Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-638/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda, Arijani Bolanča kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Lavčević-mehanizacija d.o.o., OIB: 62641419845, Split, Stinice 16, zastupanog po zakonskom zastupniku i direktoru BT, dipl.iur, a on po punomoćnici ST, dipl.iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja: Pr-86/2022-14 od 11. listopada 2023., 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično uvažava kao osnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja: Pr-86/2022- 14 od 11. listopada 2023.:

a) potvrđuje u točki I., te u dijelu točke III. kojim je obvezan tuženik nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u visini od 236,41 eur / 1.781,25 kuna, b) preinačava u dijelu točke III. odluke o troškovima parničnog postupka i to dio za zakonske zatezne kamate, na način da ista ispravno glasi:

Nalaže se tuženiku da na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati i zakonsku zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos teče od 11. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvog polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2021. godinu iznos od 238,90 EUR / 1.800,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2021. do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 238,90 EUR / 1.800,00 kn od 1.7.2021. do 30.12.2021.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u visini od 236,41 EUR / 1.781,25 kn, uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.".

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik pobijajući odluku suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke ( obvezujući dio na isplatu iznosa od 238,90 eura / 1.800,00 kuna, te na iznos dosuđenih kamata za troškove parničnog postupka ) i svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužitelju.

Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, porekavši žalbene navode kao netočne s prijedlogom da mu se dosude troškovi odgovora na žalbu.

Žalba tuženika je djelomično osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom dodatka na plaću za korištenje godišnjeg odmora za 2021.

4. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, ali je na isto dijelom pogrešno, a dijelom pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj radnik tuženika,

- da je odredbom člankom 49. KU-a, odnosno člankom 47. KU/15 određeno da radnik ima pravo na jednokratni dodatak u iznosu od 1.800,00 kuna godišnje te da se isto isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu,

- da je Odlukom Ministra rada i mirovinskog sustava od 6. veljače 2008. proširena primjena KU/08, a odlukom od 3. prosinca 2015. proširena je primjena KU/15.

6. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da je odredbom člankom 49. KU-a te 47. KU/15 propisano da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna godišnje koji se isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, pa je pravilno smatrao da je temelj i visina tužiteljeva potraživanja određena u citiranim odredbama kolektivnih ugovora.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, koje je usmjereno na činjenicu da se isti ne bavi sa graditeljstvom, jer iz Obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. (u daljnjem tekstu NKD/07) od 15. srpnja 2010. proizlazi da je tuženik razvrstan u djelatnost za cestovni prijevoz robe. S obzirom na tu činjenicu tuženik smatra da nije razvrstan u područje F u kojem je razvrstavana djelatnost graditeljstva, već je razvrstan u područje H, pa bi stoga bila isključena obveza tuženika da isplati tužitelju navedeni iznos.

8. Ovaj žalbeni sud smatra da s obzirom na činjenicu kada poslodavac-tuženik obavlja više djelatnosti koje spadaju u različita područja sukladno NKD/07 a neprijeporno je da je tužitelj u sudskom registru zapisan kao društvo s ograničenom odgovornošću za graditeljstvo, cestovni prijevoz i trgovinu, stoga je pravilno sud prvog stupnja obvezao tuženika da sukladno Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo (Narodne novine broj:115/15, 134/15, 26/18, 49/18 u daljnjem tekstu Ku/18) sukladno članku 47. stavak 1. je dužan isplatiti jednokratan iznos na plaću s osnova korištenja godišnjeg odmora.

9. S obzirom na iznijeto ukazuje se da je žalba neosnovana u odnosu na pobijanje odluke suda prvog stupnja za isplatu jednokratnog dodatka.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud je pravilno utvrdio visinu troškova parničnog postupka pozivom na odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a kao i Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22 dalje u tekstu: Tarifa), pa je stoga pravilno sud prvog stupnja dosudio trošak postupka u visini 236,41 euro / 1.781,25 kuna.

11. Ukazuje se da je žalba tuženika osnovana u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata na troškove parničnog postupka pa je stoga u tom dijelu valjalo uvažiti žalbu tuženika i preinačiti odluku suda prvog stupnja.

12. Zbog iznijetog odlučeno je kao u izreci ovog žalbenog suda pod točkom I.a i I.b pozivom na odredbu članka 368. stavak 1 ZPP- a i članka 380. točka 3. ZPP-a.

13. Kako je tuženika u ovom postupku uspio samo u neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, to je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a pa je odlučeno kao u izreci odluke ovog suda pod točkom II.

14. Sukladno odredbi članka 155. ZPP-a zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu je neosnovan jer navedena radnja nije bila nužna za vođenje žalbenog postupka pa je shodno tome odlučeno kao u izreci odluke ovog suda pod točkom III.

U Splitu 18. prosinca 2024.

SUDAC:

Arijana Bolanča