Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-599/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici ABC, odvjetnici u [adresa] tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz ... sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj:

P. 731/2022-16 od 25. lipnja 2024. i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P. 731/2022-17 od 26. lipnja 2024, u sjednici održanoj 18. prosinca 2024.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovna, te se potvrđuju presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P. 731/2022-16 od 25. lipnja 2024. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P. 731/2022-17 od 26. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

I. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P 731/2022-16 od 25. lipnja 2024. suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. /prvo/ IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 029-50-3305080 od 3. 3. 2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 20.128,90 (dvadesettisućastodvadesetosam švicarskih franaka i devedeset centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja."

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7. /sedmo/ NAČIN OTPLATE Ugovora o kreditu broj 029-50-3305080 od 3. 3. 2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...".

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.969,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose:

- 0,30 EUR od 26.05.2008. godine do isplate,

- 1,31 EUR od 31.10.2008. godine do isplate,

- 4,06 EUR od 31.12.2008. godine do isplate,

- 5,95 EUR od 26.01.2009. godine do isplate,

- 6,93 EUR od 27.02.2009. godine do isplate,

- 2,05 EUR od 31.03.2009. godine do isplate,

- 2,77 EUR od 30.04.2009. godine do isplate,

- 0,54 EUR od 01.09.2009. godine do isplate,

- 0,78 EUR od 30.09.2009. godine do isplate,

- 2,58 EUR od 30.11.2009. godine do isplate,

- 4,82 EUR od 30.12.2009. godine do isplate,

- 7,87 EUR od 29.01.2010. godine do isplate,

- 7,62 EUR od 01.03.2010. godine do isplate,

-11,65 EUR od 31.03.2010. godine do isplate,

-11,35 EUR od 30.04.2010. godine do isplate,

-13,09 EUR od 31.05.2010. godine do isplate,

-25,24 EUR od 29.06.2010. godine do isplate,

-23,24 EUR od 28.07.2010. godine do isplate,

-31,09 EUR od 31.08.2010. godine do isplate,

-28,97 EUR od 30.09.2010. godine do isplate,

-25,27 EUR od 29.10.2010. godine do isplate,

-34,47 EUR od 01.12.2010. godine do isplate,

-46,11 EUR od 31.12.2010. godine do isplate,

-38,66 EUR od 31.01.2011. godine do isplate,

-41,93 EUR od 28.02.2011. godine do isplate,

-38,87 EUR od 31.03.2011. godine do isplate,

-39,98 EUR od 02.05.2011. godine do isplate,

-55,63 EUR od 01.06.2011. godine do isplate,

-57,64 EUR od 29.06.2011. godine do isplate,

-70,90 EUR od 28.07.2011. godine do isplate,

-64,92 EUR od 20.08.2011. godine do isplate,

-58,29 EUR od 28.09.2011. godine do isplate,

-59,69 EUR od 26.10.2011. godine do isplate,

-59,50 EUR od 30.11.2011. godine do isplate,

-63,35 EUR od 27.12.2011. godine do isplate,

-66,75 EUR od 30.01.2012. godine do isplate,

-67,56 EUR od 28.02.2012. godine do isplate,

-65,84 EUR od 02.04.2012. godine do isplate,

-67,65 EUR od 30.04.2012. godine do isplate,

-69,03 EUR od 30.05.2012. godine do isplate,

-67,79 EUR od 02.07.2012. godine do isplate,

-68,62 EUR od 23.07.2012. godine do isplate,

-67,78 EUR od 31.08.2012. godine do isplate,

-65,51 EUR od 18.09.2012. godine do isplate,

-68,78 EUR od 30.10.2012. godine do isplate,

-70,56 EUR od 30.11.2012. godine do isplate,

-70,01 EUR od 22.12.2012. godine do isplate,

-65,00 EUR od 25.01.2013. godine do isplate,

-70,03 EUR od 26.02.2013. godine do isplate,

-70,84 EUR od 02.04.2013. godine do isplate,

time da do 31.7.2015. godine zatezna kamata teče po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.283,18 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.6.2024. godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

2. . Protiv navedene presude i rješenja tuženik je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu i to iz svih žalbenih razloga iz članka iz 353. stavak 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te traži da se žalba prihvati tako da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan te tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatraženi su i troškovi žalbe.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu je odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu 029-50-3305080 od 3. ožujka 2006. (dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata (švicarski franak) kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 1.969,17 EUR iz osnove stečenog bez osnove zbog tečajne razlike.

7. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 20.128,90 CHF prema srednjem tečaju CHF liste na dan korištenja kredita.

8. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te je li tužiteljev zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario i može li se tražiti vraćanje stečenog s obzirom da je ugovor ispunjen.

9. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužitelj, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima.

10. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-294/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarcima odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev- 2221/18.

10.1. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da su više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope. Nadalje je pravomoćno utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03,- dalje u tekstu: ZZP/03) te kasnije protivno odredbama članka 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09, - dalje u tekstu: ZZP/07).

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivne tužbe utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete i isplatu pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi te članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19-dalje u tekstu: ZZP/14) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da zastara novčane tražbine koju tužitelj potražuje kao pravnu posljedicu utvrđenja ništetnim dijelova odredaba predmetnog ugovora o kreditu s osnove jednostrane promjene kamatne stope i valutne klauzule ponovno počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ili na drugi način ustanovljena ništetnost. 13. Na temelju izračuna tužitelja, kojem izračunu tuženik nije prigovarao, prvostupanjski sud je utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i to ukupno 1.969,17 EUR, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev jer on predstavlja korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju koju je tuženik ostvario zbog ništetne odredbe Ugovora, a za koju ništetnost je sam tuženik kriv.

14. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužiteljice pozivajući se pri tom na članak 323., 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu: ZOO/05).

15. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužiteljicu o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora.

16 Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke nije doveden u pitanje. Tužitelj je u svom iskazu jasno naveo kako nije upozoren o rizicima povećanja tečaja u slučaju krize niti da mu se nudio kredit u drugoj valuti niti o riziku tečaja CHF.

16.1. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

17. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule je počela teći 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (8. veljače 2022.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225 ZOO.

18. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Stoga neosnovano žalitelj tvrdi da bi se trebao smatrati pošteni stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.

19. Činjenica što je Ugovor u cijelosti izvršen ne znači da se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora, a suprotno shvaćanju žalitelja u ovom se slučaju ne radi o zabrani manjeg značaja iz članka 326. stavka 2. ZOO-a.

20. U osvrtu na žalbene navode koji se tiču odmjerenih troškova prvostupanjskog postupka valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno za sve zatražene radnje tužitelju odmjerio troškove prema vrijednosti boda od 15,00 kuna umjesto prema vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kn.

20.1. Naime, odredbom članka 1. Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 126/2022) izmijenjen je članak 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022- dalje: Tarifa) na način da je vrijednost boda iznosi 15,00 kn umjesto dosadašnjih 10,00 kn. Navedena izmjena stupila je na snagu 1. studenoga 2022.

20.2. Sukladno Tbr. 48.3. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, isti primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. 20.3. Stoga, kako je u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka 8. ožujka 2023. bila na snazi izmijenjena odredba Tarifnog broja 50. Tarife, a kojom je određena vrijednosti boda od 15 kuna, to je prvostupanjski sud pravilno odmjerio troškove prema vrijednosti jednog boda u svoti od 15,00 kn.

21. Žalitelj navodi kako pobija rješenje o ispravku presude, međutim ne navodi razloge zbog čega je isto nezakonito i nepravilno, a ovaj sud ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti nije našao razloge zbog kojih bi to rješenje bilo nezakonito i nepravilno.

22. S obzirom da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac