Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-360/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić u pravnoj stvari tužitelja FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić iz Kutine, Kolodvorska 24, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-421/2016-47 od 26. siječnja 2021, 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-421/2016-48 od 26. siječnja 2021 potvrđuje u točki I izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženici u roku od 8 dana isplatiti tužitelju bruto iznos od 7.617,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, a točkom II naloženo je tuženici u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 15.703,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Točkom III izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

2. Protiv te presude u točki I izreke žalbu je izjavila tužena pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točka 1 i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP). Ističe kako je sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev smatrajući da je stupanjem na snagu Zakona o službi o oružanim snagama RH ("Narodne novine" broj 73/13, 75/15, 50/16; dalje ZSOS/13) tuženica bila dužna obračunati naknadu za godišnji odmor tužitelju na način da uzme u obzir osnovnu plaću i dodatke na plaću tužitelja jer da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću sukladno odredbi čl. 136. st. 1. citiranog Zakona. Međutim, na temelju navedenog Zakona da je donesen Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014. kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu i da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu sa odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Stoga da se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora od 7. svibnja 2014. pa nadalje za utuženo razdoblje treba obračunavati kao redovan rad, bez ikakvih dodataka odnosno dodataka na vojnu službu, u kojem slučaju prema nalazu vještaka nema neisplaćene razlike. Smatra nadalje da je kod pripadajućih troškova na ime sastava podnesaka pogrešno primijenjena odredba čl. 155. ZPP-a pa predlaže da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati utuženi iznos na ime naknade plaće za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom odnosno prekovremeni rad te naknada plaće za godišnji odmor za razdoblje od rujna 2011. do siječnja 2016.

6. Radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

8. Tužitelj kao djelatna vojna osoba zahtjev za isplatu neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanom te naknade za godišnji odmor u razdoblju od rujna 2011. do siječnja 2016., temelji na odredbama Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 33/02, 58/02,175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama (''Narodne novine'', broj 73/13 - dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (''Narodne novine'', broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (''Narodne novine'', broj 118/09

- dalje: Pravilnik/09) i Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 140/02 i 68/11).

9. U postupku je financijskim vještačenjem i dopunom vještačenja sačinjen obračun neplaćenih sati rada i naknade plaće za godišnji odmor u dvije varijante. Prema varijanti 1 u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima tužitelj za prekovremeni rad ostvaruje dodatke na plaću u visini od 29.464,96 kn, od čega 8.455,76 kn za godišnji odmor. Kako je za utuženo razdoblje tužitelju na ime godišnjeg odmora isplaćeno 499,36 kn, tada da preostaje dug u iznosu od 28.965,60 kn i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 7.950,40 kn te na ime prekovremenog rada 21.009,20 kn. Prema varijanti 2 prema kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima tužitelj ostvaruje za prekovremeni rad, te rad noću, subotom i nedjeljom dodatke na plaću u visini od 8.116,56 kn, od čega 6.245,46 kn za godišnji odmor. Kako mu je u utuženom razdoblju na ime godišnjeg odmora isplaćeno 499,36 kn, tada da ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 7.617,20 kn i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 5.746,09 kn te na ime prekovremenog rada iznos od 1.871,11 kn.

10. Kako je tužitelj konačno precizirao tužbeni zahtjev sukladno varijanti 2 nalaza vještaka sud prvog stupnja prihvaća takav zahtjev osnovanim obvezujući tuženicu isplatiti mu utuženi iznos uz zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

11. U odnosu na odluku o zahtjevu tužitelja radi naknade plaće za godišnji odmor sud prvog stupnja utvrđuje kako je Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 140/02; Pravilnik/02) u čl. 4. propisano da se za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, Pravilnikom o izmjeni i dopuni navedenog Pravilnika ("Narodne novine" broj 16/11) koji je stupio na snagu 25. lipnja 2011. da je dopunjena navedena odredba prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi čija je narav služba (posla) takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom, zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja joj je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

12. Prema odredbama Pravilnika i uvjetima načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14; Pravilnik/14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014. u čl. 4. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu određenom u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Međutim, zbog specifičnosti vojne službe, radno vrijeme mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a drugom razdoblje kraće od propisanog punog radnog vremena (čl. 154. st. 2. ZSOS/13). Stoga smatra da je i nakon stupanja na snagu citiranog Zakona tužena dužna obračunavati naknadu za godišnji odmor na način da uzme u obzir osnovnu plaću i dodatke na plaću jer se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (čl. 136. st. 1. ZSOS/13). U odnosu na visinu zatraženog iznosa prihvaća rezultate provedenog vještačenja po vještaku za financije i računovodstvo zaključujući kako je prema rezultatima vještačenja tuženica u obvezi isplatiti tužitelju na ime naknade za korištenje godišnjeg odmora utuženi iznos jer je obračun izvršen na način da je uzeta za prijeporno razdoblje visina osnovne plaće i dodatak. Kako se vještak očitovao na iznesene primjedbe, a stranke nisu imale daljnjih primjedbi, prihvaća zahtjev tužitelja u cijelosti. Stoga obvezuje tuženicu isplatiti tužitelju utuženi iznos uz pripadajuće zakonske zatezne kamate, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni bruto iznos.

15. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23- dalje Tarifa).

16. U odnosu na odluku suda prvog stupnja koja se odnosi na naknadu plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 1.871,11 kn tuženica u žalbi ne navodi određene razloge niti iste obrazlaže, pa ovaj sud u svemu prihvaća kao pravilne zaključke suda prvog stupnja, temeljene na odredbama citiranih Zakona i podzakonskih akata.

17. U odnosu na žalbene navode tuženice kojjma ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava valja odgovoriti da je sud prvog stupnja cijenio odredbu čl. 136. st. 1. ZSOS/13 prema kojoj se plaće djelatnoj vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje odlukom o rasporedu, s time da su odredbom čl. 139. citiranog Zakona propisani dodaci na plaću koje ostvaruju djelatne vojne osobe kao i odredbu čl. 142. prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenje godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Pravilnikom o dadacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14) propisani su dodaci za posebne uvjete rada vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, kako to propisuje i odredba čl. 139. st. 2. ZSOS/13. Odredbom čl. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba/14 propisano je da djelatne vojne osobe stječu pravo na korištenje godišnjeg odmora u skladu s odredbama ZSOS-a i odredbama toga Pravilnika, a odredbom čl. 4. st. 2. Pravilnika propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je st. 2. propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu sa odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

18. Odlukom o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14) koja je donijeta na temelju odredbe čl. 153. st. 3. ZSOS-a u toč. II je propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, s time da se prema točki III pod radnim vremenom iz naprijed navedene odredbe podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu, a točkom V određeno je trajanje redovnog radnog vremena početak i završetak, redovni mjesečni fond sati te ostalo.

19. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koje ovise o uvjetima rada pojedine vojne osobe, ali dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj je dodatak sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju naprijed citiranih zakonskih odredbi i podzakonskih propisa. Dakle, dodatak za vojnu službu je povezan sa redovnom plaćom koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, tako da prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOS/13 i čl. 4. st. 2. Pravilnika/14 (tako Vrhovni sud RH u odlukama Rev-347/2023, Rev-989/2022. i dr.).

20. Kako je prema rezultatima vještačenja pripadajuća naknada za godišnji odmor obračunata na način da je uključena osnovna plaća i dodaci, koji nalaz su stranke i prihvatile, to je primjenom citiranih zakonskih odredbi i podzakonskih propisa sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio.

21. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja o pripadajućim troškovima zastupanja tužitelja donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i 155. st. 1. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife, s time da su tužitelju pravilno odmjereni troškovi sastava podnesaka od 25. siječnja 2017., 12. ožujka 2019. i 3. srpnja 2019. kojima obavještava sud o uplati predujma i troškova vještačenja jer je pozvan od strane suda o tome dostaviti dokaze, pa se protivno tvrdnjama tuženika radi o potrebnom trošku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a

22. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, u točki I izreke, dok navedena presuda u toki II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

Rijeci 18. prosinca 2024.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić