Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-574/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari u tužitelja HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici ABC, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku RČ i ostalim odvjetnicima iz [obrt] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, broj P-500/2023-26 od 28. svibnja 2024., u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, broj P-500/2023-26 od 28. svibnja 2024.

II. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

III. Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužitelju LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.446,45 € s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sukladno članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22 i 155/23– dalje u tekstu: ZOO), a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 0,55 € počam od 24. listopada 2006. godine,

- na iznos od o,35 € počam od 26. ožujka 2008. godine,

- na iznos od 1,51 € počam od 23. listopada 2008. godine,

- na iznos od 0,39 € počam od 23. prosinca 2008. godine,

- na iznos od 9,78 € počam od 23. siječnja 2009. godine,

- na iznos od 9,01 € počam od 24. veljače 2009. godine,

- na iznos od 6,20 € počam od 24. ožujka 2009. godine,

- na iznos od 6,10 € počam od 23. travnja 2009. godine,

- na iznos od 5,47 € počam od 23. svibnja 2009. godine,

- na iznos od 4,51 € počam od 24. lipnja 2009. godine,

- na iznos od 4,94 € počam od 23. srpnja 2009. godine,

- na iznos od 5,00 € počam od 25. kolovoza 2009. godine,

- na iznos od 4,31 € počam od 23. rujna 2009. godine,

- na iznos od 3,51 € počam od 28. listopada 2009. godine,

- na iznos od 5,15 € počam od 24. studenog 2009. godine,

- na iznos od 6,17 € počam od 23. prosinca 2009. godine,

- na iznos od 8,22 € počam od 23. siječnja 2010. godine,

- na iznos od 8,76 € počam od 23. veljače 2010. godine,

- na iznos od 11,10 € počam od 23. ožujka 2010. godine,

- na iznos od 11,14 € počam od 23. travnja 2010. godine,

- na iznos od 10,75 € počam od 25. svibnja 2010. godine,

- na iznos od 15,70 € počam od 24. lipnja 2010. godine,

- na iznos od 18,85 € počam od 23. srpnja 2010. godine,

- na iznos od 23,29 € počam od 24. kolovoza 2010. godine,

- na iznos od 23,40 € počam od 23. rujna 2010. godine,

- na iznos od 20,79 € počam od 23. listopada 2010. godine,

- na iznos od 21,45 € počam od 23. studenog 2010. godine,

- na iznos od 31,74 € počam od 23. prosinca 2010. godine,

- na iznos od 27,01 € počam od 25. siječnja 2011. godine,

- na iznos od 28,28 € počam od 23. veljače 2011. godine,

- na iznos od 29,64 € počam od 23. ožujka 2011. godine,

- na iznos od 27,96 € počam od 23. travnja 2011. godine,

- na iznos od 32,94 € počam od 24. svibnja 2011. godine,

- na iznos od 39,01 € počam od 25. lipnja 2011. godine,

- na iznos od 46,93 € počam od 23. srpnja 2011. godine,

- na iznos od 51,78 € počam od 23. kolovoza 2011. godine,

- na iznos od 39,36 € počam od 23. rujna 2011. godine,

- na iznos od 38,17 € počam od 25. listopada 2011. godine,

- na iznos od 37,43 € počam od 23. studenog 2011. godine,

- na iznos od 40,30 € počam od 23. prosinca 2011. godine,

- na iznos od 42,91 € počam od 24. siječnja 2012. godine,

- na iznos od 43,35 € počam od 23. veljače 2012. godine,

- na iznos od 42,41 € počam od 23. ožujka 2012. godine,

- na iznos od 42,37 € počam od 24. travnja 2012. godine,

- na iznos od 43,73 € počam od 27. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 43,37 € počam od 27. lipnja 2012. godine,

- na iznos od 42,59 € počam od 24. srpnja 2012. godine,

- na iznos od 41,62 € počam od 23. kolovoza 2012. godine,

- na iznos od 38,80 € počam od 25. rujna 2012. godine,

- na iznos od 42,21 € počam od 23. listopada 2012. godine,

- na iznos od 43,00 € počam od 23. studenog 2012. godine,

- na iznos od 42,27 € počam od 25. prosinca 2012. godine,

- na iznos od 38,50 € počam od 23. siječnja 2013. godine,

- na iznos od 40,65 € počam od 23. veljače 2013. godine,

- na iznos od 41,59 € počam od 24. ožujka 2013. godine,

- na iznos od 42,65 € počam od 23. travnja 2013. godine,

- na iznos od 37,89 € počam od 23. svibnja 2013. godine,

- na iznos od 19,59 € počam od 18. lipnja 2013. godine, pa sve do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] dužan je tužitelju LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.910,39 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 28. svibnja 2024. kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sukladno članku 29. stavak 2. i 8. ZOO, sve u roku od 15 dana.

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbit tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu je odgovoreno. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke zaključile 21. rujna 2006. (dalje: Ugovor), a kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak (CHF).

7. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor radi kupnje osobnog vozila kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 12.827,96 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika) na dan korištenja kredita, te da je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan dospijeća. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, jer je ista zakonom dopuštena, pitanje je li tužiteljičin zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario te može li se tražiti vraćanje stečenog s obzirom da je ugovor ispunjen. 8. Kao prethodno pitanje, prvostupanjski je sud zaključak o ništetnosti sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utemeljio na utvrđenjima iz odluka sudova na koje se u tužbi pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanjima ugovornih odredaba ugovora o kreditima o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, pa tako i one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tuženik sklapale s potrošačima, a što je tužiteljica u određenom vremenskim razdobljima u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., i presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.

9. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZZP).

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivne tužbe utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete i isplatu pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio navodeći da je zastara počela teći tek pravomoćnošću presuda donesenih u spomenutom predmetu po kolektivnoj tužbi (13. lipnja 2014., po pitanju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama, te 14. lipnja 2018., po pitanju valutne klauzule vezane uz CHF), te je predmetna tužba od 26. svibnja 2023. podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

12. Na temelju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i to ukupno 1.446,45 EUR, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev jer on predstavlja korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju koju je tuženik ostvario zbog ništetne odredbe Ugovora, a za koju ništetnost je sam tuženik kriv.

13. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja pozivajući se pri tom na članak 323., 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu: ZOO/05).

14. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

15. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika po shvaćanju ovog suda prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a stoga jer se na njih pozivao i tužitelj, a sve to u skladu sa odredbom članka 502. c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je ništetnost tih odredbi, a kako je već ranije rečeno raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Tim odlukama je jasno utvrđeno da su određene ugovorne odredbe nepoštene, pa time i ništetne. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

16. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe.

16.1. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnici povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom, a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

17. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći od pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat pretplaćenih iznosa s osnova s osnova valutne klauzule počinje teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (26. svibnja 2023.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

18. Pravilno je naloženo tuženiku platiti troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a.

19. S obzirom da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužiteljica naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

20. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer s nije bio potreban za odlučivanje o žalbi, te je temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. ove drugostupanjske presude.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac