 spisa ) u koje su uvrštene stavke koje se odnose na adaptaciju predmetnog poslovnog prostora ( odvoz šute, pločice, zidar, radijatori, arhitektica, ventilacijske cijevi, rušenje zidova, parketi, skidanje tepisona i dr. ), a koje se poklapaju sa stavkama iz naprijed citiranih ponuda Vitalna energija d.o.o. Zagreb od 09.10.2009. i 15.03.2010.

- da iz uplatnica priloženih spisu proizlazi da je tuženik osobno tužitelju u razdoblju od rujna 2009. ( kada su započeli radovi na adaptaciji nakon zaključenog ugovora o zakupu poslovnog prostora ) do travnja 2010. ( kada je opozvana prokura ) na ime troškova salona u više navrata uplaćivao određene novčane iznose, kao i da je u tom razdoblju i društvu Vida Energija d.o.o. u više navrata uplaćivao pozajmice.

32. Nadalje iz iskaza samog tužitelja proizlazi ( list 119 spisa ) da mu je tuženik u razdoblju od rujna 2009. do svibnja 2010. uplaćivao na tekući račun mjesečne iznose od 25.000,00 kn do 30.000,00 kn na ime zajedničkih troškova troškove

33. Sagledavajući sve navedeno, kao i činjenicu da je građevinskim vještačenjem procijenjena vrijednost radova manja od one koju tužitelj potražuje, za sada je po stavu ovog suda upitna vjerodostojnost tužiteljeve tvrdnje da je u cijelosti snosio trošak adaptacije predmetnog poslovnog prostora, kao i da se uplata od 07.10.2010. u iznosu od 271.048,70 kn ( list 23 spisa ) odnosi upravo na taj trošak.

34. Slijedom navedenog sud će u ponovnom postupku, u skladu sa iznijetim stavovima u ovoj odluci, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te će potom primjenom mjerodavnih odredbi ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, odnosno donijeti novu zakonitu odluku.

35. Obzirom na navedeno, a kako sud prvog stupnja nije raspravio sve relevantne činjenice, valjalo je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

36. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točkama II.1) i II.3.) izreke.

U Rijeci, 18. prosinca 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec