Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1131/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o. iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB:17863542417, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku iz Županje, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Povrv-181/22-54 od 5. svibnja 2023., 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Povrv-181/22-54 od 5. svibnja 2023. u točki I. izreke na način da se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Kaluđere iz Županje broj Ovrv- 52/2020 od 5. veljače 2020. kojim se nalaže isplata iznosa od 967,95 EURA/7.293,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Povrv-181/22-54 od 5. svibnja 2023. u točki III. izreke i rješava:

Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 746,56 EURA u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 233,30 EURA u roku od 15 dana.

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Kaluđere iz [adresa] broj Ovrv-52/20 od 5. veljače 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju uplati iznos od 967,95 EURA/7.293,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom kao u izreci, a tekućom na naznačene pojedinačne iznose počevši od dospijeća pa do isplate, dok je u preostalom dijelu platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi za iznos od 159,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te za predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 837,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ukinut, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.570,65 EURA/19.368,56 kn.

2. Navedenu presudu u odnosu na točku I. i III. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu prihvati, te pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Nesporno je da je tuženik dana 25. listopada 2003. potpisao pristupnicu za izdavanje osobne MasterCard revolving kreditne kartice kod Raiffeisenbank Austria d.d., čime je prihvatio Opće uvjete za izdavanje i korištenje navedene kreditne kartice, te da je navedena banka dana 7. lipnja 2017. otkazala tuženiku korištenje navedene kreditne kartice te ga pozvala na podmirenje dugovanog iznosa koju Obavijest o otkazu je tuženik zaprimio 9. lipnja 2017.

5. Isto tako nije sporno da je navedeni otkaz izjavljen temeljem odredbe čl. 14. Općih uvjeta banke od 27. ožujka 2017., koji se prema mišljenju suda primjenjuje na sve osobe Mastercard kreditne kartice i/ili Visa kreditne kartice izdane do 26. ožujka 2017., te da je banka kao cedent upućivala obavijesti o ustupu tražbine svim dužnicima čija je potraživanja ustupila tužitelju, kao i da je tužitelj navedenu Obavijest od 19. rujna 2019. priložio uz prijedlog za ovrhu a koju je Obavijest tuženik zaprimio uz navedeno rješenje o ovrsi.

6. Kako sud na osnovu financijsko knjigovodstvenog vještačenja utvrđuje da je tuženik dana 28. lipnja 2017. izvršio uplatu u iznosu od 1.600,00 kn kojom je zatvoren dio glavnice, navodi da je sporno je li tužitelj dokazao visinu i dospijeće svog potraživanja, je li osnovan istaknuti prigovor zastare, te je li osnovan istaknuti prigovor aktivne legitimacije tužitelja, kao i jesu li ispunjeni uvjeti iz čl. 32. Ovršnog zakona, a shodno tome je li prijedlog za ovrhu treba odbaciti kao i da li tuženik taj prigovor može isticati nakon zaključenja prethodnog postupka. Osim toga sporno je da li u pogledu dospjelosti potraživanja tužitelja treba primijeniti Opće uvjete koje je isti priložio tijekom postupka te je li činjenica što je tuženik nakon otkaza ugovornog odnosa uplatio dio tražbine utjecalo na zastaru u smislu utvrđenja je li uplatom zastara prekinuta.

7. Odlučujući o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije, za kojeg prvostupanjski sud tvrdi da je materijalnopravni prigovor koji se može isticati tijekom cijelog postupka, isti navodi da je nesporno da tužitelj nije dostavio uz prijedlog za ovrhu Ugovor o cesiji, nego je dostavljen naknadno, nakon što je tuženik osporio aktivnu legitimaciju tuženika. Kako je iz Ugovora o prijenosu potraživanja od 13. listopada 2020., prema mišljenju suda vidljivo da je tužitelj s Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb sklopio Ugovor o prijenosu potraživanja, otkupivši tražbinu koju navedena banka ima prema tuženiku temeljem Ugovora po Mastercard kreditnoj kartici, da je navedeni Ugovor o ustupu ovjeren po javnoj bilježnici Luciji Popov 29. svibnja 2020. te da je tuženiku poslana obavijest o prijenosu potraživanja, zaključuje da je tužitelj s navedenom bankom sklopio valjani Ugovor o cesiji, da je isti sklopljen u propisanoj formi, pa da je stoga aktivna legitimacija tužitelja kao pravnog subjekta na kojeg je prenesena tražbina navedene banke zakonita, kao i da je tuženik o tome valjano obaviješten.

8. Kako je na okolnost osnove dospijeća i visine dugovanja tuženika, te radi ocjene prigovora zastara sud odredio izvođenje dokaza najprije po vještaku Ivanu Šnajderu, a kasnije AE, utvrdio je da postoji dugovanje tuženika temeljem navedene kartice koja na dan 28. siječnja 2020. iznosi 7.542,04 kn, da se navedeno dugovanje sastoji od dospjele glavnice u iznosu od 6.291,81 kn, otkupljenog troška u iznosu od 100,00 kn i zakonske zatezne kamate obračunate do 20. siječnja 2020. Nadalje sud tvrdi da je uvidom u Opće uvjete vidljivo da se temeljem čl. 22. istih oni primjenjuju na sve navedene kreditne kartice izdane do 26. ožujka 2017., pa cijeneći da je navedena banka s danom 7. lipnja 2017. otkazala tuženiku korištenje predmetne kreditne kartice, te ga pozvala na podmirenje dugovanog iznosa, da je Obavijest o otkazu poslana 7. lipnja 2017. koju je tuženik primio 9. lipnja 2017. slijedom čega da se sukladno čl. 14. navedenih Uvjeta ugovor o korištenju kreditne kartice smatra valjano otkazanim. Osim toga kako u slučaju otkaza Ugovora od strane banke prema mišljenju suda odmah dospijeva na naplatu cijelo dugovanje, isti tvrdi da je isto dospjelo 8. lipnja 2017., a da nije sporno da je tuženik nakon otkaza, 28. lipnja 2017. izvršio uplatu dugovanja u iznosu od 1.600,00 kn pa da je sukladno odredbi čl. 240. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) uplatom navedenog iznosa tuženik prekinuo zastaru te je ista ponovno počela teći od 29 lipnja 2017. slijedom čega navodi da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio u okviru petogodišnjeg zastarnog roka sukladno čl 225. ZOO-a, a koji je istekao 29. lipnja 2022.

9. Stoga je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi održan na snazi za iznos od 7.293,00 kn dok je tužbeni zahtjev odbijen za dio zahtjeva do iznosa od 7.452,04 kn, a ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju plati i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.312,50 kn.

10. U žalbi tuženik ponavlja istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije, navodeći da je tužitelj Ugovor o cesiji dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka pa ga nije trebalo uzimati u obzir. Tvrdi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati smatrajući da se navedeni Opći uvjeti ne mogu u konkretnom slučaju primijeniti na kreditnu karticu koja je izdana 25. listopada 2003. Brani tezu da je u pristupnici koju je tuženik potpisao za navedenu kreditnu karticu jasno određeno dospijeće tražbine do 25-tog u mjesecu, pa da sud pogrešno zaključuje da potraživanje tužitelja nije u zastari jer je očito da se zastara računa od dospijeća svakog pojedinačnog računa kojeg je tuženik trebao platiti nakon korištenja navedene kartice za prethodni mjesec, a da tužitelj nije dokazao kad je dospjelo njegovo potraživanje prema tužitelju iako iz vještačkog nalaza proizlazi da se iznos glavnice sastoji od mnogo manjih korištenja kreditne kartice u navedenom periodu.

11. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EURA.

12. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. navedenog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. istog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, valja istači da ovaj sud smatra da u pobijanoj presudi nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tuženik, jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u sporu male vrijednosti.

14. Međutim pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je održao na snazi platni nalog za iznos od 7.293,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

15. Naime, iako je neosnovan žalbeni navod tuženika da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i naložio isplatu naprijed navedenog iznosa.

16. Ovaj sud smatra da nije pravilna tvrdnja prvostupanjskog suda da je otkazom navedenog ugovora od 7. lipnja 2017. dospjelo na naplatu cjelokupno dugovanje jer iz stanja spisa proizlazi da se ukupni dug sastoji od iznosa temeljem računa koji dospijevaju svaki mjesec, sukladno Pristupnici za osnovnu Mastercard Revolving karticu te čl. 4. navedenih Općih uvjeta za izdavanje i korištenje kreditne Mastercard kartice, pa kako tužitelj nije dokazao kada dospijeva svaki taj pojedinačni iznos računa, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno da ista tražbina nije u zastari.

17. Osim toga, nije zakonit zaključak prvostupanjskog suda da je prekinuta zastara sporne tražbine uplatom iznosa od 1.600,00 kn nakon otkaza navedenog ugovora zaključenog između stranaka, jer se plaćanje jednog dijela duga ne smatra i priznanjem ostalog dijela duga, pa je plaćanjem navedenog iznosa prekinuta zastara samo u odnosu na plaćeni iznos duga. Međutim, kako u odnosu na ostatak duga niti je bilo izričitog priznanja, niti konkludentnog priznanja davanjem otplate, plaćanjem kamate, davanjem osiguranja ili na drugi način kojim bi se nedvojbeno očitovala volja dužnika da priznaje preostali dug, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je na osnovu navedene uplate zaključio da je zastara u ovoj pravnoj stvari prekinuta zbog navedene radnje te da je počela ispočetka (isti stav proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1274/2021-2 od 12. travnja 2023.).

18. Slijedom navedenog valjalo je prihvaćanjem žalbe tuženika, a primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke i ukinuti platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi te odbiti tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

19. Kako je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima postupka.

20. Imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, valjalo mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a dosuditi troškove koji su bili opravdani za vođenje ovog postupka, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), pa je tuženiku priznat trošak pristupa na ročišta za dane 8. lipnja 2021., 12. studenog 2021., 5. siječnja 2022. i 22. ožujka 2023. temeljem Tbr. 9. toč. 1. i 42. Tarife u iznosu 186,64 EURA za svako ročište, a nije mu priznat trošak sastava podneska od 4. studenog 2021. jer isti trošak nije bio potreban za vođenje postupka, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, dok je tuženik dva puta zatražio trošak zastupanja na ročištu dana 5. siječnja 2022., pa mu je priznat samo jedan trošak. Isto tako nije mu priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi jer isti trošak nije zakonito zatražen, a kako je to propisano sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a.

21. Kako zbroj navedenih troškova iznosi 746,56 EURA valjalo je naložiti tužitelju da tuženiku naknadi na ime troškova postupka navedeni iznos.

22. Cijeneći da je tuženik uspio i sa žalbom, valjalo mu je temeljem naprijed navedene zakonske osnove dosuditi i trošak iste kojeg valja odmjeriti temeljem Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, slijedom čega je tužitelju naloženo da naknadi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 233,30 EURA.

23. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 18. prosinca 2024.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić