Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-170/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog CC, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-371/2022-25 od 4. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog CC odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru proglasio je krivim optuženog CC zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11. i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan u roku od petnaest dana naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Miljenku Puškaru, odvjetniku iz Zaboka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen na razmatranje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

5. Žalba nije osnovana.

6. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a optuženik nalazi u tvrdnji da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je stoga nerazumljiva i ne može se ispitati.

7. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, tako da se pobijana presuda može ispitati, a druga je stvar što žalitelj te razloge ne prihvaća i smatra da se na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ne može donijeti osuđujuća presuda, što ulazi u žalbenu osnovu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik analizira izvedene dokaze, nalazeći da se iz iskaza oštećenika koji nije prepoznao glas optuženika ne može zaključiti, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, da bi ga upravo optuženik nazvao na mobilni telefon i uputio inkriminirane prijetnje, ali i da je nelogično da bi optuženik prijetio oštećenika na način da bi ga zvao sa svog mobilnog telefona dok su izvješća policije o lokaciji telefona u vrijeme upućenog poziva neprecizna i na temelju istih se ne može utvrditi da bi optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo.

9. Na dokazima na kojima prvostupanjski sud temelji osuđujuću presudu jasno su utvrđene okolnosti i sadržaj izgovorenih prijetnji optuženika u namjeri da ustraši oštećenika na način kako je to utvrđeno izrekom presude, a što potvrđuje u svom iskazu oštećeni ČC, koji logično i uvjerljivo opisuje koje su mu prijetnje upućene i da su ga ozbiljno uznemirile, ali i da nije u dobrim odnosima s optuženikom, što je potvrdio i optuženik navodeći da su „dvaput bili na sudu“. Izgovorene riječi da će ga „ubiti ko kera“ takvog su sadržaja i karaktera da su podobne da kod oštećenika i svake druge prosječne osobe izazovu osjećaj straha za vlastiti život, a koji strah je oštećenik opisao u svom iskazu zbog čega je ove prijetnje prijavio policiji.

10. Budući su nesporno ove prijetnje upućene oštećeniku s mobilnog telefona optuženika, neuvjerljiva je obrana optuženika da je on baš u to vrijeme izgubio mobilni telefon, koji je drugi dan pronašao, pa da je neka druga osoba uputila taj poziv s njegovog telefona, posebno što on nije imao memoriran broj oštećenika, kako to navodi supruga optuženika, svjedokinja OC, a pravilno je prvostupanjski sud zaključio da postoji i daljnja nelogičnost da bi optuženik tek drugi dan išao tražiti mobilni telefon, iako svjedokinja OC navodi da je suprug kao vatrogasac uvijek mobitel imao kod sebe zbog potrebe posla, time da i nalaz telekomunikacijskog prometa potvrđuje da se mobilni telefon optuženika u vrijeme spornog događaja nalazio na užem području gdje se prema svom iskazu u to vrijeme kretao optuženik. U odnosu na činjenicu da oštećenik nije prepoznao glas optuženika, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da je optuženik koristeći drugačiji govor od zagorskog narječja, želio prikriti svoj pravi identitet prilikom upućivanja prijetnji oštećeniku.

11. Budući je činjenično stanje iz izreke presude pravilno i potpuno utvrđeno, na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjen kazneni zakon kada je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

12. Iako se žalbom ne osporava odluka o kazni, ali je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da u smislu čl. 478. ZKP-a sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, drugostupanjski sud nalazi da kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci na koju je osuđen optuženik i temeljem čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine, primjerena je težini i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, narušenim odnosima s oštećenikom, kao i osobnosti optuženika koji do sada nije osuđivana osoba i skrbi o dvoje maloljetne djece. Stoga će se izrečenom sankcijom i bez izvršenja izrečene kazne, pod uvjetom da optuženik u roku kušnje ne počini novo kazneno djelo, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11., kako u smislu individualne prevencije da optuženik ne dolazi ponovno u sukob sa zakonom, tako i u smislu generalne prevencije, utjecajem na druge građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

13. Iz navedenih razloga, budući žalba optuženika nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

Bjelovar, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar