Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-646/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoj po punomoćnici ABC, odvjetnica u [adresa] protiv tuženika [obrt]d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici u ... u [adresa], radi utvrđenja i isplate odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P- 251/2024-4 od 26. srpnja 2024., 18. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P-251/2024-4 od 26. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odlučeno je:
"I. Ovaj sud proglašava se mjesno nenadležnim.
II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti nadležnom Općinskom sudu u Rijeci."
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti članka 10. stavka 1. Ugovora o kreditu od 5. studenoga 2007.(ulazna naknada) te isplata iznosa od 389,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. studenoga 2007.
6. Tužiteljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Čakovcu, a tuženik je pravovremeno, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, pozivajući se na ugovorenu mjesnu nadležnost (članak 70. ZPP-a) Općinskog građanskog suda u Rijeci.
7. Prvostupanjski sud je povodom prigovora tuženika, s obzirom na članak 16. Ugovora o kreditu, odlučio kao u pobijanom rješenju na temelju članka 70. ZPP-a.
8. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, a na druge tužiteljica ne ukazuje.
9. Osnovano žaliteljica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava zbog čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.
9.1. Naime, tužiteljica je u tužbi navela da je potrošač te da je Ugovor o kreditu potrošački ugovor na kojeg se primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014 - u daljnjem tekstu ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora.
10. Prvostupanjski sud je s obzirom na navode tužiteljice bio dužan utvrditi je li tužiteljica potrošač, a ako jest utvrditi je li ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti nepoštena odredba u smislu članka 96 ZZP/07, a o kojem pitanju ovisi koji sud je nadležan.
11. U nastavku postupka prvostupanjski sud je dužan utvrditi sve okolnosti o kojima ovisi pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o prorogaciji nadležnosti, s čime u vezi se ukazuje na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020. br. SuIV- 308/2020 koji glasi: „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 380. stavak 3. u vezi članka 381. i 369. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 18. prosinca 2024.
Sudac:
Srđan Kuzmanić
