Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-594/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Borisu Gregoviću i Krešimiru Bagiću odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupan po Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-419/2020-33 od 11. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-419/2020-33 od 11. ožujka 2022. preinačava pod točkom I. u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 32.000,00 kn (4.247,13 EUR), na način da zakonska zatezna kamata na iznos od 32.000,00 kn (4.247,13 EUR) teče od 8. ožujka 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se tužitelj sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 32.000,00 kn (4.247,13 EUR) za period od 10. kolovoza 2019. do 7. ožujka 2021. odbija kao neosnovanim.

II Djelomično se odbija žalba tuženika te se u preostalom pobijanom dijelu presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-419/2020-33 od 11. ožujka 2022., potvrđuje.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-419/2020-33 od 11. ožujka 2022..

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-419/2020-33 od 11. ožujka 2022., odlučeno je:

" I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 48.152,47 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom na iznos od :

- 45.190,00 kn počam od 10.08.2019. pa do isplate,

- 2.962,47kn, počam od 25.10.2019. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 4.810,00 kn zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos kao i sa zahtjevom da na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova izgubljene zarade od 184,00 kn zakonska zatezna kamata teče od 10. kolovoza 2019 do 24. listopada 2019, zatim da na iznos od 960,36 kn zakonska zatezna kamata teče od 10. srpnja 2019 do 24. listopada 2019. te da na iznos od 1.818,11 kn zakonska zatezna kamata teče od 10. rujna 2019 do 24. listopada 2019. kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u visini od 15.431,25 kn u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovanim

r i j e š i o je

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena u podnesku tužitelja od 8. ožujka 2021. "

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik za iznos od 32.000,00 kn (4.247,13 EUR), s naslova dosuđene pravične novčane naknade, odnosno preko iznosa od 16.152,47 kn (2.143,80 EUR), računajući i izgubljenu zaradu koja se ne pobija, kao i rješenje o parničnim troškovima, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, zbog svih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način kako žalitelj ističe u žalbi, podredno da istu ukine i vrati na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi svim žalbenim navodima i predlaže žalbu odbiti u cijelosti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu, uvećan za sudsku pristojbu na odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i razumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, te se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

7. Činjenično stanje je u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrđeno, te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan žalbeni razlog o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

8. Predmet spora je odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 24. svibnja 2019. koja se dogodila u Rijeci i u kojoj je stradao kao vozač motocikla kada ga je udarilo osobno vozilo koje je bilo policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti osigurano kod tuženika. Tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika za nastanak prometne nezgode.

9. Neosnovano tuženik pobija rješenje kojim je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva učinjenu u podnesku tužitelja od 8. ožujka 2021. Tuženik ističe da je tužitelj mogao postaviti viši tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, te da se ne može valjano zaključiti da tužitelj i prije provođenja medicinskog vještačenja i prije donošenja novih orijentacijskih kriterija iz 2020. nije znao za opseg i visinu neimovinske štete. Ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio nepostojanje krivnje tuženika radi čega dopušta preinaku tužbe. Osnovano se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a, kojima je propisano da iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, te i u slučaju kada se tuženik protivi preinaci ako sud smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Prvostupanjski sud je obrazložio da je u konkretnom slučaju tužitelj tek po provedenom medicinskom vještačenju mogao konačno precizirati tužbeni zahtjev, a koji argument prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud posebno imajući u vidu znatno povećanje tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon provedenog vještačenja, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu izmjene orijentacijskih kriterija što je također bilo od utjecaja na visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom iznesenog proizlazi da nije osnovana žalba protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je dopustio preinaku tužbe.

10. Nadalje, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu dosuđene zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 32.000,00 kn za razdoblje od 10. kolovoza 2019. do 7. ožujka 2021., navodeći da zakonske zatezne kamate nisu mogle početi teći prije preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva s traženjem naknade neimovinske štete. Pravilno se žalitelj poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Radi iznesenog valjalo je uvažiti žalbu tuženika kao djelomično osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 45.190,00 kn na način da na dio tog iznosa od 13.190,00 kn zakonska zatezna kamata teče kako je i presuđeno od strane prvostupanjskog suda, dakle od 10. kolovoza 2019. (kada je podnesen odštetni zahtjev) pa do isplate, a na dio tog iznosa od 32.000,00 kn (preinačeni dio tužbenog zahtjeva) na način da zakonska zatezna kamata teče od 8. ožujka 2021. (od preinake tužbe) do isplate. Posljedično, tužitelja je valjalo odbiti sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos od 32.000,00 kn za razdoblje od 10. kolovoza 2019. do 7. ožujka 2021.

11. Neosnovano tvrdi u žalbi tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje vezano uz ozljedu kralježnice tuženika, odnosno da medicinska znanost ozljedu koju je pretrpio tužitelj ocjenjuje s maksimalno 5 %. Naime, prvostupanjski sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku neurokirurgu koji je na temelju medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja utvrdio da su zbog serijskog smanjenja pokretljivosti slabinske kralježnice u srednjem do teškom stupnju smanjene životne aktivnosti tužitelja ocijenio sa 10 %. Prvostupanjski sud je omogućio raspravljanje tuženiku o nalazu medicinskog vještaka dr. med. Deana Girotto, koji je saslušan na ročištu od 14. rujna 2021. iskazao da je na dan pregleda klinička slika ukazivala na izraziti bolni sindrom kod laterofleksije i rotacije slabinske kralježnice, pri čemu je naglasio da su najveće eskurzije i pomaci slabinske kralježnice u grudno slabinskom prijelazu, gdje je i ozlijeđena kralježnica tužitelja te je s time mobilnost veća i bolnost jača. Vještak je na prigovore tuženika obrazložio da se ozljeda kralježnice kao kod tužitelja može ocijeniti u omjeru od 5 % do 10 %, no da ju je on kao vještak zbog prisutne bolnosti kod tužitelja ocijenio s 10 %. Slijedom iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud raspravio iznesene tuženikove prigovore na nalaz medicinskog vještaka, pa je žalbeni navod da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno neosnovan. 12. Prvostupanjski sud se u obrazloženju pobijane presude pravilno poziva na odredbu materijalnog prava iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) te je dosudio pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužitelju, pravilno smatrajući da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, polazeći pritom od dokaza koje je izveo, prvenstveno medicinskog vještačenja.

13. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja prvostupanjske odluke je vidljivo da je prvostupanjski sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio brigu upravo o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, pa se žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud odluku donio primjenom odredbe članka 200. stavak 1. ZOO/78 ukazuju neosnovanima.

14. Sud je odluku o trošku pravilno utemeljio na odredbama članka 154. stavak 2. i članku 155. ZPP-a, pri čemu je tužitelju dosudio troškove zastupanja razmjerno uspjehu u sporu od 82 %. Pravilno je prvostupanjski sud priznao trošak medicinskog vještačenja tužitelju bez umanjivanja (iznos 2.500,00 kn) kao nužan trošak za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, kao što je uobičajeno u sudskoj praksi. Pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju i trošak sastava odštetnog zahtjeva i sastava žalbe od 24. listopada 2019. sukladno tada važećem Tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje: Tarifa), pa ovakvo postupanje prvostupanjskog suda nije suprotno odredbi članka 155. ZPP-a jer je prvostupanjski sud dosudio ove troškove upravo iz razloga što su isti bili potrebni za vođenje parnice. Slijedom iznesenog neosnovano tuženik pobija odluku o troškovima postupka.

15. Slijedom svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373., te članka 380. točka 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude i kao u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

16. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka imajući u vidu da je žalba usvojena samo u neznatnom dijelu i to samo u odnosu na sporedna potraživanja, dok tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer je isti bio nepotreban za vođenje ovog postupka, pa je temeljem članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a odlučeno kao u točki II i III izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Karlovcu 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec