Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-476/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika OL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], radi iseljenja i predaje stana, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-246/2020-12 od 29. prosinca 2021., 18. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-246/2020-12 od 29. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je doslovno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
'Nalaže se tuženiku OL da iseli iz stana u [adresa] na adresi u [adresa], I. kat, stan broj 3, površine 57,59 m2, koji se sastoji od ulaza, dnevne sobe, blagovaonice, kuhinje, sobe, kupaonice, izbe, predsoblja i lođe te mu pripada i spremište broj 3 u potkrovlju površine 2,57 m2, te da stan preda na raspolaganje tužiteljici ČL slobodan od osoba i stvari.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka.'
II Nalaže se tužiteljici ČL naknaditi tuženiku OL troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Tužiteljica je protiv navedene presude odluke pravodobno podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavka 1. ZPP-a te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Tuženik se u odgovoru na žalbu usprotivio svim žalbenim navodima te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za tuženikovo iseljenje iz stana u [adresa] na adresi [adresa], površine 57,59 m2, kojemu pripada i spremište broj 3 u potkrovlju površine 2,57 m2, te predaju tog stana na raspolaganje tužiteljici slobodan od osoba i stvari. Tužiteljica u tužbi ističe da je tuženik 3. svibnja 2016. u svojstvu najmoprimca s [adresa] kao najmodavcem za predmetni stan sklopio Ugovor o najmu stana na određeno vrijeme sa zaštićenom najamninom (u daljnjem tekstu: Ugovor o najmu stana). U tom ugovoru da su kao članovi tuženikovog obiteljskog domaćinstva upisani tužiteljica i zajednička djeca stranaka. U međuvremenu da su stranke sporazumno razvedene rješenjem prvostupanjskog suda od 16. siječnja 2019. broj R1 Ob-2204/18, dok su zajednička maloljetna djeca dodijeljena tužiteljici. Tuženik da tužiteljici ne dopušta ulazak u predmetni stan, a kako je tuženik bio i pravomoćno osuđen zbog obiteljskog nasilja prema tuženici, da je ista s djecom morala napustiti stan i sad živi kao podstanar. S obzirom da se tuženik nalazi u isključivom posjedu stana u kojem se ostali stvari i namještaj tužiteljice i djece, a kako prema Odluci o najmu stanova [adresa] ("[obrt]", br. 22/09., 3/12., 15/12., 22/13. i 11/20. – dalje: Odluka o najmu) prava i obveze nakon prestanka bračne zajednice prelaze na supružnika kojem su djeca povjerena na uzdržavanje i skrb, tužiteljica smatra da joj ga je tuženik dužan predati slobodan od osoba i stvari.
6. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužiteljici naložiti naknaditi mu parnični trošak. Prvenstveno je osporio tužiteljičinu aktivnu legitimaciju navodeći da je predmetni ugovor o najmu prestao istekom vremena na koji je sklopljen pa da tužiteljica ne može steći prava i obveze najmoprimca koje sad ni on nema. Ističe da je odlukom o razvodu braka stranaka odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi prema kojem su djeca stranaka povjerena na zajedničku roditeljsku skrb i uzdržavanje. Tvrdi da je tužiteljica sama i svojevoljno napustila sporni stan i tako prekinula zajednicu života s tuženikom, a pri tome je ponijela i većinu stvari koje predstavljaju bračnu stečevinu stranaka.
7. Prvostupanjski sud je tijekom postupka kao nesporno utvrdio:
- da su ovdje tuženik u svojstvu najmoprimca i Grad Zagreb kao najmodavac 3. svibnja 2016. za predmetni stan sklopili Ugovor o najmu stana
- da je u Ugovoru o najmu stana navedeno da će predmetni stan s tuženikom kao članovi njegovog obiteljskog domaćinstva koristiti supruga – ovdje tužiteljica te njihova djeca HL rođ. 2003. i DL rođ. 2007., a ugovor je sklopljen na određeno vrijeme do 20. studenog 2020., a istim je bilo i određeno da je najmoprimac dužan najmanje 30 dana prije isteka vremena podnijeti zahtjev za produženje ugovora uz prilaganje dokaza o ispunjavanju uvjeta za najam prema Odluci o najmu, a u protivnom da ugovor prestaje istekom vremena na koji je sklopljen te je najmoprimac dužan zadnjeg dana roka stan predati slobodan od osoba i stvari najmodavcu
- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-2204/18 od 16. siječnja 2019. razveden brak parničnih stranaka, a istim rješenjem ujedno je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji predstavlja sastavni dio rješenja, prema kojemu su stranke dogovorile zajedničku skrb i uzdržavanje za mlt. djecu s tim da će djeca stanovati s tužiteljicom s prijavljenim prebivalištem na adresi [adresa]
- da je tuženik presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 25. lipnja 2019. poslovni broj PP J-2186/19 pravomoćno proglašen krivim i osuđen zbog počinjenja prekršaja fizičkog nasilja u obitelji prema ovdje tužiteljici 25. lipnja 2019.
- da je tuženik u isključivom posjedu predmetnog stana
8. Prvostupanjski sud je cijeneći provedene dokaze pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da tužiteljica (više) nije aktivno legitimirana u ovom sporu. Ovo stoga jer nijedna od stranaka ničim nije dokazala da je u smislu odredaba ranije Ugovora o najmu stana 30 dana prije isteka roka na koji je ugovor sklopljen Gradu Zagrebu podnijela zahtjev za produženje ugovora s podnošenjem dokaza o ispunjavanju uvjeta propisanim Odlukom o najmu, slijedom čega da je predmetni ugovor o najmu prestao 20. studenog 2020., pa nijedna od stranaka više nema pravo na posjed spornog stana. Stoga nije relevantna žalbena tvrdnja da je tužiteljica podnijela tužbu dok predmetni ugovor o najmu još nije bio istekao.
9. Prvostupanjski sud također zaključuje da je neosnovano tužiteljičino pozivanje na članak 33. stavak 4. Odluke o najmu prema kojoj u slučaju prestanka bračne ili izvanbračne zajednice izjednačene s bračnom, sva prava iz ugovora o najmu prelaze na supružnika kojem su odlukom nadležnog tijela povjerena djeca na uzdržavanje i skrb. Prvostupanjski sud smatra da su prema prethodno spomenutom Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi djeca stranaka povjerena na zajedničku skrb i uzdržavanje oba roditelja, dakle i tuženiku, a da sve i da su prava i obveze najmoprimca ranije prešla na tužiteljicu nakon prestanka bračne zajednice stranaka, ista su zbog isteka vremena na koji je ugovor sklopljen kako je gore izloženo u međuvremenu prestala.
10. U odnosu na preostale tvrdnje tužiteljice glede navodnog tumačenja prava na korištenje stana od strane Grada Zagreba u korist tužiteljice, prvostupanjski sud zaključuje da Grad Zagreb kao vlasnik i najmodavac stana nakon isteka ugovora o najmu stana taj stan očito nije dodijelio u najam nijednoj od stranaka, zbog čega nijedna od njih nema valjani pravni temelj za posjed stana. U takvoj pravnoj situaciji, a primjenjujući članak 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV), da tužiteljica nema osnove potraživati od tuženika iseljenje i predaju spornog stana niti je to tuženik dužan učiniti.
11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga kao i po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kako je ugovor o najmu predmetnog stana istekao, a nijedna od stranaka nije ničim dokazala da je u smislu odredaba ranije spomenutog Ugovora o najmu stana 30 dana prije njegovog isteka podnijela zahtjev za produženje ugovora s podnošenjem dokaza o ispunjavanju uvjeta propisanim Odlukom o najmu, slijedom čega da je predmetni ugovor o najmu prestao 20. studenog 2020., pa da nijedna od stranaka više nema pravo na posjed spornog stana.
13. U žalbi se s pravom ističe da prvostupanjski sud pogrešno interpretira članak 33. stavak 4. Ugovora o najmu stana, jer da bi prema navedenoj odredbi tužiteljica, a ne tuženik, uslijed prestanka bračne zajednice imala prava iz Ugovora o najmu stana s obzirom da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-2204/18 od 16. siječnja 2019. kojim je razveden brak parničnih stranaka određeno da će djeca stanovati s tužiteljicom (bez obzira što su stranke dogovorile zajedničku skrb i uzdržavanje za mlt. djecu). Ova okolnost, međutim, nije relevantna kod činjenice da je Ugovor o najmu istekao, pa ni tužiteljica ni tuženik nemaju pravo na posjed predmetnog stana.
14. Budući žalba nema opravdanja, odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 18. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Noemi Butorac
