Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-700/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića suca izvjestitelja i Marije Vetme članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici ABC i ABC, odvjetnici u [obrt] iz [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao po punomoćnici zastupaju odvjetnici u [obrt] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj P-1051/2019-37 od 13. svibnja 2022., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj P-1051/2019-37 od 13. svibnja 2022.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o [broj kredita] od 27.12.2006. godine, u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 11.323,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene ..., [osobni identifikacijski broj], te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o [broj kredita] od 27.12.2006. godine kojima se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o [broj kredita] od 27.12.2006. godine, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
III. Nalaže se tuženoj ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 3.563,81 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
21,38 kn počevši od 30.11.2007. do isplate
21,27 kn počevši od 31.12.2007. do isplate
21,65 kn počevši od 31.01.2008. do isplate
21,87 kn počevši od 29.02.2008. do isplate
22,23 kn počevši od 31.03.2008. do isplate
21,68 kn počevši od 30.04.2008. do isplate
30,55 kn počevši od 31.05.2008. do isplate
30,93 kn počevši od 30.06.2008. do isplate
30,38 kn počevši od 31.07.2008. do isplate
30,40 kn počevši od 31.08.2008. do isplate
30,73 kn počevši od 30.09.2008. do isplate
33,24 kn počevši od 31.10.2008. do isplate
31,56 kn počevši od 30.11.2008. do isplate
33,69 kn počevši od 31.12.2008. do isplate
34,02 kn počevši od 31.01.2009. do isplate
34,17 kn počevši od 28.02.2009. do isplate
48,32 kn počevši od 31.03.2009. do isplate
48,44 kn počevši od 30.04.2009. do isplate
47,54 kn počevši od 31.05.2009. do isplate
46,89 kn počevši od 30.06.2009. do isplate
47,06 kn počevši od 31.07.2009. do isplate
47,41 kn počevši od 31.08.2009. do isplate
47,38 kn počevši od 30.09.2009. do isplate
47,03 kn počevši od 31.10.2009. do isplate
47,68 kn počevši od 30.11.2009. do isplate
48,21 kn počevši od 31.12.2009. do isplate
48,96 kn počevši od 31.01.2010. do isplate
48,79 kn počevši od 28.02.2010. do isplate
49,81 kn počevši od 31.03.2010. do isplate
49,61 kn počevši od 30.04.2010. do isplate
49,99 kn počevši od 31.05.2010. do isplate
53,24 kn počevši od 30.06.2010. do isplate
52,57 kn počevši od 31.07.2010. do isplate 54,62 kn počevši od 31.08.2010. do isplate
53,91 kn počevši od 30.09.2010. do isplate
52,78 kn počevši od 31.10.2010. do isplate
55,18 kn počevši od 30.11.2010. do isplate
58,23 kn počevši od 31.12.2010. do isplate
56,07 kn počevši od 31.01.2011. do isplate
56,83 kn počevši od 28.02.2011. do isplate
55,86 kn počevši od 31.03.2011. do isplate
56,04 kn počevši od 30.04.2011. do isplate
60,13 kn počevši od 31.05.2011. do isplate
60,53 kn počevši od 30.06.2011. do isplate
63,95 kn počevši od 31.07.2011. do isplate
62,19 kn počevši od 31.08.2011. do isplate
60,27 kn počevši od 30.09.2011. do isplate
54,07 kn počevši od 31.10.2011. do isplate
53,94 kn počevši od 30.11.2011. do isplate
54,76 kn počevši od 31.12.2011. do isplate
55,48 kn počevši od 31.01.2012. do isplate
55,58 kn počevši od 29.02.2012. do isplate
55,08 kn počevši od 31.03.2012. do isplate
55,42 kn počevši od 30.04.2012. do isplate
55,65 kn počevši od 31.05.2012. do isplate
55,26 kn počevši od 30.06.2012. do isplate
55,36 kn počevši od 31.07.2012. do isplate
55,07 kn počevši od 31.08.2012. do isplate
54,44 kn počevši od 30.09.2012. do isplate
55,11 kn počevši od 31.10.2012. do isplate
55,43 kn počevši od 30.11.2012. do isplate
55,21 kn počevši od 31.12.2012. do isplate
53,95 kn počevši od 31.01.2013. do isplate
55,02 kn počevši od 28.02.2013. do isplate
55,11 kn počevši od 31.03.2013. do isplate
54,69 kn počevši od 30.04.2013. do isplate
53,39 kn počevši od 31.05.2013. do isplate
53,35 kn počevši od 30.06.2013. do isplate
53,67 kn počevši od 31.07.2013. do isplate
54,19 kn počevši od 31.08.2013. do isplate
54,09 kn počevši od 30.09.2013. do isplate
54,53 kn počevši od 31.10.2013. do isplate
54,79 kn počevši od 30.11.2013. do isplate
55,09 kn počevši od 31.12.2013. do isplate
sve po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31.12.2007. g., a na dalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.07.2015. g., te na dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISEN BANK d. d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 da tužitelju UR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 11.111,85 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od:
6,98 kn počevši od 31.03.2008. do isplate
44,87 kn počevši od 31.10.2008. do isplate
5,05 kn počevši od 30.11.2008. do isplate
55,69 kn počevši od 31.12.2008. do isplate
63,45 kn počevši od 31.01.2009. do isplate
66,97 kn počevši od 28.02.2009. do isplate
57,28 kn počevši od 31.03.2009. do isplate
59,13 kn počevši od 30.04.2009. do isplate
44,31 kn počevši od 31.05.2009. do isplate
33,40 kn počevši od 30.06.2009. do isplate
36,30 kn počevši od 31.07.2009. do isplate
42,05 kn počevši od 31.08.2009. do isplate
41,55 kn počevši od 30.09.2009. do isplate
35,74 kn počevši od 31.10.2009. do isplate
46,65 kn počevši od 30.11.2009. do isplate
55,40 kn počevši od 31.12.2009. do isplate
67,84 kn počevši od 31.01.2010. do isplate
64,98 kn počevši od 28.02.2010. do isplate
81,87 kn počevši od 31.03.2010. do isplate
78,67 kn počevši od 30.04.2010. do isplate
84,91 kn počevši od 31.05.2010. do isplate
138,95 kn počevši od 30.06.2010. do isplate
127,83 kn počevši od 31.07.2010. do isplate
161,81 kn počevši od 31.08.2010. do isplate
150,07 kn počevši od 30.09.2010. do isplate
131,18 kn počevši od 31.10.2010. do isplate
171,04 kn počevši od 30.11.2010. do isplate
221,73 kn počevši od 31.12.2010. do isplate
185,84 kn počevši od 31.01.2011. do isplate
198,43 kn počevši od 28.02.2011. do isplate
182,41 kn počevši od 31.03.2011. do isplate
185,29 kn počevši od 30.04.2011. do isplate
253,25 kn počevši od 31.05.2011. do isplate
259,87 kn počevši od 30.06.2011. do isplate
316,66 kn počevši od 31.07.2011. do isplate
287,49 kn počevši od 31.08.2011. do isplate
255,56 kn počevši od 30.09.2011. do isplate
252,13 kn počevši od 31.10.2011. do isplate
249,67 kn počevši od 30.11.2011. do isplate
264,90 kn počevši od 31.12.2011. do isplate
278,18 kn počevši od 31.01.2012. do isplate
279,96 kn počevši od 29.02.2012. do isplate 270,77 kn počevši od 31.03.2012. do isplate
276,98 kn počevši od 30.04.2012. do isplate
281,22 kn počevši od 31.05.2012. do isplate
274,08 kn počevši od 30.06.2012. do isplate
275,96 kn počevši od 31.07.2012. do isplate
270,61 kn počevši od 31.08.2012. do isplate
259,04 kn počevši od 30.09.2012. do isplate
271,37 kn počevši od 31.10.2012. do isplate
277,29 kn počevši od 30.11.2012. do isplate
273,14 kn počevši od 31.12.2012. do isplate
249,88 kn počevši od 31.01.2013. do isplate
269,64 kn počevši od 28.02.2013. do isplate
271,37 kn počevši od 31.03.2013. do isplate
263,62 kn počevši od 30.04.2013. do isplate
239,54 kn počevši od 31.05.2013. do isplate
238,93 kn počevši od 30.06.2013. do isplate
244,84 kn počevši od 31.07.2013. do isplate
254,32 kn počevši od 31.08.2013. do isplate
267,46 kn počevši od 30.09.2013. do isplate
260,68 kn počevši od 31.10.2013. do isplate
265,48 kn počevši od 30.11.2013. do isplate
270,92 kn počevši od 31.12.2013. do isplate
sve po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31.12.2007. g., a na dalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. 07. 2015. g., te na dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.645,00 kn tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VI. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka."
i riješio je:
" Utvrđuje se da je tužitelj povukao dio deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 9. stavak 2 i stavak 4 Ugovora o [broj kredita] od 27. prosinca 2006., te da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev iz tužbe u visini od 635,34 kn, te se u tome dijelu utvrđuje da je tužba tužitelja povučena."
2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti plaćanje parničnih troškova, uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita] od 27.prosinca 2006. (dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak (CHF) i zahtjev za isplatu novčane svote od 3.563,81 kn iz osnove preplaćenih kamata i 11.111,85 kn iz osnove tečajne razlike, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja, a koji zahtjev se temelji na članku 323. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).
7. Među strankama nije sporno :
- da su stranke zaključile Ugovor 27. prosinca 2006. i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 11.323,31 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju za CHF važećim na dan dospijeća;
- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit s rokom otplate od 84 anuiteta;
- da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 5,55% u vrijeme sklapanja Ugovora;
- da je tečaj CHF tijekom otplate u odnosu na kunu rastao.
8. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).
9. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.
10. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica i kamata, sud je zaključio da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni Ugovor.
11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju u pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
11.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12. O prigovoru zastare sud je odlučio zaključivši da je rok zastare od pet godina počeo teći za promjenjivu kamatnu stopu pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014., a za valutnu klauzulu donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/13 od 14. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., sud je zaključio da nije nastupila zastara.
13. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj platio tuženiku više nego što bi bio platio da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi pa je tuženiku naložio vratiti iznos od 11.111,85 kn koliko je tužitelj platio više zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli te s osnova promjenjive kamatne stope iznos od 3.563,81 kn.
14. Ispitujući presudu prema članku 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a.
15. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja kazati da je sud pravilno utemeljio odluku o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač i da Ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je člankom 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.
16. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije nepoštena, a time ni ništetna, ne utječu na zakonitost pobijane presude. Navedene prigovore je žalitelj isticao tijekom postupka i prvostupanjski sud ih je argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasigurno nisu manjeg značaja.
17. Prvostupanjski je sud po tuženikovom prijedlogu odbio dokaz saslušanjem svjedoka BR koji je prema žaliteljevim navodima "voditelj regije" (tuženikov djelatnik). Prema stavu i ovog suda prvostupanjski je sud pravilno odbio dokaz saslušanjem predloženog svjedoka jer navedeni svjedok, kao voditelj tuženikove regije, nije tužiteljev osobni bankar te isti kao voditelj regije nije mogao (niti to žalitelj tvrdi) informirati tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu, o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF. Takvu informaciju mogla mu je dati isključivo osoba koja je s tužiteljem vodila pregovore oko sklapanja kredita. Tuženik na ovu okolnost nije predložio druge valjane dokaze. Naime, prijedlog za saslušanje javnog bilježnika nije valjan dokaz jer javni bilježnik upozorava stranke o pravnim posljedicama ugovora, a ne razjašnjava im financijske posljedice samog ugovora.
18. Protivno žaliteljevom shvaćanju pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji je sud utemeljio na utvrđenju iz presude na koju se tužitelj pozvao. U žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presudu iz parnice donesene po kolektivnoj tužbi jer članak 502. c. ZPP i članak 118. ZZP/14 propisuju da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može unatražno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na članak 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.
19. I prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u [adresa] broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018., a za povrat preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope donošenjem presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pa do dana podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. za restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.
20. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.
21. Prvostupanjski je sud o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe iz članka 154. stavka 1. i 5. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a, navodeći kako tužitelj u parnici nije, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, uspio samo u neznatnom dijelu od 4%.
22. Prema stavu i ovoga suda smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je potreban pristanak tuženika (ukoliko je do povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje) te se neovisno o sadržaju članka 154. ZPP-a povlačenje reflektira na odluku o troškovima uzrokovanim povlačenjem dijela tužbe.
22.1.Tužitelj je djelomično povukao tužbu podneskom od 12. siječnja 2022. nakon čega je održano još samo jedno ročište na kojemu je zaključena glavna rasprava. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe ali je zahtijevao naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe u smislu članka 193. stavak 3. ZPP-a. Stoga bi tuženik ostvarivao pravo na naknadu troškova za povučeni dio tužbe budući da u primjenu dolazi odredba članka 158. stavak 1. ZPP-a. Međutim kako je u ovom slučaju tužitelj djelomično povukao tužbu u iznosu od svega 4% od visine tužbenog zahtjeva te je nakon toga uslijedilo svega jedno na kojemu je zaključeno raspravljanje, te da nakon toga nisu uslijedile nikakve procesne aktivnosti (dakle sve radnje u postupku poduzete su za vrijeme prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva), ovaj drugostupanjski sud smatra da je o prvostupanjski sud pravilno donio odluku o troškovima prvostupanjskog postupka. Za donošenje ovakve odluke relevantno je to što do povlačenja nije došlo zbog djelomičnog udovoljenja tužbenom zahtjevu.
23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Noemi Butorac
