Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-485/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GNJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u ... iz [adresa], radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenom protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-2131/2019-21 od 16. veljače 2022., u sjednici održanoj 18.prosinca 2024.

p r e s u d i o  i r i j e š i o j e

I. Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-2131/2019-21 od 16. veljače 2022.; a) potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku ... [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana platiti tužiteljici GNJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.914,82 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 24,57 kn od dana 30. 11. 2007.

- 24,57 kn od dana 31.12.2007.

- 24,57 kn od dana 31.01.2008.

- 24,57 kn od dana 29.02.2008.

- 24,57 kn od dana 31.03. 2008

- 24,57 kn od dana 30.04. 2008.

- 35,72 kn od dana 31.05.2008.

- 35,72 kn od dana 30.06.2008.

- 35,72 kn od dana 31.07.2008.

- 35,72 kn od dana 31.08.2008.

- 35,72 kn od dana 30.09.2008.

- 35,72 kn od dana 31.10.2008.

- 35,72 kn od dana 30.11.2008.

- 35,72 kn od dana 31.12.2008.

- 35,72 kn od dana 31.01.2009.

- 35,72 kn od dana 28.02.2009.

- 65,79 kn od dana 31.03.2009.

- 65,79 kn od dana 30.04.2009.

- 65,79 kn od dana 31.05.2009.

- 65,79 kn od dana 30.06.2009.

- 65,79 kn od dana 31.07.2009.

- 65,79 kn od dana 31.08.2009.

- 65,79 kn od dana 30.09.2009.

- 65,79 kn od dana 31.10.2009.

- 65,79 kn od dana 30.11.2009.

- 65,79 kn od dana 31.12.2009.

- 65,79 kn od dana 31.01.2010.

- 65,79 kn od dana 28.02.2010.

- 65,79 kn od dana 31.03.2010.

- 65,79 kn od dana 30.04.2010.

- 65,79 kn od dana 31.05.2010.

- 65,79 kn od dana 30.06.2010.

- 65,79 kn od dana 31.07.2010.

- 65,79 kn od dana 31.08.2010.

- 65,79 kn od dana 30.09.2010.

- 65,79 kn od dana 31.10.2010.

- 65,79 kn od dana 30.11.2010.

- 65,79 kn od dana 31.12.2010.

- 65,79 kn od dana 31.01.2011.

- 65,79 kn od dana 28.02.2011.

- 65,79 kn od dana 31.03.2011.

- 65,79 kn od dana 30.04.2011.

- 65,79 kn od dana 31.05.2011.

- 65,79 kn od dana 30.06.2011.

- 65,79 kn od dana 31.07.2011.

- 502,29 kn od dana 19.08.2011. do dana plaćanja po kamatnoj stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

b) ukida u preostalom dijelu točke I. izreke te u točki II. i III. izreke i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici GNJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 16.796,65, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 7,33 kn od dana 31.08.2005. do isplate

- 11,56 kn od dana 30.09.2005. do isplate

- 11,74 kn od dana 31.10.2005. do isplate

- 15,54 kn od dana 30.11.2005. do isplate

- 0,35 kn od dana 31.12.2005. do isplate

- 101,96 kn od dana 31.12.2008. do isplate

- 120,82 kn od dana 31.01.2009. do isplate

- 129,35 kn od dana 28.02.2009. do isplate

- 137,06 kn od dana 31.03.2009. do isplate

- 141,61 kn od dana 30.04.2009. do isplate

- 05,11 kn od dana 31.05.2009. do isplate

- 78,23 kn od dana 30.06.2009. do isplate

- 85,38 kn od dana 31.07.2009. do isplate

- 99,55 kn od dana 31.08.2009. do isplate

- 98,31 kn od dana 30.09.2009. do isplate

- 83,99 kn od dana 31.10.2009. do isplate

- 110,87 kn od dana 30.11.2009. do isplate

- 132,42 kn od dana 31.12.2009. do isplate

- 163,06 kn od dana 31.01.2010. do isplate

- 156,04 kn od dana 28.02.2010. do isplate

- 197,63 kn od dana 31.03.2010. do isplate

- 189,74 kn od dana 30.04.2010. do isplate

- 205,12 kn od dana 31.05.2010. do isplate

- 338,24 kn od dana 30.06.2010. do isplate

- 310,84 kn od dana 31.07.2010. do isplate

- 394,56 kn od dana 31.08.2010. do isplate

- 365,63 kn od dana 30.09.2010. do isplate

- 319,10 kn od dana 31.10.2010. do isplate

- 417,27 kn od dana 30.11.2010. do isplate

- 542,16 kn od dana 31.12.2010. do isplate

- 453,73 kn od dana 31.01.2011. do isplate

- 484,74 kn od dana 28.02.2011. do isplate

- 445,30 kn od dana 31.03.2011. do isplate

- 452,39 kn od dana 30.04.2011. do isplate

- 619,80 kn od dana 31.05.2011. do isplate

- 636,11 kn od dana 30.06.2011. do isplate

- 775,99 kn od dana 31.07.2011. do isplate

- 7.420,50 kn od dana 19.08.2011. do isplate

sve po stopi koja se za razdoblje od 01.11.2007. do 31.07.2015.g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015.g. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici GNJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 12.278,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbija se kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je djelomično osnovana i to u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu broj 029-50-2767209 kojeg su sklopile parnične stranke 14. travnja 2005., a kojim je tužiteljici odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 26.665,47 CHF. Tužiteljica zahtjev temelji na ništetnoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, pa zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tužitelj temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

7. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da se tužiteljičin zahtjev temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po kolektivnoj tužbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, pa da se tužiteljica prema članku 502.c ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenje suda u ovom postupku u kojem je utvrđeno da su nepoštene, time i ništetne odredbe Ugovora kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu i primijeni na ovaj način valutnu klauzulu u CHF. Obzirom na nesporne činjenice ( da je predmetni ugovor sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, da je ugovoreno da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica, da je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom) prvostupanjski sud smatra kako je prema citiranom članku 502.c ZPP navedenim pravnim utvrđenjima vezan i u ovom postupku. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio izvođenje svih predloženih dokaza smatrajući da je činjenično stanje i bez izvođenja predloženih dokaza u potpunosti utvrđeno.

8. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe 04. travnja 2012., te da je ista počela ponovno teći za promjenjivu kamatnu stopu nakon pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/13 dana 13. lipnja 2014., a za valutnu klauzulu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž6632/17 dana 14. lipnja 2018. Te kako je tužba u ovom predmetu podnesena 19. travnja 2019. nije nastupila zastara.

9. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužiteljica plaćala tuženiku više nego što bi bila platila da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, odnosno da nije bilo povećanja tečaja u odnosu na važeći u vrijeme korištenja kredita, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužiteljici budući je isto stekao bez osnove.

10. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22, 126/22 i 138/23- dalje: Tarifa).

11. Žalbenim navodima koji se tiču promjenjive kamatne stope ( da prvostupanjski sud nije utvrđivao nerazumljivost odredbe od strane same tužiteljice već je o nerazumljivosti te odredbe zaključio pozivajući se na utvrđenja iz kolektivnog spora, a da je nesporno kako je tuženik o svakoj promjeni kamatne stope obavještavao tužiteljicu dostavljajući joj novi otplatni plan, ta ako tužiteljici nešto nije bilo razumljivo da nije trebala ući u ugovorni odnos dok joj se to ne razjasni, ističe kako nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud izvodi zaključak o značajnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, te ukazuje kako kamata nije samo rasla u odnosu na početno ugovorenu već je i padala, što je sud propustio uzeti u obzir prilikom testa nepoštenosti) valja kazati da je pravomoćnom presudom donesenom u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača utvrđeno da je nepoštena odredba ugovora o kreditu kakva je predmetna, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke, bez da su banke potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno, člancima 81., 82. i 90. ZZP/03.

12. Tuženik tijekom postupka nije predložio adekvatne dokaze, niti u žalbi tvrdi, da je tužiteljici, u ugovornoj fazi dao informaciju o svim parametrima koji će utjecati na njezinu u odluku o promjeni kamatne stope, jer bi tek to značilo potpunu informiranost tužiteljice kao potrošača za donošenje valjane odluke. Naknadna obavijest o tome koliko iznosi kamata i kako se reflektira na ugovornu obvezu otplate kredita tužiteljeva prednika, kada je već zaključio ugovor s takvom ugovornom odredbom, ne može predmetnu ugovornu obvezu učiti poštenom, niti se odgovornost za nepoštenost ugovorne odredbe može prebaciti na tužiteljicu što tuženik pokušava tvrdeći kako tužiteljica nije trebala ući u ugovorni odnos ako joj predmetna odredba nije bila razumljiva.

13. Zbog toga je u odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 2.914,82 kn koji se odnosi na plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, sa zateznim kamatama valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu, a sve prema nalazu i mišljenu stalnog sudskog vještaka koji prileži na listua 169-174. spisa.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

15. Međutim, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli počinjena je bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

15.1. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu, u kojem isticanju je ustrajao tijekom cijelog postupka, istaknuo da su tužiteljici tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, da je predmetna odredba tužiteljici bila jasna, lako uočljiva i razumljiva u cijelosti, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Tuženik je kao dokaz svojih tvrdnji, predložio saslušanje svjedokinje GN, tuženikove zaposlenice, koji dokaz je prvostupanjski sud odbio kao nepotrebne. Prvostupanjski sud smatra da se odluka u ovom predmetu može donijeti na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, da su sve odlučne činjenice utvrđene u postupku povodom kolektivne tužbe te da bi ponovno izvođenje dokaza u pojedinačnom postupku bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti.

16. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

17. Primjena načela ekonomičnosti nije i ne smije biti nadređena zakonitom postupanju u parničnom postupku niti se predmetnim načelom može opravdati uskraćivanje mogućnosti raspravljanja jednoj stranci (u ovom slučaju tuženiku) pred sudom (odbijanjem dokaznih prijedloga kojima se dokazuju relevantne činjenice).

17.1. Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022., U- III/4372/2021 i U-III-5458/2021, prihvaćena je ustavna tužba te su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska odluka. U navedenim odlukama Ustavni je sud uputio na povredu načela "jednakosti oružja" i prava na pristup sudu u slučajevima kada sud u pojedinačnom potrošačkom sporu odbije argumentirani dokazni prijedlog banaka za saslušanjem zaposlenika banke na okolnosti obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu. U postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele razumljive kriterije temeljem kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredbi, mjerodavan je onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, odnosno s neodređenim i apstraktnim fizičkim osobama. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Banke su u pojedinačnim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu određenom potrošaču pružile odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi te da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

17.2. U kolektivnom se sporu utvrđuje razumljivost odredbi prosječnom (neodređenom) potrošaču, a pojedinačni spor se odnosi na određenog potrošača i određene okolnosti svakog pojedinog slučaja, pa je na redovnim sudovima zadaća da u pojedinim potrošačkim sporovima provjere na koji način te okolnosti utječu na promjenjivost pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora.

17.3. Uskraćivanje mogućnosti tuženiku da dokazuje da su tužiteljici kao određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dane odgovarajuće obavijesti o spornoj odredbi, odluka suda o nepoštenosti te odredbe zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, temeljila bi se na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, niti u kolektivnoj parnici (koja se odnosi općenito na potrošače), niti u pojedinačnoj parnici (vezanoj za konkretnog tužitelja kao potrošača). Takav pristup nesumnjivo je u suprotnosti s pravom na pravično suđenje i načelom ravnopravnosti procesnih oružja stranaka.

18. Kako je tuženik već u odgovoru na tužbu, a i kasnije tijekom postupka isticao da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi o valuti, te da joj je ponudio sve informacije temeljem kojih je mogla donijeti informiranu odluku o sklapanju ugovora o kreditu, odnosno, da je tužiteljicu "informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF o kojima je sam imao saznanja". U tom pravcu predložio je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (zaposlenice banke) GN.

18.1 Međutim, prvostupanjski je sud odbio dokazni prijedlog na tu odlučnu okolnost, smatrajući kako povreda tužiteljičinog interesa kao pojedinačnog potrošača, beziznimno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koji se stav prema svemu iznesenom ne može prihvatiti kao pravilan i osnovan.

19. Budući je na tuženiku teret dokaza činjenice da je banka obavijestila potrošača prije sklapanja ugovora o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, a tuženik tvrdi da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja Ugovora s valutnom klauzulom u CHF, te u tom pravcu predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (tuženikove zaposlenice), u nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, kao i izloženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske.

19.1. Sud će ponovno odlučiti o dokazima koje je potrebno provesti radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica kod čega će sud imati u vidu i pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske u naprijed navedenoj odluci iznio u odnosu na sudsku praksu i načelna stajališta o dokaznoj vrijednosti iskaza zaposlenika banaka i drugih svjedoka te sukladnosti primjene pravila o teretu dokazivanja u pojedinačnim potrošačkim sporovima s pravom na pravično suđenje.

20. Obzirom da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom ishodu spora, ukinuta je i točka III. i IV. izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

21. Zbog ostvarene bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. odlučeno je kao u točki 1.b) temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a. te pod točkom 1.a) temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac