REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Dubrovniku

DUBROVNIK

Poslovni broj: Gž-1013/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa] protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice, Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv točke I pod a) i točki II izreke presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu, broj Pn-116/2018-2 od 10. svibnja 2021., 18. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Žalba se djelomično uvažuje, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu, broj Pn-116/2018-2 od 10. svibnja 2021.

a) potvrđuje u pobijanoj točki I pod a) izreke

b) preinačuje u točki II izreke, tako da ista sada glasi:

„Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.712,12 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

"I. Nalaže se tuženici, Republika Hrvatska, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje da tužiteljici, KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati naknadu zbog nemogućnosti korištenja kuće izgrađene na č.z. [osobni identifikacijski broj]/[osobni identifikacijski broj] k. o. [katastarska općina] te naknadu štete zbog plaćanja najamnine a sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje na pojedine iznose teku kako slijedi: a) na ime naknade zbog nemogućnosti korištenja obiteljske kuće:

- za mjesec ožujak 2008. godine iznos od 134,00 kuna,

- za mjesec travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni do uključivo prosinac 2008. godine iznos od po 1.001,00 kuna, za svaki mjesec

- za mjesec siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni do uključivo prosinac 2009. godine iznos od po 1.001,00 kuna, za svaki mjesec

- za mjesec siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni do uključivo prosinac 2010. godine iznos od po 1.001,00 kuna, za svaki mjesec

- za mjesec siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni do uključivo prosinac 2011. godine iznos od po 1.001,00 kuna, za svaki mjesec

- za mjesec siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni do uključivo prosinac 2012. godine iznos od po 1.001,00 kuna, za svaki mjesec

- za mjesec siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni do uključivo prosinac 2013. godine iznos od po 1.001,00 kuna, za svaki mjesec

- za mjesec siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni do uključivo prosinac 2014. godine iznos od po 1.001,00 kuna, za svaki mjesec

- za mjesec siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni do uključivo prosinac 2015. godine iznos od po 1.001,00 kuna, za svaki mjesec

- za mjesec siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni do uključivo prosinac 2016. godine iznos od po 1.001,00 kuna, za svaki mjesec

- za mjesec siječanj, veljača, do uključivo ožujak 2017. godine iznos od po 1.001,00 kuna, za svaki mjesec

- za mjesec travanj 2017. godine iznos od 634,00 kuna

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15-tog svakog mjeseca u odnosu na onaj mjesec za koji se naknada isplaćuje, kao dana dospijeća i to po godišnjoj stopi od 14% do 30. lipnja 2011. godine, a od 01. srpnja 2011. po stopi od 12%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet (5) postotnih poena, dok se od 01. kolovoza 2015. godine računa po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, pa do konačne isplate.

U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan a koji glasi:

b) na ime naknade štete zbog plaćanja najamnine

- za mjesec prosinac 2015. godine, siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 2016. godine, siječanj, veljača do uključivo ožujak 2017. godine iznos od po 1.000,00 kuna za svaki mjesec

- za mjesec travanj 2017. godine iznos od 500,00 kuna

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvog dana u mjesecu u odnosu na onaj mjesec za koji se naknada isplaćuje, po godišnjoj stopi od 03. prosinca 2015. godine, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, pa do konačne isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 16.025,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženica je pravodobno podnijela žalbu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista podnesena samo protiv dijela presude u kojem tuženica nije uspjela u sporu (točki I. pod a) izreke i točki II izreke) i to zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljici naloži naknaditi tuženici parnični trošak, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana samo u odluci o parničnim troškovima.

5. Predmet ožalbenog dijela presude je tužiteljičin zahtjev za naknadu zbog nemogućnosti korištenja vlastite kuće u smislu članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV).

6. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio:

- da je tužiteljica uknjižena vlasnica predmetne kuće u [adresa] na temelju kupoprodajnog ugovora s prijašnjim vlasnikom DM od 30. kolovoza 2002.,

- da je tuženica stekla tu istu nekretninu temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 20. srpnja 2004. također s DM, za potrebe provođenja stambenog zbrinjavanja

- da je Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Uprava za prognanike, povratnike i izbjeglice dalo IM i članovima njegove obitelji suglasnost za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam predmetne obiteljske kuće u državnom vlasništvu na području posebne državne skrbi 29. prosinca 2004.

- da je presudom Općinskog suda u Obrovcu poslovni broj P-26/06 od 19. travnja 2006., koja je postala pravomoćna **.**.2007., IM bio dužan iseliti iz kuće u tužiteljičinom vlasništvu uz uvjet da mu nadležno Ministarstvo osigura zamjenski smještaj

- da je tužiteljica 27. ožujka 2008. podnijela zahtjev Ministarstvu održivog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva za povrat u posjed predmetne nekretnine, a prije toga podnijela je isti zahtjev i 3. veljače 2006.

- da je tužiteljica 3. prosinca 2015. sklopila ugovor o najmu s ŽM u svrhu smještaja TM

- da je Općinski sud u Zadru 20. travnja 2017. donio rješenje poslovni broj Ovr- 2981/2015 kojim je dovršena ovrha u predmetu ovrhovoditeljice ZM protiv ovršenice TM radi ispražnjenja i predaje nekretnine

- da se tužiteljica 11. travnja 2018. prije podnošenja predmetne tužbe obratila Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru sa zahtjevom za mirno rješenje spora

7. Prvostupanjski sud je dalje utvrdio da tužiteljica traži plaćanje naknade zbog nemogućnosti korištenja kuće za razdoblje od 27. ožujka 2008., kad je Ministarstvu održivog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva podnijela zahtjev za povrat u posjed predmetne nekretnine pa do 19. travnja 2017., kad je tužiteljica u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-2981/2015 uvedena po sudskom ovršitelju u posjed predmetne nekretnine. Naknadu traži prema tržišnoj vrijednosti, a podredno barem prema Odluci Vlade Republike Hrvatske od 17. travnja 2003. u iznosu od 7 kuna po m2 što bi iznosilo 1.001,00 kn za svaki mjesec. Prvostupanjski sud zaključuje da postoji tuženičina odgovornost za traženu naknadu, jer da nakon što je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Obrovcu poslovni broj P-26/06 od 19. travnja 2006. naloženo obitelji IM iseliti se iz predmetne nekretnine, istima nije našla pravovremeno zamjenski smještaj, zbog čega je tužiteljica bila onemogućena u korištenju vlastite obiteljske kuće.

8. Prvostupanjski sud je u smislu članka 18. stavku 3. ZV-a utvrdio da se tuženica smatra nepoštenim posjednikom predmetne nekretnine od 21. svibnja 2007., nastupom pravomoćnosti ranije spomenute presude Općinskog suda u Obrovcu poslovni broj P- 26/06 od 19. travnja 2006., te je stoga temeljem članka 165. stavka 1. ZV-a u točki I pod a) izreke pobijane presude prihvatio tužbeni zahtjev kojim se tražila naknada zbog nemogućnosti korištenja kuće u visini od 1.001,00 kn za svaki mjesec (po cijeni utvrđenoj Odlukom Vlade Republike Hrvatske o visini naknade vlasnicima za pretrpljenu štetu od 17. travnja 2003. u iznosu od 7 kuna po m2) i to za razdoblje od podnošenja zahtjeva za povrat u posjed imovine do ponovnog stupanja u posjed, a što je u skladu i s zauzetim shvaćanjem Ustavnog suda istaknutim u odlukama U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008. (NN br. 78/08) te U-III-1192/2005 od 25. rujna 2008. (NN br. 123/08), dok je u točki I pod b) izreke pobijane presude odbio dio zahtijeva kojim se tražila naknada zbog plaćanja najamnine.

9. Ovaj sud u cijelosti prihvaća naprijed navedena činjenična utvrđenja i činjenično- pravne zaključke prvostupanjskog suda, kao i primjenu materijalnog prava. Po ocjeni ovog sud prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužiteljici od strane tuženice nametnuto prekomjerno ograničenje prava vlasništva koje se ogledalo u nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine, slijedom čega joj zbog nemogućnosti korištenja kuće pripada tražena naknada i to od dana kad je podnijela zahtjev Ministarstvu za iseljenje obitelji [obrt] iz predmetne kuće pa do dana kad je ušla u posjed predmetne kuće.

10. Ispitujući ožalbeni dio pobijane presude i postupak koji je prethodio njegovom donošenju u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13., 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Žaliteljica neosnovano ističe da s obzirom da se tužiteljica 11. travnja 2018. obratila Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru sa zahtjevom za mirno rješenje spora, da su sve tražbine s osnove naknade zbog nemogućnosti korištenja predmetne kuće dospjele prije 11. travnja 2015. zastarjele u smislu članka 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO). Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ova tužiteljičina tražbina nije zastarjela, jer je predmetna nekretnina tužiteljici vraćena u posjed 19. travnja 2017., kako to proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-2981/2015 od 20. travnja 2017. kojim je utvrđen dovršetak ovrhe (list spisa 11), a tužba u ovom predmetu je podnesena dana 2. listopada 2018., pa nije protekao trogodišnji rok određen člankom 165. stavkom 2. ZV-a, kojim je propisano da vlasnikovo traženje naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana.

12. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica nepošten posjednik predmetne nekretnine od 21. svibnja 2007., kad je postala pravomoćna presuda Općinskog suda u Obrovcu poslovni broj P-26/06 od 19. travnja 2006. kojom je IM s obitelji naloženo iseliti iz predmetne kuće u tužiteljičinom vlasništvu. Na tuženičino poštenje nije od utjecaja postojanje spora koji se vodio Općinskim sudom u Zadru, Stalnoj službi u Benkovcu pod poslovnim brojem P-1227/15, budući je isti pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-84/16 od 18. listopada 2016., kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se tražilo utvrditi da je ovdje tuženica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine i da se ovdje tužiteljica briše kao vlasnica te nekretnine, a revizija protiv drugostupanjske presude je odbačena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revx- 51/17 od 16. srpnja 2019.

13. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu protiv točke I pod a) izreke pobijane presude, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude pod a) temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

14. Žalba je, međutim, djelomično osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je neosnovano priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 27. siječnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn uvećan za PDV (25%) u iznosu od 625,00 kn, ukupno 3.125,00 kn, jer taj trošak u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice, pa je stoga valjalo preinačiti odluku o trošku i za taj iznos umanjiti iznos koji je tužiteljici dosuđen.

14.1. U žalbi se s pravom ističe da tužiteljica nije u potpunosti uspjela u sporu, jer je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na naknadu štete zbog plaćanja najamnine u ukupnom iznosu od 16.500,00 kn uvećan za zatezne kamate. Međutim, o ovom dijelu tužbenog zahtjeva se nije posebno raspravljalo, a preostali dio tužbenog zahtjeva koji je pobijanom presudom prihvaćen je u pogledu vrijednosti predmeta spora ostao u istom platnom razredu, pa stoga tužiteljici pripada puni parnični trošak u iznosu od 1.712,12 EUR/12.900,00 kn, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude pod b) temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a.

14.2. Prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 – u daljnjem tekstu: ZOO) od 10. svibnja 2021. do 31. prosinca 2022. stopa zateznih kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. (ZID ZOO, "Narodne novine" br. 156/22) stopa zateznih kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena. Od 30. prosinca 2023. do isplate (ZID ZOO, "Narodne novine" br. 155/23) do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Dubrovnik, 18. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac