Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-198/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ..., iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz [obrt] iz [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Požegi broj: P-311/2023-13 od 16. veljače 2024., 18. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Požegi broj: P- 311/2023-13 od 16. veljače 2024. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Požegi broj: P-311/2023-13 od 16. veljače 2024. odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi.

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o kreditu broj 046-68/2007 od 24. kolovoza 2007. (dalje: Ugovor) te isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Tužitelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Požegi, a tuženik je pravovremeno, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, pozivajući se na ugovorenu mjesnu nadležnost (članak 70. ZPP-a) Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

7. Prvostupanjski je sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan s obrazloženjem da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda prema sjedištu banke, na koji se prigovor tuženik pozivao, ništetna. Pri tome se sadržajno pozvao na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014 - u daljnjem tekstu ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s tim da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoj standardnog ugovora trgovca (članak 96. ZZP), kao i na članak 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu: Direktiva). Prvostupanjski sud ističe da je potrošač podnio tužbu pred mjestom svoga prebivališta, te je svoju nadležnost utemeljio na članku 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje ZPK).

8. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP, obzirom na to da su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

9. Tuženik u žalbi navodi kako je pobijano rješenje nepravilno i nezakonito jer se ne mogu primijeniti odredbe ZZP/14 odnosno zakonodavstvo koje regulira zaštitu potrošača jer tužitelj nije potrošač. Tuženik navodi da tužitelj nije potrošač jer je namjena Ugovora kupnja poljoprivredne mehanizacije za potrebe OPG-a KF [adresa], čiji nositelj je tužitelj. Međutim, Ugovor je potpisao tužitelj osobno, a ne kao nositelj OPG niti se u Ugovoru ili drugoj dokumentaciji navodi da se kredit uzima za potrebe OPG, pa proizlazi da je poljoprivredna mehanizacija-traktor kupljena za osobne potrebe tužitelja odnosno izvan poslovne djelatnosti, a ne primarno za potrebe OPG ili radi neke druge poslovne namjene pa je pravilno primijeniti odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača.

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o mjesnoj nadležnosti suda prema registriranom sjedištu tuženika jer je taj sud od prebivališta tužitelja, prema javno dostupnim podacima, udaljen 173 kilometara, putovanje javim prijevozom u jednom smjeru traje oko dva sata i košta oko 15 EUR pa bi tužitelj, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, bio izložen troškovima i gubitku vremena što bi dovelo do značajne procesne neravnoteže na štetu tužitelja potrošača. Dakle, radi se o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača radi čega je nepoštena, a nepoštena odredba je sukladno članku 102. ZZP/14 ništetna.

12. Ovdje je potrebno ukazati i na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020. br. SuIV-308/2020 koji glasi: „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“

13. Kako je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti na temelju kontradiktornog postupka ocijenjena kao nepoštena, a imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja (udaljenost od [adresa] do [adresa], mogućnost dolaska na sud potrošača i slično), tako je pravilno prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi, sve sukladno članku 19.l ZPK-a prema kojoj potrošač (tužitelj) može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane (tužene) pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište, odnosno, u konkretnom slučaju, pred Općinskim sudom u Požegi.

14. Tuženik – žalitelj je zatražio i trošak žalbe, no kako nije uspio u žalbenom postupku, to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan na temelju članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP-a pa je i odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

15. Kako žalba nije osnovana odlučeno je kao u izreci pod točkom I. na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 18. prosinca 2024.

Sudac:

Srđan Kuzmanić