REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-183/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Martini Klanac, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Vučković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika UPRAVITELJ-STAN d.o.o., Zagreb, Ksaverska cesta 41, OIB: 54730193110, zastupanog po punomoćnici Dunji Belaić Goleš, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 25. studenog 2024. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Marije Vučković i punomoćnice tuženika odvjetnice Dunje Belaić Goleš, dana 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-627/2022 od 26. rujna 2023. u dijelu u kojem je određena na temelju rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-34/12 od 6. svibnja 2014. radi naplate iznosa 81,62 eura sa zateznim kamatama.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 627/2022 od 26. rujna 2023. u dijelu izvan točke I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 320,70 eura, u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka za iznos 469,12 eura.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 1. ožujka 2024. navodi da je zaključkom ovoga suda posl. br. Ovr-627/2022 od 23. siječnja 2024. kao ovršenik upućen u roku 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Ovr-627/2022 od 26. rujna 2023. nedopuštenom zbog žalbenih razloga istaknutih u žalbi od 6. prosinca 2023. Ističe da je navedeni zaključak zaprimio 15. veljače 2024. Navodi da se pobijanim rješenjem o ovrsi određuje ovrha na njegovoj nekretnini temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-34/12 od 6. svibnja 2014. preinačenog rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi posl. br. Gž Ovr-245/17 od 18. travnja 2017. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 81,62 EUR sa zateznim kamatama, temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak Ovrv-815/13 od 5. lipnja 2013. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 119,48 EUR i troškova postupka u iznosu od 123,60 EUR s kamatom, kao i temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi općenito na imovini javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak Ovrv-2591/15 od 16. studenoga 2015. radi naplate novčane tražbine u iznosu od 140,10 EUR i troškova u iznosu od 64,70 EUR sa kamatom. Navodi da je u postupku koji se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu vodio pod posl. br. Sp-2502/2019 doneseno rješenje kojim se otvara i zaključuje jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača, a ovdje tužitelja, kojim rješenjem je pod toč. III izreke oslobođen potrošač ZZ preostalih obveza u odnosu na, između ostalog, osnovu broj Ovrv-34/12 izdavatelja Općinski građanski sud u Zagrebu, te navodi da je citirano rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1096/2020 od 11. ožujka 2020. Stoga tužitelj smatra kako Sud nije mogao pobijanim rješenjem odrediti ovrhu na temelju obveze koje je ovršenik, a ovdje tužitelj oslobođen, a osim navedenog predmetna tražbina je i zastarjela, a protekao je i rok za promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Nadalje, ističe da je tuženik kao ovrhovoditelj zatražio ovrhu na nekretnini na temelju pravomoćnih i ovršnih rješenja javnog bilježnika koji su ovršne isprave i temelj za odlučivanje o ovršnom prijedlogu, te da je tek takvim prijedlogom od 12. siječnja 2022.godine tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo postupak pred sudom odnosno sudsku ovrhu. Smatra da je pravilnom primjenom prava odnosno odredbe čl.80.b st.1. Ovršnog zakona prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja trebalo je odbiti budući glavnica tražbine radi čijeg namirenja se traži ovrha ne prelazi iznos od 40.000,00 kn. Navodi kako je tuženik kao ovrhovoditelj, za slučaj da Sud utvrdi kako je ovrhovoditelj podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a imajući u vidu odredbu čl.5.st. 4. Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16- Odluka Ustavnog suda RH i 73/17 ), trebao u roku od 2 mjeseca predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. Smatra kako se prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja na temelju pravomoćnih i ovršnih rješenja javnog bilježnika ima smatati novim prijedlogom za ovrhu, pa da je potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovrv-34/12 od 6. svibnja 2014. kao i tražbina iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak Ovrv-815/13 od 5. lipnja 2013. ujedno i zastarjelo. Također, u odnosu na pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi općenito na imovini javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak Ovrv-2591/15 od 16. studenoga 2015., navodi da tuženik kao ovrhovoditelj nije dokazao kako je pokušao provesti ovrhu na svim sredstvima ili predmetnima ovrhe koji su određeni u rješenju o ovrsi. Stoga predlaže donijeti presudu kojom se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Ovr-627/2022 od 26. rujna 2023. proglašava nedopuštenom, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što stranka ovosudnog predmeta posl. broj Ovr-627/2022 (ranije Ovr-47/2022) i to ovrhovoditelj nije trgovačko društvo UPRAVITELJ-STAN d.o.o. iz Zagreba, Ksaverska cesta 41, OIB: 54730193110 u svoje ime i za svoj račun, niti u tom predmetu potražuje provedbu ovrhe radi naplate u korist poslovnog računa tog trgovačkog društva, već je ovrhovoditelj upravitelj zgrade koji traži naplatu u ime i za račun suvlasnika garaže, kako je to jasno naznačeno u podnesku ovrhovoditelja. Stoga smatra da je tužitelj ovom predmetu trebao poimenično utužiti suvlasnike garaže, a ne trgovačko društvo UPRAVITELJ-STAN d.o.o. Smatra da činjenica da je Rješenje o ovrsi posl. broj Ovrv-34/12 obuhvaćeno Rješenjem o otvaranju i zaključenju jednostavnog stečaja nije od odlučne važnosti za određivanje ovrhe na nekretnini s obzirom da sukladno odredbama Ovršnog zakona koje se imaju primijeniti na predmetni postupak nije bio propisan minimalni iznos glavnice kako bi se odredila ovrha na nekretnini, pa da bi stoga ovrha bila određena neovisno o tome je li prijedlogom obuhvaćeno navedeno rješenje. Navodi da je na način propisan odredbama Ovršnog zakona istaknuo prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe te da je sud temeljem takvog prijedloga pravilno donio rješenje o ovrsi, a osporava da bi time bio pokrenut novi ovršni postupak. Također, osporava da bi u konkretnom slučaju protekao prekluzivni rok od 2 mjeseca za podnošenje prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Ističe da je prigovor zastare u cijelosti neutemeljen budući da je ovrhovoditelj pravovremeno podnio sudu prijedlog za promjenu predmeta i sredsrva ovrhe. Smatra da je Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl. broj Ovr-627/2022-7 od 26. rujna 2023. zakonito i doneseno sukladno Rješenju Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gž Ovr- 204/2022 od 14. travnja 2022., koje mu je neposredno prethodilo u ovoj pravnoj stvari. Navodi da je tužba paušalna i neutemeljena, protivna odredbama materijalnog prava koje se primjenjuje u ovom sudskom postupku, te da predstavlja ponavljanje razloga o kojima je u ovosudnom predmetu posl. broj Ovr-627/2022 (ranije Ovr-47/2022) drugostupanjski sud već odlučio, pa predlaže Sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev iz uvodno navedenih razloga, odnosno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je pročitao zaključak Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Ovr-627/2022 od 23. siječnja 2024. (list 9-11), potvrdu o preuzimanju elektroničkog pismena (list 12), rješenje o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-627/2022 od 26. rujna 2023. (list 13-17), rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Sp-2502/2019 od 20. rujna 2019. (list 18-23), rješenje Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1096/2020 od 11. ožujka 2020. (list 24-27), rješenje Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž Ovr-245/2022 od 26. kolovoza 2022. (list 32- 35) te je izvršio uvid u elektronički spis Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br.

4. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-627/2022 od 26. rujna 2023.

6. Odredbom čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ) propisano je da će sud u povodu žalbe ovršenika koja je izjavljena zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. – 11. OZ u slučaju spora između stranaka o kojem ovršni sud ne može odlučiti po odredbama OZ (čl. 52. st. 4.), donijeti poseban zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7. Sukladno čl. 52. st. 7. OZ, ako je žalba izjavljena i zbog kojeg od razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 1. do 6. i točke 8. OZ, sud prvoga stupnja, ako smatra da žalba zbog njih nije osnovana, uputit će bez odgode presliku spisa sudu drugoga stupnja radi odlučivanja o žalbi u povodu tih razloga.

8. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da se u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može odlučivati samo o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9-11 OZ, a da se o drugim žalbenim razlozima odlučuje u okviru ovršnog postupka, kako je to propisano čl. 51. OZ.

9. Slijedom navedenog, ovaj sud je u ovom parničnom postupku odlučivao o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a (tražbina prestala u postupku stečaja potrošača nakon pravomoćnosti ovršne isprave) i toč. 11. OZ-a (zastara tražbine). Međutim, o ostalim žalbenim razlozima koje tužitelj iznosi u tužbi (protek prekluzivnog roka za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te iznos glavnice manji od 40.000,00 kn), ovaj sud nije ovlašten odlučivati, jer se ne radi o nekom od žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. - 11. OZ, već se radi o žalbenim razlozima o kojima odlučuju prvostupanjski i drugostupanjski ovršni sud, sukladno čl. 51. OZ-a.

10. Među strankama je nesporno da je rješenjem o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-627/2022 od 26. rujna 2023. na temelju pravomoćnih i ovršnih rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-34/12 od 6. svibnja 2014., Ovrv-815/13 od 5. lipnja 2013. i 2951/15 od 16. studenoga 2015. određena ovrha na nekretnini ovršenika, Nadalje, nesporno je da je tužitelj u postupku stečaja potrošača pravomoćnim rješenjem ovoga suda posl. br. Sp-2502/2019 od 20. rujna 2019. oslobođen preostalih obveza po rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-34/12 od 6. svibnja 2014.

11. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, sporno je je li činjenica da je rješenje o ovrsi posl. broj Ovrv-34/12 obuhvaćeno rješenjem o otvaranju i zaključenju jednostavnog stečaja od odlučne važnosti za određivanje ovrhe na nekretnini te je sporan nastup zastare.

12. Prije svega, treba reći da iz potvrde o preuzimanju elektroničkog pismena na listu 12 spisa proizlazi da je zaključak o upućivanju u parnicu ovršeniku dostavljen 15. veljače 2024., zbog čega je tužba od 1. ožujka 2024. podnesena u prekluzivnom roku od 15 dana iz čl. 52. st. 3. OZ.

13. Nadalje, u odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije, valja istaknuti da je u predmetnom rješenju o ovrsi kao ovrhovoditelj naveden UPRAVITELJ-STAN d.o.o., ovdje tuženik. Stoga je upravo tuženik pasivno legitimiran u parnici radi proglašenja te ovrhe nedopuštenom, pri čemu nije od utjecaja činjenica da je ovršni postupak pokrenuo u ime i za račun suvlasnika.

14. Također, nije u pravu tuženik kada navodi da činjenica da je tužitelj oslobođen preostalih obveza po rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-34/12 od 6. svibnja 2014. nije od odlučne važnosti za određivanje ovrhe na nekretnini. Ovo iz razloga što je na taj način obveza tužitelja prestala prije podnošenja prijedloga za ovrhu pa u tom dijelu nije bilo mjesta određivanju ovrhe na nekretnini tužitelja.

15. Slijedom navedenog, s obzirom da je tužitelj u postupku stečaja potrošača pravomoćnim rješenjem ovoga suda posl. br. Sp-2502/2019 od 20. rujna 2019. oslobođen preostalih obveza po rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-34/12 od 6. svibnja 2014., valjalo je proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-627/2022 od 26. rujna 2023. u dijelu u kojem je ta ovrha određena na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-34/12 od 6. svibnja 2014. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

16. U odnosu na tražbine iz dvije preostale ovršne isprave, ovrhovoditelj nije isticao žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9 . OZ (prestanak tražbine), već je istaknuo žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ (zastara tražbine).

17. U pravu je tužitelj kada navodi da se na predmetne tražbine primjenjuje desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Međutim, nije u pravu kada tvrdi da je nastupila zastara tražbina. Naime, iz rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-815/13 doneseno je 5. lipnja 2013., dok je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-2591/15 doneseno 16. studenoga 2015., a prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na temelju kojeg je doneseno sporno rješenje o ovrsi podnesen je 12. siječnja 2022., čime je najkasnije tada prekinuta zastara, kako je to propisano čl. 241. ZOO.

18. Slijedom navedenog, s obzirom da desetogodišnji rok zastare nije mogao proteći, valjalo je u preostalom dijelu odbiti tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

19. S obzirom da je tužitelj samo djelomično uspio s tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), kao i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Tako je tužitelj s osnovom zahtjeva uspio u omjeru 33,33% jer je ovrha proglašena nedopuštenom u odnosu na jednu od tri ovršne isprave, dok je s visinom zahtjeva uspio u omjeru 23,92%, imajući u vidu da je ovrha proglašena nedopuštenom za glavnicu u iznosu 81,62 eura, a ukupna glavnica po ovršnim ispravama iznosi 341,20 eura. S druge strane, tuženik je s osnovom uspio u omjeru 66,67%, a s visinom 76,08%. Dakle, kada se oduzme postotak uspjeha tužitelja od uspjeha tuženika, tužitelj je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP dužan naknaditi tuženiku 42,76% troškova koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

20. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 150,00 eura (Tbr. 8/1), trošak sastava obrazloženog podneska od 19. lipnja 2024. u iznosu 150,00 eura (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima od 26. kolovoza 2024. i 25. studenoga 2024. u iznosu 150,00 eura za svako (Tbr. 9/1). Trošak pristojbe na odgovor na tužbi nije priznat jer tu pristojbu tuženik nije dužan niti platiti. Ukupno priznat trošak iznosi 600,00 eura, što uvećano za PDV od 25% daje iznos 750,00 eura. Dakle, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi 42,76% priznatog troška, što iznosi 320,70 eura. Stoga je odlučeno kao u toč. III-V izreke.

U Zagrebu 18. prosinca 2024.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika