Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-558/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marije Vetme članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika ... [adresa], Zagreb, [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u [obrt] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, broj P-397/2021-31 od 29. travnja 2022., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, broj P-397/2021-31 od 29. travnja 2022.,

a) potvrđuje

- u točki I. izreke,

- u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku ... [adresa] [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju GĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.364,33 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- na iznos od 4,51 kn od 01.11.2008.

- na iznos od 25.12 kn od 01.01.2009.

- na iznos od 39,57 kn od 01.02.2009.

- na iznos od 46,68 kn od 01.03.2009.

- na iznos od 9,49 kn od 01.04.2009.

- na iznos od 14,50 kn od 01.05.2009.

- na iznos od 6,76 kn od 01.12.2009.

- na iznos od 23,86 kn od 01.01.2010.

- na iznos od 47,34 kn od 01.02.2010.

- na iznos od 44,56 kn od 01.03.2010.

- na iznos od 75,86 kn od 01.04.2010.

- na iznos od 72,50 kn od 01.05.2010.

- na iznos od 85,58 kn od 01.06.2010.

- na iznos od 181,67 kn od 01.07.2010.

- na iznos od 164,80 kn od 01.08.2010.

- na iznos od 226,41 kn od 01.09.2010.

- na iznos od 208,50 kn od 01.10.2010.

- na iznos od 178,02 kn od 01.11.2010.

- na iznos od 250,33 kn od 01.12.2010

- na iznos od 341,88 kn od 01.01.2011.

- na iznos od 281,69 kn od 01.02.2011.

- na iznos od 306,63 kn od 01.03.2011.

- na iznos od 6.728,06 kn od 29.03.2011. do dana plaćanja po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

b) preinačuje:

- u preostalom dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelj razliku preplaćenog iznosa koji se odnosi na plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o ugovorenoj kamatnoj stopi sa zateznim kamatama, na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;

- u točki II. izreke u odnosu na troškove parničnog postupka tako da točka III. izreke glasi:

"Nalaže se tuženiku ... [adresa] [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, platiti tužitelju GĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u svoti od 875,78 EUR s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29 prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u svoti od 66,68 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I/ Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o [broj kredita] koji ugovor su dana 27.12.2006.g. sklopili tužitelj GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženik, ..., [osobni identifikacijski broj] [adresa] i to: - dio odredbe čl. 2. koji glasi: „…promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ - dio odredbe čl. 7. koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“

II/ Nalaže se tuženiku ..., [osobni identifikacijski broj] [adresa], 10 [adresa] da tužitelju GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 12.594,12 kn od sa zateznom kamatom koja teče od plaćanja svakog preplaćenog iznosa do 31.12.2007.g. po stopi 15 % godišnje, od 01.01.2008.g. 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 % poena i to kako slijedi:

- na iznos od 53,95 kn od 01.12.2007.g.

- na iznos od 53,04 kn od 01.01.2008.g.

- na iznos od 53,37 kn od 01.02.2008.g.

- na iznos od 53,23 kn od 01.03.2008.g.

- na iznos od 53,46 kn od 01.04.2008.g.

- na iznos od 51,47 kn od 01.05.2008.g.

- na iznos od 66,00 kn od 01.06.2008.g.

- na iznos od 65,94 kn od 01.07.2008.g.

- na iznos od 63,84 kn od 01.08.2008.g.

- na iznos od 63,02 kn od 01.09.2008.g.

- na iznos od 62,80 kn od 01.10.2008.g.

- na iznos od 71,44 kn od 01.11.2008.g.

- na iznos od 62,58 kn od 01.12.2008.g.

- na iznos od 90,92 kn od 01.01.2009.g.

- na iznos od 104,96 kn od 01.02.2009.g.

- na iznos od 111,30 kn od 01.03.2009.g.

- na iznos od 120,99 kn od 01.04.2009.g.

- na iznos od 124,39 kn od 01.05.2009.g.

- na iznos od 106,00 kn od 01.06.2009.g.

- na iznos od 102,71 kn od 01.07.2009.g.

- na iznos od 101,20 kn od 01.08.2009.g.

- na iznos od 100,01 kn od 01.09.2009.g.

- na iznos od 98,04 kn od 01.10.2009.g.

- na iznos od 95,33 kn od 01.11.2009.g.

- na iznos od 101,45 kn od 01.12.2009.g.

- na iznos od 117,53 kn od 01.01.2010.g.

- na iznos od 140,39 kn od 01.02.2010.g.

- na iznos od 135,15 kn od 01.03.2010.g.

- na iznos od 166,18 kn od 01.04.2010.g.

- na iznos od 160,30 kn od 01.05.2010.g.

- na iznos od 171,77 kn od 01.06.2010.g.

- na iznos od 271,08 kn od 01.07.2010.g.

- na iznos od 250,64 kn od 01.08.2010.g.

- na iznos od 313,10 kn od 01.09.2010.g.

- na iznos od 291,51 kn od 01.10.2010.g.

- na iznos od 256,80 kn od 01.11.2010.g.

- na iznos od 330,04 kn od 01.12.2010.g.

- na iznos od 423,21 kn od 01.01.2011.g.

- na iznos od 357,24 kn od 01.02.2011.g.

- na iznos od 380,38 kn od 01.03.2011.g.

- na iznos od 6.797,27 kn od 29.03..2011.g.

u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.900,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je djelomično osnovana i to u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o ugovorenoj kamatnoj stopi.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita] od 27. prosinca 2006. (dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te utvrđenje ništetnom odredbi Ugovora kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak (CHF) kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 3.229,79 kn na ime preplaćenih kamata i 9.364,33 kn na ime tečajne razlike, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja, a koji zahtjev se temelji na članku 323. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO).

7. Među strankama nije sporno :

- da su stranke zaključile Ugovor 27. prosinca 2006. i to tuženik (banka) kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita, u iznosu kunske protuvrijednosti 19.849,26 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća;

- da je na temelju Ugovora tužiteljici odobren kredit s rokom otplate od 84 mjeseca;

- da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 5,50% u vrijeme sklapanja Ugovora,

- da je tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj tijekom otplate kredita rastao. 8. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

9. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak sud smatra da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. O prigovoru zastare sud je odlučio zaključivši da je rok zastare od pet godina počeo teći za promjenjivu kamatnu stopu pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014., a za valutnu klauzulu donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/13 od 14. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 6. travnja 2021., sud je zaključio da nije nastupila zastara.

13. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužiteljica platila tuženiku više nego što bi bila platila da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužiteljici budući je isto stekao bez osnove.

14. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje s obzirom na početak parničnog postupka pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

14.1 Nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju također ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

15. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja kazati da se može zakonito utemeljiti odluka o utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu donesenoj u kolektivnom sporu jer je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da je tužitelj potrošač i da Ugovor spada u one na koje se odnosi presuda donesena povodom kolektivne tužbe. U vezi s tim valja ukazati da je člankom 502.c. ZPP-a propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi. Tako i Vrhovni sud u odluci broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

16. S obzirom na navedeno, tj. na vezanost parničnog suda u ovom postupku za utvrđenja iz presuda donesenih po kolektivnoj tužbi, brojni žalbeni navodi kojima se pokušava dokazati da ugovorna odredba nije nepoštena, a time ni ništetna, ne mogu utjecati na zakonitost pobijane presude. Navedene prigovore je žalitelj isticao tijekom postupka i prvostupanjski sud ih je argumentirano otklonio. Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da se radi o zabrani manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati, jer odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zasigurno nisu manjeg značaja.

17. Prvostupanjski je sud po tuženikovom prijedlogu odbio dokaz saslušanjem svjedoka NĆ koji je prema žaliteljevim navodima "voditelj regije" (tuženikov djelatnik). Prema stavu i ovog suda prvostupanjski je sud pravilno odbio dokaz saslušanjem predloženog svjedoka jer navedeni svjedok, kao voditelj tuženikove regije, nije tužiteljev osobni bankar te isti kao voditelj regije nije mogao (niti to žalitelj tvrdi) informirati tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu, o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF. Takvu informaciju mogla mu je dati isključivo osoba koja je s tužiteljem vodila pregovore oko sklapanja kredita. Tuženik na ovu okolnost nije predložio druge valjane dokaze. Naime, prijedlog za saslušanje javnog bilježnika nije valjan dokaz jer javni bilježnik upozorava stranke o pravnim posljedicama ugovora, a ne razjašnjava im financijske posljedice samog ugovora.

18. Protivno žaliteljevom shvaćanju pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, koji je sud utemeljio na utvrđenju iz presude na koju se tužiteljica pozvala. U vezi ovog postupka suda u žalbi se navodi da se sud nije mogao pozivati na presudu iz parnice donesene po kolektivnoj tužbi jer članak 502. c. ZPP i članka 118. ZZP/14 propisuju da se odredbe tih članaka odnose samo na naknadu štete, a ne i na stjecanje bez osnove, a da se kasnija izmjena ZPP-a kojom je proširena primjena te odredbe ne može unatražno primjenjivati. U odnosu na ovaj žalbeni navod za istaknuti je da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na utvrđenja iz kolektivnih presuda oslonom i na odredbu članka 502.c. ZPP-a bez obzira što se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, a odredbe valja tumačiti u skladu sa njihovom svrhom i ciljem.

19. Međutim, prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tuženikovu štetu kada je odbio prigovor zastare tražbine iz osnove povrata preplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope. Naime zastara je počela teći pravomoćnošću odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P.1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. tako da je do 6. travnja 2021., kao dana podnošenja tužbe nastupila zastara tražbine jer je protekao zastarni rok od pet godina. Zbog toga je valjalo preinačiti točku II. izreke prvostupanjske presude i u djelu kojim tužitelj zahtjeva plaćanje iznosa od 3.229,79 kn sa zateznim kamatama na pojedine anuitete odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19.1. Zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018., pa do dana podnošenja tužbe 6. travnja 2021. za restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog promjene valutne klauzule nije protekao opći zastarni rok od 5 godina zbog čega je i potvrđen dio točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju s osnova preplaćenih iznosa zbog rasta tečaja CHF iznos od 9.364,33 kn sa zateznim kamatama, a sve prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka koji prileži 74.-80. listu spisa.

20. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“:142/12, 103/14,118/14,107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa) u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

22. Tužitelju pripadaju troškovi postupka u svoti od 875,78 EUR.

22.1. Trošak se sastoji od troškova nagrade odvjetniku prema Tarifi i to za: sastav tužbe 100 bodova, zastupanja na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari po 100 bodova (2 x 100 = 200), sastav dva obrazložena podneska po 100 bodova (2 x 100 = 200), zastupanja na tri ročišta na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima po 50 bodova (3 x 50 = 150) prema vrijednosti jednog boda u iznosu od 10,00 kn iznosi 6,500,00 kn, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200.00 kn, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn, iznosi 6.900,00kn. 22.2.Tužitelj je uspio u sporu (kvantitativno) u postotku od 74,4% (9.364,33 kn od 12.594,12 kn), dok je u pogledu osnove tužitelj uspio u cijelosti, pa je ukupni uspjeh tužitelja u sporu 87,2% (100% + 74,4% =174,4% dijeljeno 2 = 87,2%), a tuženikov 27,8 %. Kad se od one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, u konkretnom slučaju tužitelja, oduzme postotak tuženikovog uspjeha, kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, razlika iznosi 59,4% (87,2 % - 27,8% = 59,4%). Tako je uspjeh tužitelja odmjeren u postotku od 59,4% pa mu pripadaju troškovi postupka u svoti od 4.098,60 kn (59,4% od 6.900,00 kn) sve uvećano za troškove vještačenja u svoti od 2.500,00 kn iznosi ukupno 6.598,60 kn/875,78 EUR.

23. Tuženiku pripadaju troškovi drugostupanjskoga postupka u svoti od 66,68 EUR. 23.1. Troškovi se sastoje od troškova nagrade odvjetniku za sastav žalbe u svoti od 1.250,00 kn, uvećano za pripadajući PDV od 25 % u svoti od 312,50 kn i troškova sudske pristojbe na žalbu u svoti od 400,00 kn što ukupno iznosi 1.962,50 kn. 23.2. Međutim kako je tuženik u žalbenom postupku uspio sa 25,60% (3.229,79 kn od 12.594,12 kn) pripadaju mu troškovi žalbenog postupka u svoti 502,40 kn (25.6% od 1.962,50 kn) što iznosi 66,68 EUR.

24. Imajući u vidu da je člankom 13. stavkom 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak) s danom 1. siječnja 2023. euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja to je u odnosu na navedene kunske iznose (obzirom na činjenicu što je u Tbr.50 Tarife vrijednost boda mjerodavnog za izračun nagrade izražen u ranije postojećoj valuti kuna, a i obzirom da su svi tijekom postupka nastali troškovi plaćeni također u tada važećoj valuti) – valjalo izvršiti konverziju u valutu euro i to prema stopi propisanoj Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450 te obvezati parnične stranke na naknadu prouzročenih troškova u službenoj valuti u RH.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom I. a) temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, pod točkom I. b) temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a, a pod točkom II. temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi članka 154. stavka 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac