Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-120/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog DM, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-525/2021-23 od 15. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.. 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda poslovni broj K-525/2021-2 od 13. prosinca 2021., te na temelju čl. 453. ZKP-a oslobodio optuženog DM optužbe zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Optuženik je podnio odgovor na žalbu po braniteljici Maji Tkalčec, odvjetnici iz Varaždina, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
5. Žalba nije osnovana.
6. Žalbom se osporava pravilno utvrđeno činjenično stanje kada je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, prije svega iskaza svjedokinje CM, koja je potvrdila obranu optuženika da isti nije izradio lažnu ispravu, spornu punomoć da se može izvršiti tehnički pregled i registracija vozila vlasnika DMP, zaključio da nije dokazano da bi optuženik izradio lažnu ispravu te istu uporabio kao pravu, jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka NM, koji ni na koji način nije zainteresiran za ishod postupka, dok je svjedokinja CM zaposlena u trgovačkom društvu optuženika, pa time i podložna utjecaju poslodavca da svjedoči u njegovu korist.
7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza, prije svega ispitivanjem svjedokinje CM, te dovodeći isti iskaz u vezu s iskazima ostalih ispitanih svjedoka i priloženom dokumentacijom u spisu, kao i s obranom optuženika, pravilno zaključio da nije sa sigurnošću dokazano da bi optuženik ostvario sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela.
8. Naime, iz provedenog dokaznog postupka, nesporno proizlazi, kako je to zaključio i prvostupanjski sud, da je svjedok NM dogovorio s DMP na autosajmu u Varaždinu kupoprodaju osobnog vozila marke Škoda Octavia koje vozilo je DMP prodao majci NM, JM, pa je pod račun od NM uzeo vozilo VW Fox i novčani iznos od 14.000,00 kuna, da bi vrlo brzo nakon ove kupoprodaje NM ponudio na prodaju to vozilo optuženiku koji ima trgovačko društvo koje se bavi kupoprodajom vozila, zajedno s prometnom dozvolom i bianco kupoprodajnim ugovorom potpisanim od strane dotadašnjeg vlasnika vozila DMP, a optuženik mu je za to vozilo dao u zamjenu neko drugo vozilo i nadoplatio razliku cijene. Nesporno je da tada nije dostavljena optuženiku punomoć za mogućnost raspolaganja tim vozilom u smislu osiguranja i tehničkog pregleda, ali i da je NM ubrzo nakon toga ponovno od DMP na autosajmu otkupio vozilo marke VW Fox koje mu je ranije dao pod račun.
9. Ispitani svjedoci DMP, HM, JM i ĆM nemaju nekih neposrednih saznanja o spornoj punomoći, osim što je svjedok DMP potvrdio da takvu punomoć nije potpisao, što je potvrdila i njegova supruga HM kada je navela da se na predočenoj punomoći ne nalazi potpis njenog supruga, ali je svjedok DMP potvrdio da se njegov potpis nalazi na bianco kupoprodajnom ugovoru, smatrajući da mu je to na potpis „podmetnuo“ NM prilikom kupoprodaje vozila.
10. Pravilno je prvostupanjski sud analizirao i prihvatio iskaz svjedokinje CM koja je logično objasnila na koji način je došlo do popunjavanja sporne punomoći, koju je punomoć predala svjedoku NM kako bi potpisanu punomoć po vlasniku iz prometne dozvole vratio u autosalon radi mogućnosti daljnjeg raspolaganja tim vozilom, što nije bilo neuobičajeno postupanje u njihovom poslovanju, dok je iskaz svjedoka NM ocijenio neuvjerljivim u dijelu kada poriče da nema nikakve veze sa spornom punomoći, posebno što navodi da se više ne sjeća svih detalja, dok svjedok DMP u svom iskazu upućuje na to da mu je upravo ovaj svjedok podmetnuo da potpiše bianco kupoprodajni ugovor, što upućuje na neku daljnju moguću manipulaciju vozilom, a ne da to vozilo kupuje za svoju majku, odnosno da je svjedok postupao na način kojim prodavatelju vozila nije predočio sve uvjete kupoprodaje, ali da i ovakvim svojim iskazom želi otkloniti eventualnu odgovornost od vlastitog protupravnog postupanja, tako da nije na nedvojben i siguran način dokazano da bi upravo optuženik izradio ovu lažnu punomoć niti da bi znao da punomoć nije potpisana po ovlaštenoj osobi.
10.1. Slijedom navedenom, neosnovani su žalbeni navodi da bi samo optuženik imao interes za izradu lažnu punomoći, a ne i svjedok NM, koji je također imao interes da proda vozilo optuženiku za što je mu je morao dostaviti i potrebnu dokumentaciju.
11. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, u odnosu na daljnji dio optužbe da bi optuženik uporabio ovakvu lažnu sačinjenu punomoć prilikom registracije i osiguranja vozila, imajući u vidu iskaz svjedoka ĆM, zaposlenika u osiguravajućem društvu, koji navodi da optuženik nije ni trebao dolaziti u osiguravajuće društvo, jer se osiguranje može obaviti i komunikacijom preko e-maila, te daljnjim unosom u sustav osiguranja, što je vidljivo svim Stanicama za tehničke preglede, te da u osiguravajućem društvu ne inzistiraju niti da stranke potpišu policu osiguranja, a imajući u vidu da nije dokazano da bi upravo optuženik izradio ovakvu lažnu punomoć kako ga se tereti optužbom, nije dokazano niti da bi optuženik ostvario subjektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave na način da bi uporabio lažnu ispravu kao pravu.
12. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da tijekom postupka nije sa sigurnošću i izvan svake sumnje dokazano da bi optuženik izradio lažnu ispravu s ciljem da se uporabi kao prava i uporabio je kao pravu, kako ga se tereti optužbom, zbog čega ga je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a oslobodio optužbe za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11.
13. Iz navedenih razloga, budući žalba državnog odvjetnika nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).
Bjelovar, 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar
