Republika Hrvatska Poslovni broj: 6 P-261/2023-6

Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna
masa iza TRANŠPED d.d., međunarodna špedicija i transport, u stečaju, OIB
08752713413, Split, Dubrovačka 31, kojeg zastupa Marija Jerončić Mandić,
odvjetnica u Splitu, Lička 23, protiv tuženika ŽELJKO LUBINA, OIB 14674292768,
Split, Ulica kralja Tomislava 1, kojeg zastupa Matko Ćelić, odvjetnik u Splitu, Gorička
12, radi utvrđenja i isplate (v.p.s. 35.000,00 EUR ili 245.000,00 kn), po objavi

28. prosinca 2023.

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nepostojeći i ne proizvodi pravne učinke Ugovor
zaključen dana 3. listopada 1994. u Splitu između tuženika i poduzeća
Tranšped, ovjeren kod javnog bilježnika Tome Matkovića br. OV-747/95 od

2. svibnja 1995.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od

34.500,00 EUR / 259.940,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja
teče od 31. svibnja 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje,
od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.
srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza

2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana
tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

______________________________ Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 6 P-261/2023-6

3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove
parničnog postupka u iznosu od 11.627,35 EUR EUR / 87.606,25 kn
uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do
isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem
kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za više traženi trošak parničnog postupka u
iznosu od 6.587,58 EUR / 49.634,14 kn sa pripadajućim zateznim
kamatama.

Obrazloženje

1. Postupak je pokrenut tužbom tužitelja Tranšped d.d. u stečaju od 14. siječnja

2010. protiv tuženika Željko Lubina, odvjetnika u Splitu u kojoj je tužitelj naveo da je
tužitelj bio vlasnik poslovnog prostora u Pločama u ulici Neretvanskih gusara br. 5,
koji poslovni prostor je unesen kao procijenjena nekretnina u vrijednost društvenog
kapitala tužitelja od strane Hrvatskog fonda za privatizaciju sukladno rješenju HFP
Klasa UP/I-943-01/08-02/1 Ur.br. 563-03-0202/01-2008-5 i Potvrde broj 365/92
Fonda u stambeno komunalnom gospodarstvu, Općina Ploče. Tužitelj je istakao da
je tuženik neosnovano stekao vlasništvo predmetnog poslovnog prostora i isti prostor
bez znanja i odobrenja tužitelja prodao trećoj osobi za iznos od 34.500,00 EUR
protuvrijednosti u kunama sukladno Ugovoru o prodaji nekretnina zaključenog
između tuženika i Milana Dominikovića od 31. svibnja 2005. te ugovora između
tuženika i Tranšped d.d. od 3. listopada 1994. stoga je predložio sudu donošenje
presude da je ništav i bez pravnog učinka ugovor zaključen između tuženika i
tužitelja od 3. listopada 1994. i da je dužan tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju
iznos od 35.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama na dan isplate sa pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom uz naknadu tužitelju troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se protivio tužbi, predloživši sudu odbaciti tužbu,
podredno odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju plaćanje parničnih troškova.
Tuženik je istakao kako je tužitelj uz tužbu priklopio ugovor od 3. listopada 1994. i
kako je tvrdnja tužitelja da je tuženik neosnovano stekao vlasništvo tog poslovnog
prostora, izmišljotina jer da se radi o stanu. Tužitelj da nije obrazložio niti ponudio
dokaze na tužbeni zahtjev pod 1., a niti na tužbeni zahtjev pod 2. tužbe pa da sud u
tom dijelu mora odbaciti tužbu.

3. Tijekom postupka u predmetu ovog suda P-43/2010, tužitelj je u podnesku od

26. ožujka 2012. istakao kako je tužitelj pravni slijednik poduzeća Tranšped s.p.o.
Split čija pretvorba u dioničko društvo je izvršena 30. lipnja 1993. što je vidljivo iz
rješenja ovog suda broj Fi-2405/93, a u postupku pretvorbe predmetna nekretnina da
je procijenjena u vrijednost društvenog kapitala sukladno rješenju Hrvatskog fonda za
privatizaciju od 31. ožujka 2008. te kako je stečajni upravitelj naknadno saznao za
postojanje ugovora od 3. listopada 1994. koji je ništetan pravni posao iz razloga što
je predmetni ugovor sklopljen sa nepostojećom pravnom osobom jer je kao ugovorna
strana naznačeno poduzeće Tranšped iz Splita, odnosno društveno poduzeće
Tranšped s.p.o. Split koje je prestalo postojati 30.06.1993. te da se radi o ugovoru

3 Poslovni broj: 6 P-261/2023-6

gdje jedna strana nije imala poslovnu ni pravnu sposobnost za zaključenje takvog
ugovora. Isto tako, da je pobuda za sklapanje ugovora nedopuštena jer da su tuženik
s jedne strane i direktor tužitelja s druge strane imali namjeru predmetni stan izlučiti
iz imovine tužitelja nad kojim je rješenjem ovog suda poslovni broj X St - 15/94 od

8. listopada 1994. otvoren stečajni postupak te da je strankama iz tog ugovora bilo
poznato kako tužitelj ne može vratiti dug u iznosu od 1.272.566,00 kn mimo
stečajnog postupka, sve pod uvjetom da je takav dug postojao i da je ugovor doista i
sklopljen 3. listopada 1994. Nadalje, tužitelj je istakao kako je ugovor datiran

3.10.1994., ali da je popis direktora ovjeren tek 2. svibnja 1995., u vrijeme kada je
tužitelj bio u stečaju i stečajni upravitelj je bio Ante Grubišić te da Vladimir Budimir
više nije mogao biti direktor i zastupnik tužitelja s tim da je za sklapanje ugovora od

3. listopada 1994. bila potrebna suglasnost upravnog odbora u smislu članka 46.
Statuta tužitelja jer se radi o otuđenju nekretnine, koje ograničenje je bilo upisano i u
sudskom registru. Odluka o suglasnosti upravnog odbora tužitelja za navedene
ugovore ne postoji u dokumentaciji tužitelja, a iz ugovora nije jasno tko je dao
suglasnost u ime upravnog odbora.

Budući da u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj strani
sve što je primila po osnovu takvog ugovora, pa kako je predmetna nekretnina
prodana trećoj osobi to tužitelj potražuje odgovarajuću naknadu u novcu u iznosu za
koji je tuženik otuđio nekretninu te je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da je
zahtijevao da sud u točki I. izreke utvrdi da je ništetan ugovor zaključen u Splitu od 3.
listopada 1994. između tuženika i poduzeća Tranšped d.d., ovjeren kod JB Tome
Matkovića broj 747/95 od 02.05.1995., a u točki II. da je tuženik dužan isplatiti
tužitelju iznos od 35.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB
na dan isplate sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate uz naknadu tužitelju
troškova parničnog postupka.

4. Nakon što je sud izveo dokaze pregledom spisu priloženih isprava kao i dokaz
saslušanjem svjedoka Vladimira Budimira te zastupnika po zakonu tužitelja Vedrana
Šeparovića, stečajnog upravitelj tužitelja i tuženika Željka Lubine, odvjetnika u Splitu,
kao stranke u postupku, donio je presudu poslovni broj P-43/10 od 27. lipnja 2013.
kojom je odbio zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovor zaključen u Splitu 3. listopada

1994. između tuženika i poduzeća Tranšped d.d. ovjeren kod javnog bilježnika Tome
Matkovića broj 747/95 od 02.05.1995. te je odbio zahtjev za plaćanjem iznosa od

35.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama sa pripadajućom zateznom kamatom i
odbio je zahtjev za naknadu tužitelju parničnih troškova te obvezao tužitelja na
naknadu parničnog troška u iznosu od 13.850,00 kn, a za više traženi trošak u iznosu
od 61.150,00 kn je odbio zahtjev tuženika.

5. U povodu tužiteljeve i tuženikove žalbe, drugostupanjski sud je ocijenio
tužiteljevu žalbu djelomično osnovanom, a tuženikovu žalbu osnovanom te je
presudom i rješenjem poslovni broj 75 Pž-7644/2013-3 od 19. listopada 2016. odbio
tužiteljevu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I.I. izreke kojom je odbijen
zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovor zaključen u Splitu 3. listopada 1994. između
tuženika i poduzeća Tranšped d.d., a u ostalom dijelu je ukinuo prvostupanjsku
presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Kako je nad tužiteljem rješenjem ovog suda poslovni broj St-106/02 od 7.
listopada 2016. obustavljen i zaključen stečajni postupak, a rješenjem od 20.
listopada 2016. je određen upis stečajne mase iza dužnika Tranšped d.d. u stečaju,

4 Poslovni broj: 6 P-261/2023-6

to je sud, budući je tužitelj brisan iz sudskog registra rješenjem ovog suda poslovni
broj Tt-16/10465-3 od 2. studenog 2016., sukladno odredbama članka 212. stavak 1.
točka 4. ZPP-a, rješenjem poslovni broj P-820/2016 od 15. veljače 2017. utvrdio
prekid postupka, a rješenjem poslovni broj P-820/2016-12 od 28. veljače 2023. je
nastavljen postupak i tužiteljem je označena Stečajna masa iza TRANŠPED d.d.,
međunarodna špedicija i transport, u stečaju, OIB 08752713413, Split, Dubrovačka
31 te je pozvan stečajni upravitelj tužitelja na preuzimanje ovog parničnog postupka.

7. Sukladno uputi drugostupanjskog suda iz rješenja od 19. listopada 2016., u
ovom ponovljenom postupku je izveden dokaz pregleda spisa i spisu priložene
dokumentacije te čitanjem iste, budući da stranke nisu imale druge prijedloge za
izvođenje dokaza, a tuženik iako uredno pozivan nije pristupio ročištima od 2.
listopada 2023. i od 13. studenog 2023., niti se očitovao na podneske tužitelja od 14.
veljače 2017. i od 29. rujna 2023.

8. U nastavljenom ponovljenom postupku, tužitelj je podnescima od 14. veljače

2017. i od 29. rujna 2023. uredio tužbeni zahtjev na način da sud utvrdi da je
nepostojeći i ne proizvodi pravne učinke Ugovor zaključen 3. listopada 1994. u Splitu
između tuženika i poduzeća Tranšped, ovjeren kod javnog bilježnika Tome
Matkovića br. OV-747/95 od 2. svibnja 1995. te da naloži tuženiku u roku od 15 dana
isplatiti tužitelju iznos od 34.500,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom
kamatom od 31. svibnja 2005. do isplate uz naknadu troškova postupka.

9. Predmet ovog ponovljenog postupka je utvrđenje da je nepostojeći i da ne
proizvodi pravne učinke ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. listopada 1994. koji je
sklopljen između poduzeća Tranšped s.p.o. iz Splita kojeg je zastupao direktor
Vladimir Budimir kao prodavatelj i Željko Lubina kao kupac, predmet kojeg ugovora je
bio stan u Pločama, Neretvanskih gusara 5/I, površine 59 metara četvornih i
posljedično tome, zahtjev tužitelja da tuženik isplati tužitelju iznos od 34.500,00 eura
sa zakonskim zateznim kamatama od 31. svibnja 2005. do isplate, koji iznos je
tuženik neosnovano stekao prodajom tužiteljeve nekretnine trećoj osobi.

10. Tijekom postupka je utvrđeno slijedeće:

- da je sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. listopada 1994. između
poduzeća Tranšped s.p.o. iz Splita kojeg je zastupao direktor Vladimir Budimir kao
prodavatelj i Željko Lubina kao kupac, predmet kojeg ugovora je bio stan u Pločama,
Neretvanskih gusara 5/I, površine 59 metara četvornih (stranica 8 spisa i stranice 59
spisa);

- da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora Vladimir Budimir bio v.d.
direktora koji je mogao zastupati poduzeće Tranšped bez ograničenja, osim u
slučajevima otuđenja nekretnina društva u kojem slučaju ugovor o prodaji nekretnina
može zaključiti uz suglasnost upravnog odbora poduzeća i da je to ograničenje
upisano u sudski registar ovog suda (stranice 29-34 spisa);

- da upravni odbor poduzeća Tranšped d.d., nije dao suglasnost na predmetni ugovor od 3. listopada 1994.;

- da je predmetni ugovor Vladimir Budimir ovjerio kod javnog bilježnika Tome
Matkovića 2. svibnja 1995., u vrijeme kada je nad tužiteljem već bio otvoren stečajni
postupak, koji stečajni postupak je otvoren rješenjem ovog suda poslovni broj St-
15/94 od 8. listopada 1994.;

5 Poslovni broj: 6 P-261/2023-6

- da se tuženik upisao vlasnikom navedene nekretnine 24. prosinca 2004. na
temelju predmetnog ugovora ovjerenog po javnom bilježniku Tomi Matkoviću br. OV-
747/95 od 2. svibnja 1995. i potvrde Ureda državne uprave Urbroj: 2117-11/3-04-2
od 24. prosinca 2004. (Vlasnički list – stranica 23 spisa);

- da je nakon tog upisa, vlasnikom predmetnog stana u zemljišnoj knjizi upisan
Milan Dominiković iz Otrića, koji nije stranka u ovom postupku, a na temelju Ugovora
o prodaji nekretnina od 31. svibnja 2005. zaključenim sa tuženikom – (stranice 6 i 7
spisa te Vlasnički list – stranica 23 spisa);

11. Ugovor, čije se utvrđenje nepostojećim i da ne proizvodi pravne učinke, traži
od ovog suda, zaključen je između prednika tužitelja i tuženika 3. listopada 1994. pa
se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, 88/01, dalje ZOO/91, koji
Zakon se u ovom slučaju primjenjuje u smislu članka 1163. stavak 1. Zakona o
obveznim odnosima objavljenog u Narodnim novinama broj 35/05 i 41/08 dalje
ZOO/05).

12. Iz obrazloženja prvostupanjske presude poslovni broj P-43/2010 od 27. lipnja 2013. proizlazi slijedeće:

"Između stranaka nije prijeporno da su raniji direktor prednika tužitelja, Vladimir
Budimir i tuženik dana 3. listopada 1994. god. sklopili ugovor o prodaji stana u
Pločama, Neretvanskih gusara 5.

Isto tako nije sporno između stranaka da je tuženik, kao prodavatelj sa trećom
osobom Milanom Dominikovićem, dana 31. svibnja 2005. god. zaključio ugovor o
prodaji nekretnina i to dvosobnog stana u zgradi u Ulici Neretvanskih gusara 10/I za
ugovorenu kupoprodajnu cijenu protuvrijednosti u kunama 34.500,00 EUR.

Sporno je između stranaka radi li se o istom poslovnom prostoru – stanu koji je
naveden u Rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa UP/I-943-01/08-02/1
Ur.br. 563-03-0202/01-2008-5 od 31. ožujka 2008.god. kao poslovni prostor u
Pločama, Neretvanskih gusara 5. (list 3 i 4 spisa te list 25 spisa) i u ugovora od 3.
listopada 1994.god. (listovi 8 i 59 spisa) te ugovora od 31.05.2005.god. (listovi 6 i 7
spisa).

Pregledom naprijed navedenih isprava, usporedbom istih sa sadržajima upisa
sukladno Izvadku iz Zemljišne knjige kat. općine Ploče – broj poduloška 1433 (listovi
22 do 24 spisa) razvidno je kako se radi o istom stanu i kako je na navedenom
upisano pravo vlasništva u korist najprije tuženika, a potom sadašnjeg vlasnika
Milana Dominikovića iz Otrića.

Iz izvatka iz sudskog registra ovog suda, odnosno iz registarskog uloška I-9372 u
kojem se vodi društvo Tranšped d.d. razvidno je kako je društvo Tranšped d.d.
izvršilo pretvorbu društvenog poduzeća Tranšped u dioničko društvo te da je
rješenjem ovog suda broj Fi-2405/93 od 30. lipnja 1993. god. upisan prestanak
poduzeća Tranšped s.p.o. Split zbog pretvorbe u dioničko društvo Tranšped d.d. Split
te da je kao ovlaštena osoba upisan Vladimir Budimir v.d. direktora poduzeća, koji
zastupa poduzeće bez ograničenja osim u slučajevima otuđenja nekretnina društva i
uzimanja kredita u iznosu čija je protuvrijednost veća od 100.000 DEM u kojem

6 Poslovni broj: 6 P-261/2023-6

slučaju mu je potrebna suglasnost upravnog odbora poduzeća. Iz navedenog izvatka
razvidno je kako tužitelj nije usklađen sa Zakonom o trgovačkim društvima (listovi 29-
34 spisa).

Između stranaka je sporno je li tadašnji v.d. direktora poduzeća Vladimir Budimir
imao ovlaštenje zaključiti sa tuženikom predmetni ugovor od 3. listopada 1993.god.
te je li isti imao suglasnost upravnog odbora za sklapanje predmetnog ugovora.

U svom iskazu, raniji direktor prednika tužitelja Vladimir Budimir je istakao kako je
predmetni ugovor potpisao mjesec dana nakon otvaranja stečajnog postupka nad
društvom Tranšped iz Splita, koji ugovor je u svojstvu predsjednika upravnog odbora
i kupca potpisao Željko Lubina. Svjedok je istakao kako je tvrtka L.5 d.o.o. iz Splita
na čelu koje je bio Željko Lubina imala zaključen ugovor o poslovnoj suradnji sa
prednikom tužitelja te da se poslovna suradnja odvijala i preko Dalmatinske
štedionice na čijem čelu je bio odvjetnik Željko Lubina. Svjedok je istakao da prema
njegovim saznanjima odvjetnik Lubina, sva potraživanja koje je društvo L.5 imalo
prema tužitelju prenio na vlastito ime i nakon toga ista podmirio zaključivanjem tri
ugovora sa tužiteljem o prijenosu tužiteljevih nekretnina , a istovremeno da je svoja
potraživanja prijavio u stečajnom postupku. Svjedok je istakao da je navedeni ugovor
vezan i uz kancelariju javnog bilježnika Tome Matkovića koji je naknadno ovjerio
predmetni ugovor koji je antidatiran. Svjedok je naveo kako nije imao ovlaštenje
potpisati ugovor u ime tužitelja sukladno Statutu tužitelja ali je istakao kako je
predmetni ugovor potpisao u dobroj vjeri te da je imao usmeni dogovor sa
odvjetnikom Željkom Lubina, koji je u vrijeme potpisivanja tog ugovora bio
predsjednik upravnog odbora tužitelja, da se predmetni ugovor neće realizirati.

Saslušan u svojstvu zastupnika po zakonu tužitelja, stečajni upravitelj tužitelja
Vedran Šeparović je potvrdio navode istaknute u tužbi i podnescima tužitelja,
dodatno ističući kako je raniji direktor tužitelja mogao sklapati poslove bez pristanka
upravnog odbora u vrijednosti do 100.000,00 DEM, a da je za otuđenje nekretnine
trebao imati suglasnost upravnog odbora tužitelja dok kod tužitelja da ne postoji
dokumentacija iz koje bi bilo razvidno da je za predmetni pravni posao – sporni
ugovor, postojala suglasnost upravnog odbora tužitelja. Stečajni upravitelj tužitelja je
nadalje istakao kako u stečajnom postupku tuženik nije prijavio nikakvo potraživanje
prema tužitelju, kako stečajnom upravitelju od strane ranijeg direktora tužitelja
Vladimira Budimira nije predana nikakva dokumentacija koja se odnosi na poslovanje
između Tranšpeda prije otvaranja stečaja i tuženika, ali da mu je Vladimir Budimir u
razgovoru dao naslutiti da predmetna kupoprodaja ne bi bila valjana. U odnosu na
rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju u kojem je navedeno da je tužitelj vlasnik
poslovnog prostora i stana koji je naveden u spornom ugovoru stečajni upravitelj
tužitelja je istakao da je poslovni prostor u stvari stan i da se radi o istom prostoru.

Iz iskaza tuženika Željka Lubine, proizlazi da je on u vrijeme sklapanja predmetnog
ugovora bio član i predsjednik upravnog odbora prednika tužitelja, kao i da je bio
većinski vlasnik Tranšpeda te da je prema istom društvu imao ogromna potraživanja,
kao i da je dao suglasnost tadašnjem v.d. direktoru Vladimiru Budimiru za sklapanje
spornog ugovora koji je sklopljen prije otvaranja stečajnog postupka nad prednikom
tužitelja.

7 Poslovni broj: 6 P-261/2023-6

Primjenom pravila o teretu dokazivanja u ovom postupku tuženik je trebao dokazati
da je upravni odbor tužitelja dao suglasnost Vladimiru Budimiru za prodaju
predmetnog stana.

Osim što je u svom iskazu tuženik potvrdio da je bio predsjednik upravnog odbora
prednika tužitelja i da je dao suglasnost tadašnjem direktoru za sklapanje tog
ugovora, tuženik nije dostavio nikakav drugi dokaz, poglavito nije dostavio pisanu
suglasnost upravnog odbora tužitelja na tu spornu okolnost.

Budući je tuženik osobno zainteresiran za ishod ove parnice u njegovu korist, to sud
samo iz njegovog iskaza, budući da nije dostavljen nikakav pismeni dokaz osim što
je na spornom ugovoru navedeno da upravni odbor poduzeća Tranšped Split daje
suglasnost na predmetni ugovor kojeg je potpisao tuženik u svojstvu predsjednika
upravnog odbora, ne može sa sigurnošću zaključiti da je potrebna suglasnost doista
od strane upravnog odbora tužitelja i dana na zaključenje predmetnog ugovora.
Nadalje, za istaknuti je da su iskazi ranijeg direktora Vladimira Budimira i tuženika u
izravnoj suprotnosti, a niti iz jednog drugog dokaza ne proizlazi da je radnja direktora
prednika tužitelja naknadno odobrena od strane tužitelja u smislu odredbe članka 55.
ZOO/91 budući je odredbom članka 55. stavak 3. ZOO/91 propisano da naknadna
suglasnost ima povratni učinak ako drugačije nije ugovoreno, a stavkom 4. istoga
članka je propisano da ako suglasnost nije dana smatra se da ugovor nije sklopljen."

13. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke Pž-7644/2013-3 od 19. listopada 2016. proizlazi slijedeće:

"Naime, odredbom članka 55. stavak 1. ZOO-a propisano je da kada je statutom ili
drugim općim aktom poduzeća određeno i u sudski registar upisano da njezin
zastupnik može sklopiti određeni ugovor samo uz suglasnost nekog organa,
suglasnost se može dati prethodno, istodobno ili naknadno, ako što drugo nije
upisano u registar. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako suglasnost nije dana,
smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

Sukladno tome, budući da u konkretnom slučaju direktor tužitelja nije imao prethodnu
suglasnost upravnog odbora za sklapanje Ugovora od 3. listopada 1994., slijedi da
ugovor nije ni sklopljen, a kako to uređuje odredba članka 55. stavak 4. ZOO-a.
Dakle, ne radi se uopće o sklopljenom ugovoru, slijedom čega je taj ugovor
nepostojeći i bez ikakvih pravnih učinaka."

14. U ponovljenom postupku, tužitelj je predložio sudu donošenje presude kojom
će utvrditi da je nepostojeći i ne proizvodi pravne učinke Ugovor zaključen 3.
listopada 1994. u Splitu između tuženika i poduzeća Tranšped, ovjeren kod javnog
bilježnika Tome Matkovića br. OV-747/95 od 2. svibnja 1995.

15. U odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva potrebno je navesti da tužitelj nije
preinačio tužbu jer je odredbama članka 187. stavak 3. i stavak 4. ZPP-a propisano
da ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je
prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud
utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, a isticanje tog zahtjeva nakon
podnošenja tužbe neće se smatrati preinakom tužbe.

16. Predmetni ugovor u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravne učinke jer je
sklopljen od strane osobe koja nije imala potrebnu suglasnost u smislu članka 55.
ZOO/91, pa u konkretnom slučaju cilj povrijeđenog pravila upućuje da se smatra da
je predmetni ugovor nepostojeći.

8 Poslovni broj: 6 P-261/2023-6

17. Nadalje, prema članku 119. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01; dalje: ZV),
na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine stječe se upisom u zemljišne knjige.
Do stjecanja vlasništva na taj način može doći samo na temelju valjanog pravnog
posla (članak 115. stavak 1. ZV-a). Budući da u konkretnom slučaju ta zakonom
određena pretpostavka stjecanja vlasništva nije ostvarena, jer ugovor na temelju
kojeg je izvršena uknjižba nije niti sklopljen pa do stjecanja vlasništva na predmetnoj
nekretnini nije ni došlo.

18. Tužitelj je postavio zahtjev za isplatu iznosa od 34.500,00 eura koji iznos je
kupoprodajna cijena stana prema ugovoru zaključenim između tuženika i treće
osobe, Milana Dominikovića.

19. Budući da je utvrđeno da ugovor nije sklopljen, tuženik je dužan tužitelju
isplatiti ono što je primio, odnosno stekao bez pravne osnove (članak 210. ZOO/91)
te tužitelj ima i pravo na zatezne kamate na iznos koji je tuženik primio bez pravne
osnove i to kao nesavjestan stjecatelj, od dana stjecanja sukladno odredbi članka

214. ZOO/91.

20. Slijedom navedene odredbe članka 210. i članka 214. ZOO/91 tuženik kao
nesavjestan stjecatelj je dužan vratiti iznos od 34.500,00 EUR / 259.940,25 kn koji
iznos je stekao prodajom predmetne nekretnine tužitelja trećoj osobi Milanu
Dominikoviću, koji iznos je kupoprodajna cijena nekretnine sukladno članku 3.
Ugovora o prodaji nekretnina od 31. svibnja 2005. kojeg su sklopili tuženik, kao
prodavatelj i Milan Dominiković, kao kupac (stranica 6 i 7 spisa) na temelju kojeg je
Milan Dominiković upisan vlasnikom predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi
(stranice 22-24 spisa).

21. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju i zakonske zatezne kamate na tako
dosuđenu glavnicu u smislu odredbi članka 214. ZOO/91 i članka 277. st. 1. ZOO/91
u vezi s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), a koje
kamate teku od dana 31. svibnja 2005. kada je zaključen ugovor između tuženika i
Milana Dominikovića, kojim je tuženik, kao kupac, potvrdio isplatu navedenog iznosa
od 34.500,00 EUR protuvrijednosti u kunama, koje kamate se sve do 31. prosinca

2007. obračunavaju po stopi od 15% godišnje, a kako se od 1. siječnja 2006. vezano
za zakonske zatezne kamate primjenjuje Zakon o obveznim odnosima objavljen u
„Narodnim novinama“ broj 35/05 (dalje ZOO/05) s tim da se odredbe čl. 26. st. 1. do

3. i čl. 29. st. 2. do 6. i st. 8. počinju primjenjivati nakon isteka dviju godina od dana
stupanja na snagu tog zakona, odnosno od 1. siječnja 2008. (čl. 1165.) to je odredbe
navedenog Zakona sud u konkretnom slučaju i primijenio jer iste određuju daljnji
slijed kamata.

Budući da sud donosi presudu 2023., a od siječnja 2008. primjenjuju se i odredbe
članka 29. st. 2. do 6. i st. 8. ZOO/05, to znači da je potrebno stopu zateznih kamata
za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. odrediti prema eskontnoj stopi
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena jer se ne radi o trgovačkom
ugovoru već o ostalim odnosima, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

9 Poslovni broj: 6 P-261/2023-6

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena te od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I.1.i I.2. izreke presude.

22. Odluka o trošku ovog postupka temelji se na odredbama članka 154. i članka

155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT) te važećoj Tarifi sudskih
pristojbi sve sukladno specificiranom zahtjevu tužitelja na ročištu na kojem je
zaključena glavna rasprava i vrijednosti predmeta spora.

23. Tužitelju kojeg zastupa odvjetnik, kao punomoćnik, u trošak parničnog
postupka uračunat je trošak za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo i
izvodili su se dokazi i to od 14.5.2012., od 11.7.2012., od 12.12.2012., od 13.5.2013.
i od 13.11.2023., za svako ročište po 500 bodova – ukupno 2.500 bodova (Tbr. 9/1
OT), za zastupanje na ročištima na kojima se procesno raspravljalo i to od

26.3.2012., od 15.2.2017. i od 2.10.2023., svako po 250 bodova – ukupno 750
bodova ili iznos od 11.250,00 kn (Tbr. 9/2 OT), za ročišta koja su odgođena i to od

13.2.2012. i od 20.3.2013., svako po 50 bodova – ukupno 100 bodova (Tbr. 9/5 OT),
za sastav podnesaka od 5.4.2012. i od 29.9.2023., koji se ubrajaju u ostale
podneske, za svaki podnesak 50 bodova – ukupno 100 bodova (Tbr. 8/3 OT) te za
sastav žalbe od 3.7.2017. – 625 bodova (Tbr. 10/1 OT) ili ukupno 4.075 bodova ili
iznos od 61.125,00 kn / 8.112,68 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV od 25% u
iznosu od 15.281,25 kn / 2.028,17 EUR (Tbr. 42 OT) ili ukupno iznos od 76.406,25
kn / 10.140,85 EUR, kojem iznosu je pridodana sudska pristojba za tužbu u iznosu
od 2.800,00 kn / 371,62 EUR, za presudu u iznosu od 2.800,00 kn / 371,62 EUR i za
žalbu u iznosu od 5.600,00 kn / 743,25 EUR ili sveukupno je tužitelju odmjeren
parnični trošak u iznosu od 87.606,25 kn / 11.627,35 EUR.

Na taj iznos tuženik je dužan platiti tužitelju i zakonske zatezne kamate od dana
donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.3. izreke presude.

24. Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije uračunao i odmjerio više
zatraženi parnični trošak ukupno u iznosu od 6.587,58 EUR / 49.634,14 kn i to za
sastav tužbe od 500 bodova jer je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio tužitelj po
stečajnom upravitelju, a ne odvjetnik kao punomoćnik tužitelja te mu nije odmjeren
pristup ročištu od 18.2.2013. kojem nije pristupio, niti je to ročište održano zbog
službene spriječenosti suca o čemu su stranke po punomoćnicima bile obaviještene
telefonskim putem. Tužitelju ne pripada naknada za podnesak od 26.3.2012. jer je
predan na ročištu od 26.3.2012. za koje ročište je tužitelju odmjeren trošak te je
tužitelj na tom ročištu mogao iznijeti sadržaj svog podneska. Tužitelju nije odmjeren
trošak sastava podneska od 5.4.2012. uvećan za PDV od 25% jer se taj podnesak
ubraja u skupinu ostalih podnesaka za koji mu pripada naknada sukladno Tbr. 8/3
kako mu je i odmjereno.

10 Poslovni broj: 6 P-261/2023-6

Tužitelju nadalje nije odmjeren više traženi trošak za radnje poduzete u ovom
postupku već je tužitelju odmjeren trošak sukladno naprijed odmjerenom trošku,
budući da je tužitelj zatražio trošak u većem iznosu od iznosa koji je propisan po OT.
Slijedom navedenog, više traženi trošak postupka u iznosu od sa pripadajućim
zateznim kamatama valjalo je odbiti tužitelju i riješiti kao u točki II. izreke ove
presude.

25. S obzirom na obvezu dvojnog iskazivanja propisanu odredbama članka 43. i
članka 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj
(Narodne novine broj 57/22 i 88/22), ovaj sud je, primjenom fiksnog tečaja konverzije
1 EUR = 7,53450 kn i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz
Zakona, iznose izražene u kunama obračunao i u iznose u eurima, te ih u ovoj
presudi iskazao i u kunama i u eurima.

U Splitu 28. prosinca 2023.

S U D A C

NEVENKA MARUNICA

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana objave.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici,
- tuženiku po punomoćniku,
- u spis