Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-122/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog EO, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1517/2021-23 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) stavio je izvan snage kazneni nalog protiv optuženog EO od 8. prosinca 2021. i na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a oslobodio ga optužbe zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP-a oštećeni LO s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 1.000,00 kuna upućen je u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a i nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Optuženik je po braniteljici Ivani Kopač, odvjetnici iz Zagreba, podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a državni odvjetnik navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva odnosno proturječna samoj sebi te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaja iskaza svjedoka danih u postupku.

7. Drugostupanjski sud iznesene žalbene prigovore smatra neosnovanim, jer je prvostupanjski sud dao jasne i prihvatljive razloge o odlučnim činjenicama i valjanu ocjenu i analizu izvedenih dokaza, dok u iznesenim razlozima nema nikakvog proturječja niti postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza svjedoka i samih tih iskaza, tako da se presuda može ispitati, time da iz sadržaja žalbe proizlazi da se prije svega osporava pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Osporavajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, smatra da je iskaz oštećenog LO logičan i uvjerljiv kada tereti optuženika za terećeno kazneno djelo, te da je izveden pogrešan zaključak kada se dovodi u sumnju iskaz oštećenika zato što je naveo da njegova kćer, svjedokinja VO, nije svjedočila inkriminiranom incidentu, čega on nije bio svjestan, jer je ona to promatrala s prozora, a ako je bio svjestan, da je smatrao da ona nije „neposredan očevidac“ događaja. Također, što se tiče iskaza svjedokinje VO, koja nije potvrdila da bi čula prijetnje upućene njenom ocu, državni odvjetnik nalazi da je „najvjerojatniji“ razlog tome što je u tom trenutku zvala na mobitel oštećenika.

9. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza, te dovodeći iste u vezu s obranom optuženika, pravilno zaključio da postoji sumnja u postojanje činjenica kojima bi se sa sigurnošću utvrdilo da je optuženik ostvario sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

10. Drugostupanjski je sud pažljivo analizirao ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i smatra da je prvostupanjski sud opravdano doveo u sumnju iskaz oštećenika da bi mu optuženik izrekao inkriminirane prijetnje, koje prijetnje optuženik osporava, jer to nije potvrdila u svom iskazu niti svjedokinja VO, kćer oštećenika, koja je događaj promatrala s otvorenog prozora stana i nema nikakvog razloga svojim iskazom pogodovati optuženiku, posebno što je u dobrim odnosima s oštećenikom, dok bi izrečene prijetnje morala čuti s obzirom da je oštećenik naveo da je optuženik galamio, psovao i prijetio. Na neuvjerljivost iskaza oštećenika upućuje i činjenica da je oštećenik na raspravi izričito naveo da nitko drugi nije svjedočio tom događaju, pa tako niti njegova kćer VO i da je upravo optuženik izmislio da je njegova kćer bila svjedokom događaja, što je potpuno nelogično, jer je nesporno obitelj oštećenika već iz ranijeg razdoblja bila u narušenim međuljudskim odnosima s optuženikom, time da je još prilikom podnošenja prijedloga oštećenika za kazneni progon ova svjedokinja navedena kao očevidac događaja.

11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se nije na nedvojben način moglo dokazati da je optuženik izgovorio inkriminirane riječi oštećeniku, jer to nije potvrdila svjedokinja VO koja je bila očevidac događaj, a koje riječi je trebala čuti ukoliko je optuženik „galamio“ kako je to naveo oštećenik. Konačno, državni odvjetnik u žalbi navodi da svjedokinja „najvjerojatnije“ nije to mogla čuti, jer je zvala oca na mobitel, znači koristeći izraz koji ne upućuju na potrebnu izvjesnost prilikom utvrđivanja ove odlučne činjenice, a kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, da prilikom utvrđivanja krivnje mora biti zadovoljen najviši dokazni standard koji ne ostavlja nikakvu dvojbu ili sumnju koja dovodi u pitanje osuđujuću presudu. Isto se odnosi na žalbene navode da oštećenik „moguće nije svjestan“ da je njegova kćer svjedočila događaju promatrajući ga s otvorenog prozora stana, „a ako jest, smatrao je da nije neposredni očevidac navedenog događaja“, što je u suprotnosti s iskazom samog oštećenika koji izričito u svom iskazu navodi da njegova kćer nije svjedočila ovom događaju i da je nju kao svjedoka „izmislio“ optuženik, tako da državni odvjetnik netočno interpretira iskaz samog oštećenika.

12. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud savjesno analizirao i cijenio provedene dokaze, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno zaključio da iz provedenog dokaznog postupka nije sa sigurnošću utvrđeno da bi optuženik počinio kazneno djelo kako se tereti optužbom, zbog čega ga je oslobodio optužbe za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

13. Iz navedenih razloga, budući žalba državnog odvjetnika nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

Bjelovar, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar