REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2026/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, po prijedlogu više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupani po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja LB, odvjetničke vježbenice i tuženika osobno, 17. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu poslovni broj Ovrv-25219/2019 od 21. lipnja 2019. kojim je naloženo tuženiku TB isplatiti tužitelju Zagrebački holding d.o.o., podružnica Čistoća u roku od 8 dana iznos od 58,59 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 9,00 EUR od 16. kolovoza 2018. ,

- na iznos od 10,15 EUR od 16. rujna 2018.,

- na iznos od 10,15 EUR od 16. listopada 2018.,

- na iznos od 10,15 EUR od 16. studenog 2018.,

- na iznos od 9,00 EUR od 16. prosinca 2018. i

- na iznos od 10,15 EUR od 16. siječnja 2019. pa do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Zagrebački holding d.o.o., podružnica Čistoća radi naknade troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreb donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-25219/2019 od 21. 3. 2019. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 7. 6. 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 441,48 kuna sa zateznim kamatama tekućima na svaki pojedinačni iznos od dana dospijeća pa do isplate kako je opisano u točki I izreke presude.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-4676/2019-2 od 14.10. 2019. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik prigovorom osporava osnovu i visinu potraživanja te ističe kako je tužitelj dužan korisniku usluge obračunavati uslugu razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količine otpada i broj pražnjenja spremnika sukladan odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. Ukazuje na nepravilnost i neusklađenost obračuna pa da se time dovodi u pitanje visina utuženog potraživanja. Ističe da živi sam pa da je količina otpada i odvoz sukladno tome minimalan. Naglašava tešku financijsku situaciju te predlaže obustavu ovršnog postupka.

4. Podneskom od 1.3. 2021. tužitelj navodi da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz članka 30. stavka 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom u kojim je određeno da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine kada je vlasnik nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Nadalje navodi da je uslugu obračunavao na način da je volumen spremnika množio sa brojem mjesečnih odvoza i cijenom od 0,09622kn/l.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik ističe da je mu je bila odobrena obročna otplata no da tužitelj nikada nije dostavio plan otplate predmetnog dugovanja pa nije mogao po takvom planu postupati. Ističe i prigovor zastare.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 7.6.2019. (list 3), isplatnu listu mirovinskih primanja (list 7), potvrdu Centra za socijalnu skrb Zagreb (list 8), odgovor na predstavku (list 9), rješenje Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe sa invaliditetom (list 10), registar matičnih podataka (list 24), pregled obveznika po objektu (list 25), matične evidencije – bilješke (list 26), preslike računa (list 27-50), Opće uvjete poslovanja s korisnicima (list 51-57), Izmjene i dopune (list 58-60), Odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Zagrebu (list 61-66), Dopunu cjenika javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 67), Odluku (list 68), Opće uvjete Ugovora s korisnicima usluga o pružanju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 69), Cjenik javne usluge zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 70) i zaključak (list 71).

6.1. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je tražbina tužitelja s osnova naknade za komunalne usluge odvoza otpada i to temeljem računa dospjelih u razdoblju od srpnja do prosinca 2018. za objekt na adresi [adresa].

9. Nije sporno da je tužitelj davatelj usluge prikupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, sporno je da li je tuženik u obvezi podmiriti utuženu tražbinu obzirom na njegovu tvrdnju neusklađenosti i nepravilnosti potraživanja.

10. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13.; dalje ZOGO) čijom odredbom članka 30. stavkom 1. je propisano da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, dok je stavkom 5. istog članka propisano da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine, kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, a više korisnika mogu na zahtjev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupati prema davatelju usluge.

11. Uvidom u registar matičnih podataka - matične evidencije - podaci o objektu, utvrđeno je da je u istom na adresi [adresa], evidentiran stambeni prostor, dok tuženik niti ne spori vlasništvo nad nekretninom.

12. Dakle iz prethodno navedene dokumentacije u čiju vjerodostojnost sud nije imao razloga posumnjati, tim više što ju tuženik tijekom postupka ničim nije osporio, jasno proizlazi da je u matičnim evidencijama tužitelja kao vlasnik predmetne nekretnine na adresi [adresa] evidentiran upravo tuženik pa je isti sukladno članku 30. stavku 5. ZOGO u obvezi podmirenja naknade za izvršenu uslugu prikupljanja i odvoza otpada.

13. Međutim, tuženik tijekom postupka osporava količinu predanog otpada pa posljedično i visinu utuženog potraživanja radi nepravilnog obračuna.

14. Čitanjem preslika utuženih računa (list 27-50) sud je utvrdio da je tužitelj izvršio obračun na način da je množio zaduženi volumen spremnika (80 litara) sa devet (za razdoblje kolovoz, rujan, listopad i prosinac 2018.) odnosno osam (za razdoblje srpanj i studeni 2018.) odvoza otpada i jediničnom cijenom (0,09622 kn/l). Iako predmetni računi i izvadak iz poslovnih knjiga (list 3 spisa) predstavljaju vjerodostojne isprave prema članku 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17.; dalje OZ), iste ne predstavljaju javne isprave sukladno članku 230. ZPP. Stoga, s obzirom da tuženik osporava obračun tužitelja, to jest osporava da je tužitelj izvršio uslugu u količini koju naplaćuje obzirom da živi sam, na tužitelju je teret dokaza da je izvršio uslugu u onoj količini za koju naplaćuje naknadu prema utuženim računima.

15. Čitanjem izvatka iz matičnih evidencija – podaci o naknadama (list 24) sud je utvrdio da je tužitelj kao dane odvoza otpada u odnosu na predmetni objekt označio srijedu i subotu, međutim iz istog nije moguće utvrditi za koje razdoblje je tužitelj označio navedene dane kao dane odvoza otpada, to jest nije vidljivo da se navedeni podaci odnose upravo na utuženo razdoblje. Istim izvatkom naznačen je pregled broja odvoza, volumena i cijene za razdoblje od rujna 2020. pa do siječnja 2021., dakle za razdoblje koje je nastalo nakon utuženja. Također, tužitelj tijekom postupka dostavlja ne tablični prikaz „rasporeda odvoza otpada“ niti drugu dokumentaciju kojom bi dokazao broj odvoza otpada i količinu odvezenog otpada.

16. Člankom 219. stavak 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

17. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članka 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.

19. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

20. Tužitelj se u konkretnom slučaju nije dokazao da je tuženik koristio uslugu tužitelja u onom broju odvoza otpada u utuženom razdoblju za koje usluge ga tužitelj tereti, a koju činjenicu je u smislu članka 219. stavka 1. ZPP-a dužan dokazati tužitelj. Budući da tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi bilo vidljivo da je tuženiku odvezao otpad u onom broju i količini za koji ga tereti u utuženom razdoblju, primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a ovaj sud nalazi da tužitelj nije dokazao visinu potraživanja.

21. U odnosu na prigovor zastare valja navesti da je člankom 232. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.: dalje u tekstu ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu održavanja čistoće. Na temelju odredbe članka 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe članka 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 17.6. 2019., a najstariji utuženi račun dospijeva 15.8.2018., tuženikov prigovor zastare za utuženo potraživanje nije osnovan.

22. Sukladno gore navedenom, sud je temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo platni nalog te odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

23. Nadalje, platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

24. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada mu naknada troškova parničnog i ovršnog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Zagrebu 17. prosinca 2024.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. Tuženiku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica Kristina Štruglin