Poslovni broj: Usž-1600/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Međunarodna zračna luka Zagreb d. d., Rudolfa Fizira 1, Velika Gorica, kojeg zastupa opunomoćenik Zlatko Mateša, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan d. o. o., Kranjčevićeva 11, Zagreb, protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, kojeg zastupa FN, dipl. iur., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2419/2020-24 od 20. prosinca 2023., na sjednici održanoj 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2419/2020-24 od 20. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-02/19-01/415, URBROJ: 513-04-20-3 od 22. srpnja 2020. kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike KLASA: UP/I-471-02/18-01/65, URBROJ: 513-07-23/03-19-21 od 23. srpnja 2019. kojim je tužitelju utvrđen porez na dobit i umanjenje poreznog gubitka.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), koji se primjenjuje u skladu s odredbom članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.).
3. Tužitelj u žalbi ukazuje na povrede članka 60. stavka 4. ZUS-a te tvrdi da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na navode istog iznesene tijekom postupka i da nije dao razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji svoju odluku pa da se presuda ne može ispitati. Tvrdi da je s računovodstvenog aspekta, a primjenjujući Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (MSFI) koji su za tužitelja, prema članku 17. Zakona o računovodstvu obavezni, bez obzira na dospijeće obaveza i ugovoreni modalitet plaćanja kamata za najam, poduzetnik obavezan u svojim poslovnim knjigama i financijskim izvještajima iskazivati financijsku obvezu za zajam obračunatu po amortiziranom trošku primjenom metode efektivne kamatne stope (EKS), što je tužitelj i učinio. Navodi da se prvostupanjski sud ne osvrće na navode tužitelja u vezi primjene Međunarodnih računovodstvenih standarda (MRS) po kojima je postupao.
4. Tužitelj navodi da je International Finance Corporation (IFC) članica grupacije Svjetske banke koja je odobrila dugoročno kredit tužitelju, da je društvo tužitelja u 100% vlasništvu društva ZAIC – A LIMITED dok vlasnički udio društva IFC u društvu ZAIC-A iznosi 17,58% te da se smatra da IFC nema kontrolu ni značajan utjecaj nad društvom ZAIC-a pa ni nad tužiteljem. Navodi da društvo tužitelja i društvo IFC na predstavljaju koncern i da nisu društva s uzajamnim udjelima, niti su povezana poduzetničkim ugovorima pa da se ne mogu smatrati povezanim društvima. Stoga predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu, otkloniti nedostatke i presudom riješiti stvar te naložiti tuženiku naknadu troška žalbenog postupka.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba je neosnovana.
7. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4.
ZUS-a na koju žalitelj ukazuje.
8. Po ocjeni ovog suda nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
9. Tako je utvrđeno da je kod tužitelja, djelatnost kojeg su uslužne djelatnosti u vezi sa zračnim prijevozom, obavljen nadzor poreza na dobit za 2015., 2016. i 2017. godinu o čemu je sastavljen zapisnik od 11. lipnja 2019. kojim su kod tužitelja utvrđene određene nezakonitosti. Naime, u postupku je utvrđeno da je 11. travnja 2012. između društva ZIAC-A (koncesionar) i Republike Hrvatske posredstvom Ministarstva prometa i infrastrukture (davatelj koncesije) na 30 godina sklopljen koncesijski ugovor, da je ZIAC-A 28. rujna 2012. navedeni ugovor ustupio/prenio na društvo tužitelja (koncesionar), da je prijenos koncesijskog ugovora na koncesionara potvrđen od strane davatelja koncesije 19. listopada 2012. te dodatno dopunjen 30. srpnja i 2. prosinca 2013. Tim ugovorom je davatelj koncesije ustupio koncesionaru ekskluzivno pravo uz obvezu da tijekom trajanja tog ugovora izgradi objekte zračne luke te da upravlja i održava zračnu luku Zagreb uključujući, bez ograničenja, pružanje usluga kao što su ugostiteljstvo, maloprodaja, prijevoz putnika do i od zračne luke itd. te njihovo koordiniranje i kontrolu provođenja u skladu s važećim zakonima uključujući i Zakon o zračnim lukama, a iste aktivnosti su prenesene na MZLZ 5. prosinca 2013. i provode se kroz ovisna društva.
10. Nadzorom poreza na dobit utvrđeno je da je tužitelj kroz nadzirano razdoblje u poslovnim knjigama evidentirao rashode s osnove kamata, a da za iste nije posjedovao vjerodostojnu dokumentaciju budući da su iste bile ugovorene po stopi od 0% te je prvostupanjskim rješenjem istom utvrdilo obveze poreza na dobit odnosno umanjenje poreznog gubitka u razdobljima i iznosima navedenim u izreci tog rješenja. Protiv prvostupanjskog poreznog rješenja tužitelj je podnio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor, osporavajući zakonitost rješenja tuženika kojim je odbijena njegova žalba.
11. Po ocjeni ovog suda, žalbenim navodima tužitelja nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe mjerodavnog materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj osporavao zakonitost poreznih rješenja.
12. Ovdje valja navesti da je tužitelj tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticao iste prigovore na koje su odgovorila upravna tijela, a potom i prvostupanjski sud uz iscrpno i razložno obrazloženje koje ovaj sud radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja prihvaća u cijelosti.
13. S obzirom na navedeno, pobijana presuda je pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
14. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (t. I. izreke presude).
15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Kako je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka (t. II. izreke presude).
U Zagrebu 18. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, dipl. iur.
